“Boju sam dobio na skijanju ovog vikenda. Kad god uhvatim malo vremena volim subotu i nedjelju provesti na skijama. Osim toga nastojim svaki dan barem sat vremena odvojiti za neku sportsku aktivnost. Plivam, trčim, šećem, a otkrio sam i veslanje na dasci… Redovita fizička aktivnost vrlo je važna za zdravlje, opušta me, a tih sat vremena dnevno ne oduzima mi ništa od produktivnosti, dapače, daje mi novu snagu.”

Zašto je opsjednut kretanjem

Veliki dio zasluga za ljubav prema sportu ima supruga, doc. dr. Tea Štimac koja je bila jedriličarka, uspješna skijašica te skiper hrvatske reprezentacija koja je osvojila sedmo mjesto na svijetu. Docentica Štimac, pročelnica Zavoda za perinatologiju u KBC-u Rijeka, svoju sklonost sportu prenijela je na cijelu obitelj: sin Vid i kćer Ida prvi put stali su na skije s dvije godine. Danas je 18-godišnja Ida već reprezentativka te jedna od najtalentiranijih mladih skijašica, s 15 godina osvojila je Topolino, neslužbeno svjetsko prvenstvo za dječje uzraste.

Gastroenterologu Štimcu uža je specijalnost liječenje debljine pa je i to vjerojatno dobar poticaj za redovito bavljenje sportom. Naime, doktor Štimac smatra kako je prekomjerna težina bolest koja je, među ostalim, posljedica ne samo loše prehrane, već i nedovoljnog kretanja. “U Hrvatskoj gotovo 60 posto populacije ima prekomjernu težinu: oko 20 posto populacije smatra se debelom, a gotovo 40 posto su oni koji su prekomjerno teški. Razlozi tomu su pogrešna prehrana te još naglašenije, nedostatak kretanja i fizičke aktivnosti.

U prosjeku, u nas ljudi u radno vrijeme naprave između 1000 i 2000 koraka, većina ih tijekom dana ne dosegne minimum od 5000 koraka, a kamoli optimum od 10.000 koraka. Zanemariv je broj ljudi koji u slobodno vrijeme trče, šeću, voze bicikl… Većina čak i po lijepom vremenu radije ide u šoping nego u prirodu. Dakako, problem je također što puno ljudi u nas ne razmišlja o tome što unosi u organizam, pa vrlo često jedu nezdravu i takozvanu brzu hranu.”

Radikalni kirurški zahvati

Prekomjerna težina je, smatra doktor Štimac, ozbiljna bolest koja bitno utječe na opće stanje organizma i glavni je preventabilni uzrok raznih oboljenja. “Nema tako rizičnog čimbenika za zdravlje koji obuhvaća toliki dio populacije kao što je prekomjerna težina. Nisu to ni problemi s visokim tlakom, pušenjem ili alkoholom. Koliko je cijela situacija poražavajuća, govori podatak da si je Svjetska zdravstvena organizacija zadala cilj da se do 2020. reducira broj oboljelih od povišenog krvnog tlaka za 25 posto, broj pušača za 30 posto, a kad je riječ o debljini zaključeno je kako bi trebali biti zadovoljni ako se ostane na današnjoj razini.” Profesor Štimac upozorava također kako mnogi ljudi pokušavaju riješiti problem debljine raznim brzim dijetama, no one su posve neučinkovite ako se u potpunosti ne promijeni način života.

 

Statistike pokazuju da od onih koji uspijevaju smanjiti težinu i održavati ju duže od 2 godine, na kraju svega 5 posto uspiju sačuvati umanjenu kilažu. U liječenju prekomjerne debljine, doktor Štimac i njegova ekipa iz KBC Rijeka, koriste razne redukcijske zahvate na području želuca i crijeva. “Ideja je liječenja da se smanji volumen želuca kako bi se stvorio lažan osjećaj sitosti ili pak osiguralo da se unosi što manje hrane. Izvodimo dvije vrste barijatrijskih operacija, restrikcijske i malapsorpcijske zahvate. Restrikcijski zahvati su oni kojima se smanjuje volumen želuca kako bi se stvorio osjećaj sitosti i manje potrebe za unos hrane. Malapsorpcijski su zahvati oni u kojima se prespoje crijeva tako da se zaobilaze određeni dijelovi crijeva u kojima se obavlja najveća apsorpcija hrane pa se tako smanjuje iskorištenost hrane.

Takvi radikalni kirurški zahvati su najučinkovitiji jer kad izvadite dio želuca ili crijeva onda nema natrag. Jedini smo u ovom dijelu Europe koji želučane pacemakere odnosno elektrode stavljamo u želudac i time omogućujemo bolje pražnjenje želuca, posebno kod dijela bolesnika koji boluju od šećerne bolest ili im iz drugih razloga želudac ne funkcionira dobro. Primjenjujemo i fekalne transplantacije što znači da prirodnim putem, infuzijom tekućeg filtrata stolice zdravog davatelja u crijevo bolesnog primatelja mijenjamo mikrobiotiku bakterija u tijelu te tako omogućavamo liječenje teških infekcija koje su najčešće posljedice uzimanja antibiotskih terapija. To je vrlo zahtjevna i složena metoda, ali i vrlo efikasna.”

Najmanji pacemakeri u Hrvatskoj

Osim u gastroenterologiji u KBC Rijeka, koja je u prošlogodišnjem izvještaju Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu i socijalnoj skrbi proglašena najuspješnijom bolnicom u Hrvatskoj, ozbiljni iskoraci učinjeni su u intervencijskoj kardiologiji gdje su, primjerice, neinvazivni zahvati zamijenili otvaranje cijelog prsnog koša, a nedavno su se počeli koristiti i najmanji pacemakeri u Hrvatskoj. Izvode se također endoskopski zahvati postavljanja intragastričnih balona, a postoji i tim za operiranje debelih pacijenata redukcijskim, odnosno malapsorpcijskim metodama. U bolnici u Rijeci 1971. profesor Vinko Frnačišković izveo je prvo presađivanje bubrega u bivšoj državi i ta tradicija održala se do današnjih dana. Zahvaljujući tomu KBC Rijeka već je niz godina prva bolnica u Hrvatskoj po broju darivanih organa.

Liječnici često razgovaraju s potencijalnim donatorima što nije lako jer su to najdelikatniji trenuci u životu svakog čovjeka kad se nađe u bezizlaznoj situaciji. Profesor Štimac objašnjava kako valja znati motivirati pacijenta i negativnu situaciju pretvoriti u pozitivnu kako bi neki organ nastavio živjeti u nekom drugom biću. Profesor Štimac 4 godine je na čelu je KBC Rijeka, koji je nakon propasti industrija, postao najveći poslodavac, a uz sveučilište, i najveći sustav u županiji. Bolnica ima 17 klinika, 6 kliničkih zavoda, 6 samostalnih zavoda, 2 samostalna odjela i bolničke ljekarne. Ima 1.069 bolesničkih postelja, 3.252 zaposlenika, od kojih je 2.340 medicinskih djelatnika koji skrbe za zdravlje oko 600.000 ljudi.

U Kliničkom bolničkom centru Rijeka godišnje se hospitalizira više od 45.000 bolesnika koji ostvare oko 300.000 bolesničkih dana. Godišnje se pruži oko 3 milijuna ambulantnih usluga te oko 600.000 ambulantnih pregleda. Da bi se uspješno ovladalo tako velikom sustavom potrebno je puno znanja, energije i organizacijskih sposobnosti. Profesor Štimac je, nakon završenog Medicinskog fakulteta u Zagrebu, u Školi narodnog zdravlja Andrija Štampar završio obuku za menadžere u suradnji s London School of Economic, a ta je znanja kasnije usavršavao u Izraelu. Uz to skupio je golemo iskustvo, budući da je tijekom karijere upravljao manjim sustavima kao što su odjeli, zavodi i klinike.

Novinarska karijera u mlađim danima

“Za upravljanje velikim sustavima morate imati sklonosti i talenta. Ako niste spremni donositi odluke onda se ne prihvaćajte tog posla. Bolje je donijeti sve potrebne odluke, pa makar neke ne bile baš najbolje, nego ih uopće ne donositi ili ih predugo odgađati. Zbog prirode posla liječnici su dobri rukovoditelji jer, među ostalim, znaju odlučivati. Kad prođete trening donošenja odluka o nečijem životu i zdravlju, onda je to puno lakše raditi u drugim sferama života i rada. Osim toga liječnici su bolji od drugih u slušanju sugovornika, jer iz onoga što su čuli moraju izvući siže i na kraju sve to na jednostavan i razumljiv način objasniti pacijentu. Zbog toga je važno savladati vještinu komuniciranja s ljudima, kako u primanju informacija, tako i u njihovu prosljeđivanju. Završio sam gimnaziju matematičkog smjera, što mi je pomoglo koristiti formule i brojke, što je iznimno važno. Ako niste dobar s brojevima, teško ćete upravljati nekim većim sustavom. I na kraju, pismena komunikacija jednako je važna kao i umijeće razgovora.”

Što profesoru Štimcu nije problem jer je 1987. i 1988. bio glavni urednik omladinskog lista Val, koji je bio poznat u cijeloj Hrvatskoj. Bila je to zanimljiva, kvalitetna, vrlo popularna novina, puna mladalačke energije i entuzijazma. Mnogi tadašnji suradnici Vala danas su istaknuti novinari i urednici u hrvatskim medijima. Osim što je bio glavni urednik, Štimac je u mladosti surađivao s književnim časopisima, a kasnije je napisao na stotine znanstvenih radova tako da mu pismena komunikacija ne predstavlja nikakav problem. Pogotovo stoga što i dalje tjedno pročita knjigu ili dvije iz kojih uči od onih koji više znaju ili su otišli dalje od njega u raznim istraživanjima.

Zahvaljujući novinarskoj prošlosti i iskustvu profesora Štimca, njegova bolnica izdaje svoje novine KBCRI PULS u tiraži od 10.000 primjeraka. To je vrhunski uređivan list, koji na informativan i zanimljiv način prati sva zbivanja i dostignuća u bolnici. Glavni urednik je Goran Ušljebrka, koji je ujedno i glasnogovornik bolnice, čovjek koji je svojedobno zajedno s profesorom radio u listu Val. “Izdajemo tu novinu kako bi pacijenti i zaposlenici mogli pratiti sva naša postignuća te sve što se događa u bolnici. Odlučili smo se i za tiskano izdanje jer ne prate svi društvene mreže, a želimo da informaciju dospiju do svih korisnika naših usluga.”

Sve manji interes za kardiokirurgiju i neurokirurgiju

S obzirom na novinarsko iskustvo profesor Štimac lako komunicira s javnošću, a mediji posebno cijene što im je uvijek na raspolaganju te se ne libi odgovarati na sva, ponekad i ne baš ugodna pitanja. “Medicinu ne radim nego živim 7 dana 24 sata dnevno. Uvijek sam ili u bolnici, na telefonu ili na laptopu pa me se u svakom trenutku može dobiti. U našem poslu nemoguće je izbjeći loše situacije, ne postoji nepogrešivi ljudi, pa ni mi, kao ni najbolje bolnice na svijetu, nismo imuni na pogreške.

Tehnologija u medicini toliko je napredovala da u liječenju idemo do granica koje su prije desetak godina bile nezamislive. Samim time liječnici često, posebno za kompliciranih zahvata i liječenja, preuzimaju na sebe veliki rizik te se nalaze u vrlo teškoj situaciji. Ako ćemo odmah kriviti, napadati i osuđivati doktore koji žele pomoći u najboljoj vjeri, onda se postavlja pitanje tko će htjeti sutra preuzimati rizik, tko će pristati napraviti neki teški pa možda i neizvjestan zahvat….

Uostalom svjedoci smo da se mladi liječnici sve više okreću defenzivnoj medicini. Za struke koje su prije dvadesetak godina bile najatraktivnije, poput kardiokirurgije ili neurokirurgije, sve je manje interesa. I to upravo zbog pritiska kojemu su izložene te struke. Zbog toga uvijek, kad znam da pogreške nisu posljedica neodgovornosti, nemara ili neznanja, nastojim zaštiti liječnike, medicinsko osoblje, ali i cijelu bolnicu.”

Zgrada bolnice nije dobra, zato grade novu

KBC Rijeka upravo plaća sudske presude za slučajeve koji su se dogodili prije više od desetak godina. Sud je tako odredio da jednoj pacijentici KBC Rijeka plati 5,6 milijuna kuna odštete, a tu je i slučaj Maškarin koji je do sada bolnicu stajao oko 1,600.000 s tim da još valja platiti i kamate. Profesor Štimac objašnjava kako pri ocjenjivanju rada neke zdravstvene ustanove valja uzeti u obzir tri osnovna parametra: ljude, prostor i opremu.

“Mi u KBC Rijeka imamo vrlo kvalitetne stručnjake koji se educiraju po najsuvremenijim metodama. Značajno smo obnovili opremu koja je sada vrlo kvalitetna, premda se nju mora stalno obnavljati. S obzirom na vrhunsku osposobljenost našeg medicinskog osoblja te najkvalitetniju opremu, našim pacijentima možemo pružiti maksimalnu uslugu. Jedini je problem prostor koji definitivno nije dobar.

Zgrade su sagrađene prije 100 godina, a dio ih čak nije bio predviđen kao bolnički prostor. Zbog toga, uz potporu Ministarstva zdravstva i HBOR-a, gradimo novu bolnicu koja je neophodna našem gradu i županiji. Bit će to prva integrirana bolnica u kojoj će ginekologija i pedijatrija biti u istoj zgradi, gdje će se majku i dijete pratiti od trudnoće do 18. godine djeteta. Očekujem da će bolnica biti dovršena do kraja 2021.”

Zadržavanje mladih doktora i medicinskih sestara

Od kad je profesor Štimac na čelu KBC Rijeka stabilizirano je poslovanje, vraćeno je više od 100 milijuna dospjelih obveza, pa se sada, za razliku od većine drugih bolnica, obveze spram dobavljača u plaćaju u prihvatljivim rokovima od 60 do 90 dana, što je dosta atipično za naše prilike. Puno je novca uloženo u obnovu infrastrukture, a smanjen je i broj nemedicinskog osoblja, s više od 30 posto na svega 26 posto. I još je po nečemu KBC Rijeka netipična bolnica. Naime, godišnje u inozemstvo odlazi između 4 do 6 liječnika, što nije puno ako se uzme u obzir da bolnica ima 400 specijalista i 1.590 specijalizanata.

“Problem odlaska liječnika postoji, no on je manji nego u drugim zdravstvenim institucijama. Stimuliramo mlade liječnike da idu u inozemstvo na nekoliko mjeseci kako bi se usavršavali, ali uvijek ih nastojimo vratiti. Mladim stručnjacima nastojimo pružiti što bolje uvjete, a imamo puno razumijevanja za one koji odu na godinu dana u inozemstvo kako bi riješili neki svoj životni problem. Njima su naša vrata uvijek otvorena, pa se tako u posljednje doba vratilo nekoliko anesteziologa.

Kod medicinskih sestara ekonomski problem je naglašeniji nego kod liječnika. Školujemo premalo sestara, imamo samo dva razreda za njih, a minimalno nam treba barem još jedan. Nerijetko djevojke koje završe medicinsku školu odu raditi neki lakše posao u turizmu, dok druge ne žele raditi u hitnom traktu, u jedinice intenzivnog liječenja ili kao instrumentarke, već radije odabiru neke lakše odjele.”

Zašto je naša medicinska skrb kvalitetnija nego vani

U KBC Rijeka ne vide poseban problem što dio liječnika radi u privatnoj praksi, izvan radnog vremena. Profesor Štimac kaže kako su do sada izdali 120 takvih dozvola te da to doživljavaju kao stimulaciju za liječnike. Osim toga, dio pacijenata koji si mogu priuštiti pregled ili liječenje u privatnim ustanovama, pomažu skraćivanju listi čekanja u bolnicama. No ni te famozne liste nisu tako izražen problem na Rijeci jer su one puno manje nego u drugim bolnicama. “Kod nas se na pregled specijalista čeka manje od dva mjeseca, nešto su duže liste za magnetsku rezonancu, premda radimo u dvije smjene od 6 do 22 sata. No, u sljedećim tjednima očekujemo završetak montaže novog, modernog CT uređaja tako da će se i tu za nekoliko mjeseci lista čekanja ozbiljno smanjiti.”

Profesor Štimac tvrdi kako je naša medicina u većini na razini visokih europskih standarda. “Kad bismo u svim segmentima društva bili tako blizu Zapadu kao što smo u medicini, onda bismo na svim ljestvicama u Europi stajali puno bolje nego što smo sada. Naši građani imaju na raspolaganju vrhunsku tehniku i sve najnovije lijekovi tako da je vrlo je malo razloga i potrebe da se ide na liječenje u inozemstvo. Posebno su u boljem položaju takozvani obični ljudi kojima su u nas dostupni najbolji profesori i stručnjaci.

Boravio sam u najboljim klinikama na svijetu od one u Clevelandu u SAD do Kings College Hospital u Londonu te talijanskih bolnica i tamo nema šanse da profesor pregleda pacijenta koji nema posebno, najskuplje osiguranje. S punom odgovornošću mogu reći da prosječni ljudi u nas imaju bolju zdravstvenu skrb nego u inozemstvu. Uostalom, najbolji su primjer naši ljudi koji rade u inozemstvu i koji se u pravilu dolaze liječiti kod kuće. “