Ovi taksisti vode rat protiv Ubera (i suvremene ekonomije u Hrvatskoj)

Svaki naručitelj njihove vožnje mora se prethodno prijaviti na aplikaciju koja se veže uz bankovnu karticu, pa se svakom putniku može vidjeti ime i prezime. Djelatnici Ubera su ih provjerili na internetu i uvjerili se kako su ti naručitelji upravo vozači iz Radio taxija. No tu činjenicu ne kriju ni sami taksisti. Ovih dana smo se intenzivno vozili zagrebačkim cestama i crpili informacije od samih vozača. Bez iznimke, svaki od njih proziva Uber za nelojalnu konkurenciju, a postupke svojih kolega opravdavaju.

Neočekivana gužva za Uber

“Ovi naši zovu taj Uber pa vozaču kažu: ‘Otpeljaj me na kolodvor’, a tamo ga čeka carina. To dogovore s njima unaprijed, naravno. Zašto bi oni nama posao uzimali. Gledao sam kod Hypo banke kako su čovjeka privodili i oduzeli mu auto”, objašnjavao mi je jedan stariji gospodin iz Radio taxija dok me vozio u svom taksiju prošle srijede. Ranije tog dana pokušala sam naručiti Uberovo vozilo. Nakon neprestanog pozivanja preko aplikacije koje je trajalo sat i pol, u redakciji smo pomislili kako je Uberu pao sustav. Idućeg jutra Loico Amado, čovjek zadužen za širenje Ubera u srednjoj i istočnoj Europi, objasnio mi je kako je u to doba dana nevjerojatna gužva za Uber.

Servis je očito već prilično popularan. “Potražnja u Zagrebu se udvostručila, svi su automobili bukirani. Jednostavno nemamo toliko automobila koliko nas ljudi žele. Na sljedeći sastanak moram otići na drugi dio grada i nisam siguran hoću li uspjeti dobiti vozilo Ubera. Morat ću uzeti taksi. Vjerojatno ću razgovarati s vozačem taksija i predložiti mu korištenje naše aplikacije” objašnjava Amado. Predstavnici Ubera u Hrvatskoj stali su uz svoje vozače. Platit će kazne i osigurati im rent-a-car dok ne dobiju svoja vozila nazad. Amado tvrdi da su prije pokretanja usluge u Hrvatskoj vodili pozitivne razgovore s predstavnicima gradskih vlasti kao i ministarstvima prometa i financija.

Zašto su četvorica vozača zadržana u carini, kaže, još uvijek ne zna. “Vrlo je važno naglasiti da su svi vozači na platformi potpuno licencirani. Još istražujemo što se točno dogodilo prošlog tjedna. Svi ti vozači, pa i oni koji su zadržani, imaju registriran posao i dozvolu za prijevoz ljudi”, rekao je Amado. Svaki vozač na njihovoj platformi prošao je rigoroznu provjeru, provjerili su je li kažnjavan. Nakon toga su, kaže Amado, prošli obuku, a svi imaju i dozvolu za prijevoz ljudi i otvoren posao za prijevoz putnika.

Stav Europskog parlamenta

“Ovo nije taksi posao, ne smije se ići po žutoj traci ni stajati na taksi stajalištima. Dakle, za nas ne vrijede beneficije kao za taksiste. Jer mi niti nismo taksi. Ovo je privatno unajmljivanje vozila s vozačem, to mi radimo”, rekao je Loic Amado. Oni su platforma koja ne posjeduje niti jedan automobil nego spajaju davatelja usluge i korisnike, uz proviziju od 20 do 25 posto. Na taj način Uber zaobilazi regulaciju autotaksi prijevoza. Na slične probleme nailaze u brojnim zemljama Europe, no, čini se kako bi ih uskoro mogli prevladati. Zastupnici u Europskom parlamentu u ponedjeljak su, naime, nakon žestoke rasprave o ekonomiji dijeljenja odlučili da je uberizacija usluga ipak dobra za ekonomiju i pozvali regulatore da ohrabri razvoj kompanija poput Ubera, Airbnba i sličnih u Europskoj uniji.

Konačni stav je da se socijalna politika i politika zapošljavanja moraju prilagoditi novoj ekonomiji, da se moraju priznati fleksibilniji oblici zapošljavanja i osigurati da se “postojeća prava zaposlenika i modeli socijalne sigurnosti održe u digitalnom svijetu”. U Zagrebu dozvole za taksiste dodjeljuje Grad nakon natječaja. Da bi netko mogao aplicirati mora ispuniti niz zahtjeva. Mora imati važeću licenciju za obavljanje autotaksi prijevoza. U vlasništvu, zakupu ili leasingu mora imati vozilo koje ispunjava propisane uvjete.

Vozilo mora imati klimu, abs, zračne jastuke, minimalno petora vrata, najmanje 350 litara prtljažnog prostora. Mora imati ugrađen taksimetar i sredstvo veze. Ne smije imati dugovanja, a uz to mora položiti ispit o poznavanju Grada Zagreba. Za dobivanje licencije vozač mora imati dobar ugled što znači da nije nije kažnjavan niti dužan, mora biti stručno osposobljen, na stranicama Grada Zagreba navodi se prometna struka cestovnog usmjerenja i uz to propisano vozilo.

Lažni taksisti

“Imamo mi kolega koje imaju završen Prometni fakultet ili četverogodišnju Prometnu školu, no svejedno su morali na prekvalifikaciju prema programu trogodišnje škole. U tom slučaju su polagali razliku ispita”, objašnjava Petar Dragić direktor Taxi Cammea. “Donošenje takvih akata lokalne samouprave je radi zaštite tržišta od anarhije, a ovo što radi Uber je totalna anarhija, oni puštaju da posao radi bilo tko. Svi naši vozači, a ima ih oko 1000, imaju ispite za taksi, turistički ispit, obrtnici su s majstorskim ispitom”, rekao je Jozo Kovačević, predsjednik Udruženja Radio taxi Zagreba.

Udruženje je prije dvije godine zaštitilo plave transparente, jer su se, kažu, liberalizacijom tržišta pojavili varalice. Samostalni obrtnici ili izbačeni članovi koji su hinili članove njihova udruženja, a imaju mnogo više cijene. Tako kruže priče o legendarnom Kapetanu ili kako ga još zovu Jarunskom krampusu. Od Jaruna do Sesveta znao je uzimati 400 kuna. “Za vrijeme dok smo mi bili sami on je radio harakiri, bivša uprava ga nije sankcionirala. Izbačen je iz udruženja prije nekoliko godina. Dobio je na natječaju novi broj, ali on se i dalje vozi pod starim.

Ima čak i naljepnicu na vratima identičnu Radio taxiju”, priča mi jedan od njihovih taksista. Kaže kako su mu kolege svako malo skidali naljepnicu, no on bi je ponovno stavio i vozio dalje. Sada za njega rade dva vozača u dva automobila. “Inspekcija je tek u posljednje vrijeme počela malo žešće izlaziti i raditi reda. Mi smo pokušavali njega dotjerati u red, čak smo mu zvali policiju za falsificiranje naljepnica, zapisnik smo dobili. Ljudi ne znaju što da naprave”, završava taksist. Za poplavu lažnih taksista i onih koji izvan udruženja rade što hoće u Radio taxiju krive liberalizaciju tržišta.

Pad cijena nakon Cammea

Do 2010. godine Udruženje Radio taxi Zagreb imalo je isključivi monopol nad gradom. Te je godine u Gradskoj skupštini donesena odluka da autotaksi prijevoz smiju nuditi druge firme i slobodni obrtnici koji nisu u udruženju. Četiri godine prije toga Milan Bandić i Gradska skupština odlučili su da u Zagrebu još uvijek ne smiju poslovati druge firme, što se prije svega odnosilo na te godine osnovan Cammeo. “Zagreb ima odličnu taksi službu i ne treba pomoć iz drugih gradova”, izjavljivao je 2006. Bandić za medije. Građani su dugo iščekivali dolazak Cammea u Zagreb. No zagrebački su taksisti potkraj listopada 2010. započeli štrajk.

Sporom vožnjom su zakrčavali promet, stvarajući kilometarske kolone u središtu Zagreba. A nakon najava da bi Pavo Zubak mogao ući na taksi tržište, taksisti su krenuli u sporu vožnju prema njegovim auto-kućama u Velikoj Gorici i Sesvetama. No unatoč tom pritisku, gradske su vlasti ipak 27. listopada 2010. dopustile da u glavnom gradu smiju voziti i oni taksisti koji ne pripadaju udruženju. Grad Zagreb je raspisao natječaj za dodjelu novih dozvola za obavljanje taksi djelatnosti, a uvjeti za nove taksiste su bili nešto izmijenjeni. “Tada je došla obveza bijele boje, za nova vozila, dok su svi drugi imali prilagodbu koja traje godinama. Eto, i dalje traje”, rekao je Petar Dragić iz Cammea.

“Pokušalo nas se i na taj način zaustaviti, jer je sve to iziskivalo i financijske i tehničke probleme. Nije bilo lako odjednom nabaviti 150 vozila bijele boje”, kaže Dragić. Dana 22. travnja 2011. godine zagrebačkim cestama počeli su voziti Cammeo taksiji. U tom je razdoblju dolazilo do verbalnih i fizičkih napada na njihove vozače. U prvoj godini dogodilo se više od 30 fizičkih obračuna između taksista, a u veljači 2012. se najavljivala masovna tučnjava između Radio taxija i Cammea. Tada su šefovi obje firme sjeli za zajednički stol i dogovorili primirje.

Varanje turista

Samo pola godine nakon dolaska Cammea u Zagreb, Radio taxi je odlučio spustiti cijene. Ukinuli su skuplju tarifu za noćne vožnje i dotadašnje naplaćivanje prtljage. Još u 2008. godini medijski izračuni pokazivali su kako Zagreb uz Split ima jednu od najskupljih taksi usluga u Europi. Start i prvi kilometar u Zagrebu su koštali 26 kuna, dok je za istu udaljenost u Parizu trebalo izdvojiti 22,85, a Rimu svega 18,62 kune. Prije dolaska Cammea zagrebački je taksi snizio cijene, da bi ih kroz pola godine potpuno smanjio, na cijenu gotovo identičnu onoj konkurentskoj.

Izračunali smo cijenu na primjeru puta od redakcije Telegrama u Heinzelovoj, do Zagrebačkog velesajma koji je dugačak osam kilometara. Godine 2008. ta je vožnja koštala 75 kuna, dvije godine kasnije, pred sam dolazak Cammea, za istu rutu putnici su trebali izdvojiti 64 kune. Danas, na ipak ponešto liberaliziranom tržištu, taj put košta 57 kuna. S druge strane, Uberom ista ruta košta 40 kuna. Pritom, naplata Uberom obavlja se isključivo preko kartice. Dakle, nema gotovine, nema napojnice. Takav način plaćanja je vrlo atraktivan za sve turiste. Jer bez obzira odakle dolaze, velika je vjerojatnost da poznaju i koriste Uber u svojoj zemlji.

Prošlih su godina mnogi naši mediji radili istraživanja u kojima bi novinari glumili turiste. U većini slučajeva taksisti bi ih, čim bi čuli strani jezik, vozili duljim rutama i uzeli više novca. Preko Uber aplikacije putnik može unaprijed izračunati cijenu željene rute. Osim toga, to je jedina aplikacija koja istodobno preko GPS-a prati i vozača i putnika. Putnik dobiva račun na e-mail kao i kartu koju su zajedno prešli. Postoji mogućnost ocjenjivanja i vozača i putnika, što je svrstava u jednu od najsigurnijih na svijetu. Izgledni gubitak turista stavka je koja se nimalo ne sviđa zagrebačkim taksistima.

Prosječna plaća

“Prije su vožnje bile mnogo skuplje, to je bilo dobro za nas taksiste, a loše za vas korisnike. Prije bih sa tri vožnje napunio tank, a danas to ne mogu ni s deset”, rekao mi je taksist Radio taxija dok me vozio na posao početkom ovog tjedna. Tvrdi da je već 20 godina u tom poslu. U vrijeme drastičnog rezanja cijene došlo je do raskola s kolegama iz Velike Gorice koji su se odlučili odvojiti i zadržati stare cijene. U tom odvajanju oduzeli su zagrebačkim taksistima pravo rada u zračnoj luci Pleso, koja spada pod Veliku Goricu.

“Sada se priča da će se napraviti novi aerodrom i da će svi dobiti pravo taksiranja – i mi iz Zagreba, i Cammeo i sva konkurencija. E, sad bi se ovi iz Gorice vratili k nama. Ali ne može. Ak’ si bio pizda, sad trpi posljedice”, objašnjava mi taj isti taksist i dodaje kako takve odluke donose članovi uprave. A slično se pravilo odnosi i na one kolege koji pokušaju raditi preko Ubera. “Mi imamo dogovor, ako netko ode, neka se ni ne vraća”, objašnjava taksist. Na zaradu se, međutim, ne žali jedan od Uberovih vozača s kojim smo se vozili ovaj tjedan.

On je preko te platforme počeo voziti prije osam dana pa nema dovoljno svojih impresija, ali kaže kako su mu drugi vozači rekli da se s time može zaraditi prosječna mjesečna plaća. “Zasad mi se čini da su u pravu. U utorak navečer sam vozio od 22 do četiri sata ujutro i imao 11 vožnji. Posla ima”, optimističan je Uberovac. Posljednja dodjela novih dozvola u Zagrebu dogodila se 2013. godine. Isprva se govorilo o njih 200, a nakon što je Milan Bandić najavio da bi ih moglo biti više, pobunili su se vozači iz Radio taxija. Gradski Ured za promet na javnom natječaju podijelio je ukupno 359 dozvola.

Pogodovanje najvećima

Na njega se javilo 218 autotaksi prijevoznika koji su tražili 556 dozvola. Njih 185 zadovoljilo je uvjete za dobivanje 359 dozvola. Tako je Zagreb dobio omjer od jednog taksi vozila na 540 stanovnika. Ta se brojka održala do danas. To je znatno manje nego u drugim europskim zemljama, bilo sa zapadne ili istočne strane. “Budući da radim u Srbiji mogu vam navesti primjer Novog Sada, sveučilišnog grada sa 300.000 stanovnika. Bruto plaća je oko 250 eura, a imaju 2800 taksija. Cijela Hrvatska ima oko 2300 taksija na četiri milijuna ljudi”, uspoređuje Petar Dragić iz Cammea.

U Bratislavi posluje 3000 taksista odnosno njih šest na brojku od 1000 stanovnika, u Varšavi ih vozi 7,7 na istu brojku, u Zagrebu je to 1,7 vozača na 1000 stanovnika. Zato ne čudi pomama Zagrepčana za Uberom. Što su prepoznali i ljudi iz te firme. Skeniranje stanja obavili su u siječnju ove godine. Tada je Amado izradio potpunu procjenu Zagreba. Identično, kaže, kao i u drugim zemljama u kojima je uvodio Uber. Procijenio je dinamiku tržišta, potražnju, ponudu i regulativu, uvidio je kako postoji ogromna potražnja. Zbog toga su odlučili uvesti Uber u Zagreb iznimno brzo.

Nakon razgovora s gradskim vlastima i ministrima prometa i financija odlučili su pokrenuti Uber X uslugu. To znači da njihove automobile voze licencirani prijevoznici. “Ja sam tu stigao nekoliko tjedana prije lansiranja, nakon toga smo radili 24 sata na dan, svaki dan. Okupio sam bliski tim i krenuli smo od nule, postavili smo entitet, pribavili vozače, trenirali lokalnu ekipu”, opisuje Amado. Samo jedan dan prije lansiranja Ubera objavili su kako dolaze. Prve vozače regrutirali su u tajnosti, kažu doslovno na cesti. S timom od nekoliko ljudi krenuo je od automobila do automobila, od taksija do taksija.

“Nismo konkurencija”

“Zašto se ne priključite Uberovu sistemu, na taj način možete nadopuniti ovo što sada radite. Možete maksimalizirati zaradu. Sada stojite na stajalištu već dva sata, a mogli biste pokrenuti Uber aplikaciju i dodatno zaraditi”, govorio je Amado taksistima u čiji auto bi sjeo. To je, kako kaže, trajalo nekoliko dana i pridobili su vozača za vozačem. Uberovac je izrazio žaljenje što su u Radio taxiju zabranili svojim članovima da im pristupe. “Ne bi nas smjeli gledati kao konkurenciju, nego kao nešto što nadopunjuje njihov trenutačni posao. Ja ću i dalje pokušavati i kontaktirati ih”, rekao je Amado.

No nisu samo oni odbili suradnju s Uberom, na razgovoru o suradnji bio je i Mići Kuzmanović, vlasnik Zebra taxija. Njegov obrt broji 20 automobila i 40 vozača. “Ponudili su mi da surađujemo, ali nismo se složili u dobiti. Njihov postotak od 25 posto se jednostavno nama ne isplati. Ako uzmete četiri kune, njima ide četvrtina, isto toliko ide državi, 25 posto ide za vozača i isto toliko za gorivo, meni ne ostane ništa” objašnjava Kuzmanović. Na gradskoj skupštini održanoj 1. prosinca doneseno je nekoliko odluka koje izravno pogoduju najvećem taksi udruženju u Zagrebu – Radio taxiju.

Tako je uveden moratorij na raspisivanje novih dozvola koji je na snazi do 27. srpnja 2017. godine. “To su gospoda iz Radio taxija stavljala vodu na svoj mlin. Što su htjeli to su napravili, a kako im je to uspjelo, to oni znaju” komentirao je Kuzmanović iz Zebre. Žali još zato što se na tržištu ne zna kada će točno biti novi natječaji, što mu sprječava planiranje poslovanja. Druga odluka kaže da cijena za početak vožnje ne smije uključivati pravo na vožnju bez naknade, što direktno utječe na njihove konkurente – Cammeo taxi. Oni od početka vožnje u Zagrebu ističu start od 15 kuna u koji su uključena dva besplatna kilometra, svaki idući naplaćuju šest kuna.

Odluke u Gradskoj skupštini

“Ova nas je odluka zatekla, ona je konkretno napravljena prema željama gospode iz Radio taxija koji su za tu našu politiku i sami rekli da ih bocka”, rekao je direktor Cammea Dragić. Iz najvećeg taksi udruženja brane se da je na taj način mjerni instrument podložan manipulaciji. “Vozač može kad ide po vas taksimetar uključiti kilometar ranije, otkud vi znate kad će vam početi kucati”, opravdao je njihov zahtjev Jozo Kovačević iz Radio taxija. Uz to produžio se rok u kojem su autotaksi prijevoznici dužni uskladiti boju vozila namijenjenih za obavljanje autotaksi prijevoza, odnosno obojiti automobile u bijelu boju.

Do sada važeći rok 31. prosinca 2015. zamjenjuje se novim rokom – 31. prosinca 2020. Što izravno pogoduje jedinim šarenim taksijima, jer sva njihova konkurencija morala je kupiti bijele automobile. “Odgodili su uvođenje bijele boje i hvala im što jesu. Mi imamo razna vozila, ima nas tisuću, hvala ljudima koji su prepoznali tešku situaciju da sada ne moramo trošiti na tisuće kuna za obljepljivanje ili farbanje vozila”, rekao je Kovačević. Dok se zagrebački taksisti nadmudruju, njihovim sugrađanima svidjela se nova usluga prijevoza koju nudi Uber. Cjenik od osam kuna po startu, i četiri kune po kilometru, GPS naručivanje vozila i račun koji dobivaju na e-mail čini se da su oduševili Zagrepčane.

“U tri tjedna vidjeli smo 100.000 otvaranja aplikacije u Hrvatskoj, sada smo potpuno fokusirani na Uber X u Zagrebu, no na obali bismo mogli napraviti lude podvige poput Uber broda i helikoptera, možda čak i Uber hidroavion”, objašnjava Amado. Uber predstavlja novi model poslovanja, kojeg neki uspoređuju s Airbnbijem. U Americi, otkako su osnivači pokrenuli aplikaciju 2009. godine raširili su se i promijenili način uporabe automobila u velikim gradovima. U Europi, gdje postoje striktna pravila davanja taksi usluga, nailaze na otpor.

---

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 19. prosinca 2015.