Nakon faksa nisu mogli raditi u struci

“Tihanu i Ivanu upoznao sam na trećoj godini faksa i odmah smo se skompali i postali nerazdvojni. Tada je i nastala ideja da otvorimo studio. No, prvo smo počeli raditi za druge, da zaradimo neku lovu i upoznamo ljude”, govori Filip koji se nakon faksa zaposlio u firmi u kojoj je radio 3D animacije, a posao su kod drugih pronašle i Ivana i Tihana.

Bilo je to prije 16 godina kada nije bilo poslova za produkt dizajnere. Nije tada bilo proizvođača, niti je u Zagrebu postojao studio baš za produkt dizajn. “To je bilo vrijeme kada se nakon našeg faksa nisi imao gdje zaposliti i sam si morao kročiti put. Alternativa je bila dizajn interijera i eventualno si kroz to mogao napraviti neki custom komad namještaja. Na kraju krajeva, i mi smo tako počeli”, objašnjava Tihana.

Radili su na svojim regularnim poslovima, a u slobodno vrijeme bavili su se uređenjem interijera. “Prvo nam se pružila prilika da uredimo jedan dućan u Zagrebu, a nakon toga i jednu kavanu u Samoboru. Svi troje smo se uključili u to i tako je krenulo. Napravili bismo usput neki custom made komad i prihvaćali bilo kakve poslove. Bili su to baby steps”, govori Tihana.

Bilo je trenutaka kada su si sami izmišljali posao

Nakon godinu dana fuša, dali su otkaze u firmama u kojima su radili i odlučili su otvoriti svoj studio. Nazvali su se Grupa. Rentali su pola stana u Križanićevoj ulici i uredili si ured. “Zapravo smo unajmili sobu u stanu s još nekim prijateljima. Uspjeli smo skupiti za rentu, a cilj nam je bio dobiti prostor gdje možemo imati sastanke i razgovarati”, govori Filip, a Tihana dodaje da su odlazili u ured i kada nisu imali posla. “Ako nismo imali što raditi, sami smo izmišljali posao. Bilo nam je bitno da svaki dan dolazimo, jer smo zaključili da će to pokrenuti stvari. I stvari su se na kraju zaista pokrenule”, govori i dodaje da je 2007. krenula suradnja s bosanskim proizvođačem luksuznog namještaja Artisan.

Ta se suradnja, nastavlja Tihana, dogodila igrom slučaja. “Na privatnim druženjima sretali smo curu koja je poznavala vlasnike Artisana. Mislila je da smo grafički dizajneri, pa nam je ispričala sve o tom brandu i predložila nam im napravimo vizualni identitet. No, mi smo joj odgovorili da smo produkt dizajneri i da bismo im ponudili neke ideje vezane za namještaj. I tako smo im napravili prvu kolekciju”, govori Tihana.

Kolekcija koju su napravili za Artisan zvala se Basic i sastojala se od stola, stolice, fotelje, kreveta i komode. “Artisan je također tek bio startao i zapravo smo se zajedno stvarali. Pomagali smo im i savjetima oko prezentacije proizvoda, uvijek su bili otvoreni za suradnju. Tako da smo u početku mi dobro došli njima, a oni nama, ali smo poslije otišli svatko u svom smjeru”, govori Filip, a Ivana dodaje da je ta suradnja pobudila pažnju novinara i općenito javnosti, a primijetilo ih je i Hrvatsko dizajnersko društvo koje ih pozvalo da rade postav bijenalne izložbe.

Osmislili su lampu koju mogu sami proizvesti

Tri godine kasnije dizajnirali su i svoju prvu lampu. Pojavila se inicijativa Reaktor, platforma za promicanje produkt dizajna i tom se prilikom okupilo desetak dizajnera koji su dobili zadatak napraviti proizvod koji je trebao biti izložen na izložbi u ZPC-u. “Mi smo osmislili lampu i nazvali je Model”, govori Tihana, a Ivana dodaje da im je cilj bio napraviti nešto što mogu sami proizvoditi.

“Krenuli smo s jednostavnim materijalima. To je oguljena forma; imate žarulju, grlo i konstrukciju. I samo smo trebali naći nekoga tko će to moći savinuti, ofarbati i sklopiti to grlo. Filip je imao frenda koji je bio vješt s rukama pa su njih dvoje u garaži to lijepo savijali i taj smo proizvod izložili na izložbi”, govori Ivana.

Nakon toga stigle su im i prve narudžbe. “Prišli su nam Nina Bubalo iz Modusa i Vlado Mikić iz Intere. Bili su oduševljeni i htjeli su tu našu lampu prodavati u svojim dućanima. Bili smo presretni”, govori Tihana i prisjeća se da je prva narudžba bila oko trideset komada. “I to nam je bilo veliko. Odmah smo pristali, iako nismo imali pojma o pakiranju, postupku za atest lampi, garanciji, rezervnim dijelovima… Zapravo smo vrlo spontano ušli u to”, priznaje Filip i dodaje da im nije bio cilj i izrađivati ono što su dizajnirali, ali drugačije nisu mogli jer u Hrvatskoj nije postojao nitko tko je proizvodio brendiranu rasvjetu.

Nisu znali odrediti cijenu. Ravnali su se po sebi

“Super su bili ti počeci. Sjećam se da su nas zvali iz dućana kad god bi netko kupio našu lampu pa smo si međusobno slali poruke. I to je divan osjećaj. Bude ti čast kad netko kupi tvoj rad, pa se znalo dogoditi da hodaš gradom i vidiš kroz prozor neki stan s našom lampom. I to je taj osjećaj zbog kojeg sve to radimo”, govori Filip i dodaje da su im u početku podršku davali upravo ljudi koji su kupovali njihove lampe.

“Bilo je među tim ljudima mnogo umjetnika, arhitekata i dizajnera. Da nismo osjećali tu silnu podršku, vjerojatno ne bismo dalje odlazili na natječaje”, govori Filip. U početku nisu dobro odredili cijene lampi. Ravnali su se, govore, prema sebi jer su prvenstveno dizajneri, a ne trgovci. “Nismo o tome ništa znali i računali smo onoliko koliko je nama bilo prihvatljivo, ali to je bilo potpuno krivo. Ne možeš tako postavljati cijenu jer si zanemario europske ili hajmo reći globalne standarde. I to smo shvatili tek u trenutku kad smo pronašli distributera. Tako da je cijena rasla s vremenom, ali krenuli smo skromno”, govori Tihana.

U to vrijeme radili su scenografije za reklame i serije, a 2011. kreću surađivati s Prostorijom. “Tada se Prostoria još zvala Kvadra. Imali su ideju postati dizajn brend pa su se obratili Hrvatskom društvu dizajnera i u suradnji s njima raspisali natječaj na koji smo se javili. Dizajnirali smo sofu 3Angle za koju smo dobili jednu od nagrada”, govori Ivana i dodaje da suradnja s Prostorijom traje već deset godina.

Krenula je suradnja i s 3LHD-om

Nakon kolekcije Model, javili su se na novi natječaj Hrvatske obrtničke komore i Zagrebačke banke. Zadatak je bio tradicionalnom tehnikom napraviti suvremeni proizvod, što je značilo da su morali pronaći obrtnika s kojim će razvijati proizvod. “Mi smo se opet odlučili za lampu, pa smo pronašli jednog obrtnika iz Vlaške koji je radio džezvice i s njim smo krenuli u suradnju. Razmišljali smo hoćemo li veliku ili malu lampu i na kraju smo došli na ideju da bude modularna; da sam odlučuješ o veličini i obliku. I tako je nastala Ili Ili kolekcija”, govori Tihana i dodaje da su za tu lampu dobili novčanu nagradu koja je bila dovoljno velika da pokrenu proizvodnju.

Zanimljivo je i da su tu lampu proizveli na tokarskom stroju, tehnologijom koja postoji 150 godina. “I to se radilo ručno. Metal se prema kalupu savijao u željenu formu koju smo onda farbali u razne boje”, objašnjava Filip i dodaje da im je nakon te izložbe prišao arhitektonski studio 3LHD s velikom narudžbom lampi za apartmansko naselje u Rovinju koje su tada projektirali.

“Naručili su preko tisuću lampi i pitali nas možemo li to odraditi. Rekli su nam da im moramo dati garanciju i potvrdu da ćemo moći servisirati proizvod sljedećih deset godina i snabdijevati ih rezervnim dijelovima. O svemu tome nismo prije razmišljali, ali smo rekli – da idemo u to”, govori Filip.

‘Hajmo postati brend’

Novcem od nagrade kupili su materijal, otišli su u tvornicu rasvjete Dekor u blizini Zagreba i dogovorili da im oni proizvode lampe. Odradili su taj posao uspješno i nakon nekoliko mjeseci ponovno im se obratio 3LHD s novim projektom. “Taj put radili smo za dubrovački hotel Palace s pet zvjezdica i to je bio level up. Htjeli smo osim rasvjete dizajnirati i namještaj, pa smo s Prostorijom dogovorili i taj dio. Dizajnirali smo stolicu, fotelju, stoliće pored kreveta i tako je nastala kolekcija Monk koja se i danas prodaje”, objašnjava Filip.

Nakon tog projekta imali su iza sebe još jednu kolekciju lampi. Bila je to kolekcija Arigato s kojom su se kasnije probili na inozemno tržište. “To je puno kompliciraniji proizvod od jedne viseće Ili Ili lampe ili Modela i tu se počinje događati priča. Uspješno smo surađivali s Prostorijom, arhitektima, pokazalo se da možemo proizvoditi lampe i rekli smo – Hajmo postati brend”, govori Filip.

Ubrzo nakon toga ponovno se prijavljuju na natječaj na kojem su dobili novac za sudjelovanje na sajmu Maison et Objet u Parizu. “Međutim, skužili smo da su nas bacili u neku lijevu halu, a i u to vrijeme dogodio se onaj strašan teroristički napad u Parizu i zaključili smo da je bolje da ne idemo. No, imali smo novac i tražili smo gdje bismo se mogli prijaviti”, govori Ivana. Odluka je pala na atraktivan sajam Northmodern u Copenhagenu. Prijavili su se u zadnji čas. Imali su sreću da je netko baš u tom trenutku odustao i otvorilo se slobodno mjesto.

Prišao im je najveći skandinavski distributer lampi

“I tako smo dobili priliku izlagati na tom sajmu. Nismo željeli da nam novac koje smo dobili propadne i rekli smo da idemo. Bilo je puno komentara, tipa – Ma, što ćete tamo s njihovom dugogodišnjom tradicijom ili – Pa vi idete pingvinima prodavati led”, smije se Tihana i dodaje da su dobili fenomenalnu poziciju, a preko puta njihovog štanda nalazio se najveći skandinavski distributer lampi Lampefeber za kojeg do tada nisu čuli.

“I oni tako šacaju naš štand par dana i na kraju dođu i naprave prvu narudžbu. Brzo smo shvatili tko su i naravno da smo bili u šoku što žele biti naši distributeri, ali uspjeli smo zadržati poker face”, smije se Filip i dodaje da je tako krenula distribucija njihovih lampi po ekskluzivnim dućanima u cijeloj Skandinaviji. I od te prve narudžbe, njihov je brend krenuo ozbiljno rasti.

“Počeli smo snimati kataloge i pripremati se na veće količine. I to je postalo nešto sasvim drugačije. Nije to više bilo – Hajde Ivice složi dvije lampe”, govori Filip. Danas mjesečno proizvedu preko tisuću lampi koje se bez kašnjenja distribuiraju po cijelom svijetu.

“I zapravo smo se vrlo brzo fokusirali na taj naš brend i posložili da sve bude na razini, kao da smo firma koja postoji već pedeset godina. Inače ne možeš biti u tom poslu. Ispadaš neozbiljan”, komentira Filip, a Tihana dodaje da im je kvaliteta na prvom mjestu: “Mi ne dolazimo iz jedne Danske ili Italije i hoćeš- nećeš drugačije je. Puno te više preispituju”.

‘Nama je lakše nego danskim dizajnerima’

Na sajmu u Kopenhagenu, na štandu su im se pojavile i dvije žene. Kroz razgovor su shvatili da je jedna direktorica danskog Muzeja suvremene umjetnosti Louisiana, a druga profesorica na postdiplomskom studiju za lighting design. “Profesorica je kupila stropni Arigato za doma, a direktorica nas je pitala može li naše lampe prodavati u svom muzejskom dućanu. Tako da su se i tamo prodavale”, govori Filip i dodaje da je profesorica koja je bila na štandu inače autorica knjige o dizajnu svjetla koju je želio kupiti.

“I to mi je bilo nevjerojatno jer sam dugo planirao kupiti njezinu knjigu, a onda ona dolazi k nama i kupuje lampu za doma”, prisjeća se Filip i dodaje da se profesorica na kraju vratila sa svojim studentima, kako bi im pokazala njihov štand. “Bilo je zanimljivo čuti priče studenata kako im je u Danskoj teško napraviti bilo kakav pomak u dizajnu jer imaju jake pretke. I možda je nama po tom pitanju puno lakše jer nemamo takav pritisak i nemamo nikoga iza sebe od koga bismo možda trebali biti bolji”, govori Tihana.

Najvažnije im je, objašnjavaju, da u njihovom dizajnu forma bude jako čista i da nema suvišnih dijelova. “Naše lampe se mogu rotirati u svim smjerovima, a da pritom ne morate zategnuti niti šarafiti ni jedan zglob. Sve je na van lagano i jednostavno, ali je jako kompliciran sistem iznutra. Sjećam se nekih inženjera koji bi nam rekli: pa niš’, stavi tu kotač ili vanjski šaraf i gotovo. No, na to nismo pristajali i tražili smo načine da se izvede kako smo zamislili. Vjerojatno su nas baš zbog te izrade i prepoznali Skandinavci”, govori Filip.

I dalje surađuju s ekipom u tvornici Dekor gdje imaju tim ljudi koji rješava sva tehnička pitanja. “I to nam puno znači jer ti ljudi imaju tehničko znanje koje je preraslo naše. Oni nam pomažu i utječu na to da imamo kompleksne lampe koje su čistih formi i lagane za rukovanje”, govori Tihana.

Opremili su lampama i Google Office u Zurichu

Na pitanje gdje se sve mogu pronaći njihovi proizvodi, odgovaraju da ni sami to više ne znaju. “Kako smo u početku znali gdje je otišla svaka naša lampa, tako to danas više ne možemo pratiti”, govori Filip i prisjeća se da je puno puta hodao nekim europskim gradom i u izlogu nekog dućana vidio njihov proizvod.

“Često i na društvenim mrežama skužimo gdje je završila naša lampa ili komad namještaja”, nastavlja Tihana, te nam otkriva da su im lampe završile i u Googleovom uredu u Zurichu. “Recimo, od njih nismo dobili fotke jer su jako zatvoreni i ne dozvoljavaju objavljivanje, ali to smijemo reći”. Prije nekoliko mjeseci su, govore, opremili Ured predsjednika na Pantovčaku. “To je bio super projekt. Društvo arhitekata radilo je izložbu u Južnom salonu u predsjedničkoj vili. Odlučili su redizajnirati taj prostor suvremenim hrvatskim proizvodima i tu smo se našli mi i Prostoria”, govori Filip i objašnjava da se ta izložba toliko svima svidjela da se odlučilo da sve trajno ostane tamo.

“I to je sjajna stvar za nas jer je to soba u kojoj gosti čekaju na susret s predsjednikom”, kaže Ivana i dodaje da se njihova Monk kolekcija namještaja nalazi i u premijerovom uredu u Parizu. “Arigato lampe su pak završile Nobu Shoreditch, hotelu s pet zvjezdica u Londonu, a imamo nešto lampi i u zagrebačkom Hiltonu”, govori.

Inače, u Hrvatskoj je Model ostala njihova najprepoznatljivija i najprodavanija kolekcija, a nekoliko tih lampi je završilo i u dvoranama umjetničke škole Central Saint Martins u Londonu. “Vani je, rekla bih, najprepoznatljivija Arigato. No, sada više ne znaš gdje se sve prodaje i tko ih kupuje. Izgubiš se s vremenom”, komentira Tihana.

Trenutno rade na preuređivanju hotela Westin

Iako dizajniraju i namještaj, najprepoznatljiviji su po lampama jer je to isključivo njihov brend i tu imaju potpunu kreativnu slobodu. “S Prostorijom je suradnja drugačija, ponekad za njih razvijamo stvari koje oni iniciraju, a ponekad mi dođemo s prijedlogom vezanim za konkretan projekt”, kaže Filip i dodaje da trenutno s 3LHD-om i Prostorijom rade na potpunom uređenju hotela Westin.

“Na tom projektu ne dizajniramo samo namještaj i rasvjetu, nego smo i dio kreativnog tima. Super je što s njima na raznim projektima gotovo svakodnevno surađujemo već dugi niz godina. I stalno nam se otvaraju neke nove prilike”, govori Filip.

Do sada iza sebe imaju pet kolekcija lampi, a trenutno rade i na prototipu portabl lampice koja će se moći puniti. Nedavno su za Prostoriju dizajnirali i modularnu sofu Echo koja je imala premijeru na sajmu u Milanu, a nakon toga je bila izložena i na posljednjoj izložbi Prostorije u Domu likovnih umjetnika.

“Plan nam i dalje raditi izložbe, surađivati na projektima s arhitektima koje volimo i dizajnirati svoje stvari. Svaki dan radimo nešto kreativno i nema opuštanja jer danas imamo deset zaposlenih koje mjesečno moramo osigurati. Sve je to preraslo u ozbiljnu priču i nastavljamo tim putem dalje”, kaže za kraj Tihana.