FOTO: Vjekoslav Skledar/Telegram

Velike priče

Škoro u iscrpnom intervjuu. 'Imam ozbiljan program, samo želim da ljudi kažu: majku mu poljubim, ajmo ga poslušati’

Telegramov Jasmin Klarić radi seriju intervjua s kandidatima za gradonačelnika Zagreba. Miroslav Škoro prvi nam je gost

Velike priče

Škoro u iscrpnom intervjuu. 'Imam ozbiljan program, samo želim da ljudi kažu: majku mu poljubim, ajmo ga poslušati’

Telegramov Jasmin Klarić radi seriju intervjua s kandidatima za gradonačelnika Zagreba. Miroslav Škoro prvi nam je gost

FOTO: Vjekoslav Skledar/Telegram

'Smatram da je ono za što se zalažu Možemo i ekipa loše, ali njima dajem pravo da to žele. Volio bih samo da se meni da za pravo da smatram da je to loše, posebnice kad su u pitanju mladi ljudi koji su zbunjeni, koji vide da nešto ne valja i žele promjenu. Imaju opciju otići, što su mnogi i napravili ili nešto promijeniti. E sad, za njih je promjena i ono što je za nas povratak na staro. Moje je da kažem - nemojte to, nećete imati konzervu Coca-Cole. Zašto? Jer sam ja kao klinac po konzervu Coca-Cole morao ići u Trst' / Snima Vjekoslav Skledar

Za još članaka ovog autora pretplatite se na newsletter autora.

Uz Tomislava Tomaševića, Miroslav Škoro je jedini predsjednik jače stranke koji je kandidat za zagrebačkog gradonačelnika, stoga je bila prilika u razgovoru pred lokalne izbore pretresti i malo širu tematiku od one gradske. Čini se da smo je dosta iscrpno i iskoristili – osim odnosa na nacionalnoj političkoj sceni, ovaj razgovor se bavio i limenkama Coca-Cole u Trstu, budućnosti hrvatskog naroda, petokrakama i šahovnicama, izgledom kobasica na Adventu, pjesmama uz logorsku vatru u 22. stoljeću, a spominjala se i sudbina ljudskog roda kao takvog.

Škoro je dobro savladao političku komunikaciju – ako na nešto ne želi konkretno odgovoriti, onda je to u stanju opširno zaobilaziti, ali pritom ne klizi u rutinu zamorne političke frazeologije, već uspijeva, kao i u ostatku razgovora, zadržati razumljiviju i pitkiju retoriku čovjeka kojemu je komuniciranje s publikom dio posla praktički cijeli život. I kojemu je, kako kaže, jako stalo da što više međusobno razgovaramo. To smo, eto, dugo i temeljito i napravili.

U razgovoru s Telegramovim novinarom

TELEGRAM: Premijer Plenković je ovih dana još jednom ponovio kako ste izmišljeni uoči predsjedničkih izbora da biste doveli Zorana Milanovića na vlast. I mislim se, pripremajući ovaj razgovor, mogao bih čovjeka pitati ide li na ove izbore u Zagrebu zato da bi doveo Tomaševića na vlast. Ali, vidim, u međuvremenu su vam to već prišili iz zagrebačkog HDZ-a…

ŠKORO: To su prije svega monopolističke izjave. Dakle, “ja se bavim nekim poslom i nitko drugi osim mene ne smije”. Kao da, ne znam, Dinamo igra nogomet, pa što će onda igrati Istra i Slaven Belupo, samo smetaju. E sad, ili je to, ili je nešto drugo u pitanju, iako mislim da je ovo drugo. Ponukao me gospodin Davor Filipović jednom svojom izjavom kad je rekao da bolje igra košarku od Andreja Plenkovića, ali mu pušta da pobijedi. Očito je ovaj jako loš gubitnik, prznica. Kao kad kartaš, pa ima netko za stolom tko ne može podnijeti da gubi. Lako je igrati s dobrim kartama, ali kad ostvariš rezultat s lošima, e onda si faca. Plenkoviću se u ovom drugom mandatu poklopilo da mu karte nisu baš dobro posložene…

TELEGRAM: Za razliku od prvog, kad su bile prilično dobre, pogotovo što se tiče gospodarstva.

ŠKORO: Sklone i dobre. Samo, u oba mandata on baš loše kadrovira. Najlakše se ljutiti na nekog drugog za ono što ne radiš dobro. Njegovo je pravo da se ljuti, ali… Ne želim dalje uopće o tome, ako je on toliko fiksiran na mene, ima nekih tableta koje se mogu popiti, pa ti bude lakše… Mislim, da sam ja novinar, pitao bih ga – a da niste možda Vi malo ipak negdje pogriješili? Kako ste složili listu za europske izbore. Koga ste poslali u utrku za predsjednika države? Ženu koja je došla iz NATO-a, ide u kampanju s mjesta predsjednice države, podržava je najjača stranke i sad je došao Škoro i… Ja sam izmišljen? Frajeru, ja sam izmišljen jako davno. Ljudi su za mene znali kad si ti još vukao šerpu po prašini.

TELEGRAM: Kad pričamo o, da tako kažem, osobnom odnosu između Plenkovića i Vas…

ŠKORO: Mi nemamo osoban odnos.

TELEGRAM: Ne mislim da pijete kavu, nego na javno prepucavanje vas dvojice. Nije mi baš jasno, kao da ne postoji 17. svibnja, dan nakon izbora kad će se morati krenuti u razgovore o suradnji u skupštinama u nekim jedinicama lokalne samouprave. Kao da ne postoji 30. svibnja, kad je drugi krug izbora. Vidite li Vi mogućnost da podržite nekog od kandidata HDZ-a u drugom krugu ili da složite većinu s HDZ-om u nekom gradu?

ŠKORO: Ajmo odvojiti; jedno je Plenković i njegova ekipa ljudi, a drugo je HDZ. Osobno spadam među one koji su daleko tolerantniji od onih koji se vrlo često pokrivaju tolerancijom, jednakošću i uvažavanjem. Prije parlamentarnih izbora Plenković je rekao da ne želi i da ne može sa mnom i Domovinskim pokretom. Nakon toga je moja reakcija bila da ne želim s njim. Nisam rekao s HDZ-om. Plenkovićev HDZ nema ništa s onim HDZ-om kojeg je osnovao prvi predsjednik, a s tim se slaže i Stjepan Tuđman, njegov sin. U tom smislu, svjesni duboko činjenice u kojem vremenu i prostoru živimo i da ljudi očekuju rješenja, a ne dodatne probleme, ići ćemo prema tome da svugdje tražimo – rješenja. Mi smo spremni na razgovore, ali želimo da oni budu transparentni. Što se tiče nas, svi razgovori se mogu voditi pred novinarima i pred kamerama. I onda ćemo se dogovoriti što nam je prioritet i kako ćemo trošiti zajednički novac na najbolji način. To je bit cijele priče. Ideologija kao pretpostavka da se netko isključi nije dobra. Vidim da su ovi iz Možemo! već rekli da ne mogu s nama razgovarati.

TELEGRAM: A u slučaju da treba formirati većinu u Skupštini, Vi biste s njima razgovarali?

ŠKORO: Naravno. To se zove projektna suradnja. Gledajte, prije nego što smo osnovali Domovinski pokret, u ovim prostorijama u kojima sad razgovaramo prije nije bilo ništa. Mi smo to sredili, okrečili, kupili namještaj, stvorili ovaj prostor. Mi tako funkcioniramo, mi smo poduzetnici. Ja kad radim pjesmu, ne radim je samo za Anicu i Maricu iz Čađavice. Nekad se ljudima koji ne slušaju moj dosadašnji opus baš ta pjesma dopadne. Pa, ako nije dobra u mojoj izvedbi, ne znam, izvest će je netko drugi. Everybody loves somebody je postala popularna tek u petoj verziji, kad ju je otpjevao Dean Martin. Do tada ju je pjevao i Frank Sinatra, pa nije bila. Zašto biti isključiv? Svatko tko je isključiv, taj nije za politiku i nek’ se bavi nečim drugim. Mislim da tu sad ima previše isključivost na vrlo osobnoj razini. Tako se ponašaju djeca u vrtiću.

TELEGRAM: Niste li baš Vi neki dan na jednom od sučeljavanja rekli da ste spremni podržati HDZ u Gradskoj skupštini – ako se riješe Plenkovića?

ŠKORO: Nitko ne može biti zadovoljan načinom na koji Plenković trenutno vodi zemlju. Recite mi jedan segment s kojim možemo biti zadovoljni? Jesmo li mi zadovoljni kako ide obnova od potresa? Jesmo li mi zadovoljni kako ide borba protiv Covida? Jesmo li mi zadovoljni kako funkcionira hrvatsko zdravstvo, kako se plaćaju dugovi veledrogerijama? Jesmo li mi zadovoljni svojim plaćama? Jesmo li mi zadovoljni svojom demografskom politikom? Jesmo li mi zadovoljni stupnjem korupcije i klijentelizma u Hrvatskoj? Jesmo li, u krajnjoj liniji, zadovoljni činjenicom da se slažu vrlo neprincipijelne koalicije koje onda na kraju krajeva budu obična prevara birača. Evo, neki dan se gospodin Anušić sjetio da nešto ne valja. Mislim… Pa nisi ti momčino samo župan i nisi samo običan član HDZ-a. Ti si potpredsjednik stranke, vrlo ozbiljna figura. I baš evo deset dana pred izbore si odlučio zauzeti jedan izrazito oporbeni stav kad je u pitanju ova neprincipijelna i trgovačka koalicija koja ima uporište u lošem zakonu o državljanstvu i lošem izbornom zakonu. Ja takav model i sustav, koji ima u sebi sve elemente onoga što politika ne bi trebala biti, još nisam vidio.

TELEGRAM: Vratimo se na zagrebačku skupštinu. Jeste li spremni podržati, kako ste maloprije rekli – projektnu suradnju s HDZ-om?

ŠKORO: Ja sam vrlo realan čovjek. Volio bih prije svega da mi postignemo dobar rezultat.

TELEGRAM: Da, naravno, da sami ostvarite većinu…

ŠKORO: Budimo realni, ne možemo mi sami osvojiti većinu. Ali, da možemo napraviti dobar rezultat – možemo. I sad bih ja trebao kalkulirati, govoriti o glasovima koje će osvojiti druge stranke… Otkuda ja to znam. Mogu se samo na osnovu vrlo nepouzdanih anketa upustiti u nekakvu špekulaciju u nekom razgovoru, što može završiti nekim vrlo ružnim naslovom, pa ću ja ispasti čovjek koji hoće ovo ili ono. Neću ja, brate, ništa, samo hoću da Domovinski pokret uspije doprijeti do svakog birača, da kažemo, evo, imamo program od 130 stranica, imamo čovjeka koji se zove Miroslav Škoro, nije najpametniji, ali ne boji se pametnijih od sebe, idemo napraviti nekakav tim. Ajmo zajedno ljudi, to želim. Bez predrasuda, bez negativnog halo efekta. Svaki put kad dogovaram razgovor, pa u krajnjoj liniji i sad s Vama, čujem: “Joj, šta ćeš s njima?”. Pa hoću, baš zato. Znam da sam ja u ovom slučaju za Telegram topovsko meso i Danijel među lavovima. Znam kakvi će biti komentari ispod teksta. Ali, možda će jedan čovjek reći, pa čekaj, samo malo, majku mu poljubim, ajd’ da vidimo što taj čovjek ima za reći.

TELEGRAM: To je i osnovni razlog zašto sada ovdje sjedim – da vidimo što imate za reći. Ali i dalje mi niste rekli što s Plenkovićem i eventualnom većinom s HDZ-om. Ne želite, dakle, sad o tome?

ŠKORO: Ne mogu. Da biste donijeli nekakvu konkluziju, morate imati premise. Ja sam inženjer po struci, nemam dovoljno inputa da bih mogao sad odgovoriti na to pitanje.

TELEGRAM: A hoćete li jednako odgovoriti, odnosno ne odgovoriti na pitanje o 30. svibnju, odnosno o tome koga biste podržali u drugom krugu, ako bi se dogodilo da u njemu budu Tomašević i Filipović. Hoćete li možda i tad, kao na predsjedničkim izborima, dopisati na listić broj tri i zaokružiti, kako ste rekli tad, “moj hrvatski narod”? Sad valjda zagrebački ili nešto slično?

ŠKORO: Neću. Sigurno neću nuditi treće rješenje.

TELEGRAM: Nego?

ŠKORO: Zadržat ću svoje pravo da se suzdržim.

TELEGRAM: Idemo malo na Zagreb i neke osnovne ideje o gradu. Svi su nezadovoljni brzinom obnove nakon potresa.

ŠKORO: Jedini mogući način da se obnova ubrza je da ovaj model kakav imamo – kataliziramo. Model se zasniva na četiri loše pretpostavke. Prva je objektivno neostvariv Zakon o obnovi. Govorili smo o tome i kad se donosio, ali ne možeš glasati protiv zakona koji nudi 80 posto novca za obnovu građanima. Protiv takvog bi zakona mogla biti samo budaletina. Dakle, digli smo ruku, ali znamo – nema novca. Država generalno nema novca i jasno nam je da će po tom zakonu obnova trajati barem 100 godina. Drugo, problem modela je zakon koji obvezuje vlasnike stanova da imaju obveznu pričuvu, to postoji samo zato da bi netko imao naknadu. Treći problem su konzervatorski zahtjevi, koji su ponekad vrlo kompleksni. Jest, lijepo je imati zgradu koja datira iz nekog drugog stoljeća, ali onda se gradilo i zidalo na način na koji se tad moglo. U međuvremenu je sve napredovalo, posebno u tehnologijama gradnje. Trebalo bi smanjiti taj doživljaj, potrebu da zadržimo nekakvu stolariju koja nije ni energetski, ni protupotresno, ni u bilo kojem drugom smislu adekvatna onom što grad treba u 21. stoljeću. Zašto moramo praviti mort iz 1895. godine?

Četvrto su imovinsko-pravni odnosi, koji ne valjaju ne od jučer, nego desetljećima. Grad se tu može uključiti tako da upogoni dio svojih stambenih kapaciteta, pa i državnih. Može biti i katalizator u razgovorima između vlasnika stanova i zaštićenih najmoprimaca. Može oformiti ured koji će pomoći ljudima pri skupljanju dokumentacije za obnovu. Zagreb ima najveći prirez u državi, 18 posto, pa idemo vidjeti možemo li izaći u susret građanima koji rade obnovu, kad već država nije razmišljala na taj način. Oslobodimo investitore komunalnih naknada, odvezimo im glomazni otpad besplatno, grad ima svašta za ponuditi kao pomoć građanima u obnovi, a nije ponudio ništa. Država bi mogla pomoći ljudima i tako da krene razgovarati s nekom financijskom institucijom o tome da ljudi dobiju dugoročne kredite za obnovu.

TELEGRAM: Mislite da je realno i djelomično smanjiti prirez, s obzirom na stanje gradskih financija koje je neveselo i prije otvaranja ormara s kosturima?

ŠKORO: Bilo bi nam svima puno lakše da sadašnja vršiteljica dužnosti gradonačelnice pomogne svima, da objavi bijelu knjigu gradskih financija, pa da vidimo gdje smo. Ali, neće zato što…

TELEGRAM: … je u kampanji.

ŠKORO: Da, ali ne samo to. Mada financijsko stanje nije sjajno, ona dodatno troši, nastavlja s modelom koji je dosad samo za njih bio učinkovit. HDZ i Stranka rada i solidarnosti – Milan Bandić 365 su u jednoj sinergiji zadnjih dosta godina i doveli su nas u ovu situaciju. Nije problem smanjiti prirez, Zagreb ima strahovito velike prihode, samo se s njima krivo gospodarilo, banda je radila što je htjela. Dakle, treba snimiti situaciju, pa i zadužiti se ako treba. Samo, ne tako da se zadužiš zbog kockarskih dugova, pa nastaviš kockati. Ne, ne. I javni dug je instrument koji treba znati svirati. U krajnjoj liniji, nekih velikih investicija i razvoja i nema bez ozbiljnog financijskog aranžmana u kojem je jedan od elemenata namicanje sredstava. Mi smo radili simulacije po kojima Zagreb sa svojim financijama može izdržati smanjenje prireza za dva do tri postotna poena. Ali, ne s ovom potrošnjom. Sve ima svoju prihodovnu i rashodovnu stranu, ali ima i onaj gospodin koji se zove saldo. E, on ne smije biti crven. A mislim da je trenutno jako crven.

TELEGRAM: Kad smo kod potrošnje, što mislite o običaju zadnjih godina u Zagrebu, da se grade skupi spomenici? Kako Vam se čini, primjerice, Spomenik Domovini koji je ispao također prilično skup.

ŠKORO: Da, 37 milijuna kuna. Kao i žičara koja je 700 milijuna kuna.

TELEGRAM: S tim da još nije sigurno kad će proraditi, biti sigurna i koliko će na kraju koštati.

ŠKORO: Ma, mi svi to sve skupa znamo. Samo je pitanje hoćemo li se pomiriti s tim da to tako i dalje bude. Izvantroškovnički radovi su kategorija koja se uči na faksu. Ne smiju biti veći od određenog postotka, mislim da je maksimum 30 posto. Je li netko nešto krivo projektirao ili kalkulirao? Je li kriv nadzor? Za svaki projekt se, očito, radi projektna dokumentacija za izvedbu i projektna dokumentacija za pljačku. Nemam ja problema s tim da se grad uljepšava, ali ajmo složiti prioritete. Kao da u kući ili stanu izvana sve super urediš, a unutra blato, pod od nabijene zemlje i nemaš gdje spavati. Idemo redom. U medicini postoji trijaža, kad ne možeš odjednom zbrinuti sve da vidiš tko je prioritet.

TELEGRAM: Osim obnove od potresa, što bi Vama u toj trijaži kad je Zagreb u pitanju bilo prioritet?

ŠKORO: Financije. Definitivno. Prihode i rashode treba staviti pod kontrolu. Kad se to napravi, treba po meni prije svega građanima vratiti ono što sad nemaju – povjerenje. Nemaju povjerenje ni prema gradskoj upravi, ni prema gradonačelniku, ni prema modelu upravljanja, ni generalno u državi, nema povjerenja prema sustavu…

TELEGRAM: Pa to je dosta ambiciozan zadatak. Vratiti građanima povjerenje u politiku.

ŠKORO: Nisam rekao u politiku. Govorio sam o upravljanju. Mjesto gradonačelnika je upravljačko. Odvojimo politiku, ona će uvijek biti kaljuža kakva je.

TELEGRAM: Dobro, politika je po definiciji uvijek i područje borbe različitih ideja, a onda tu bude svega, pa i blata.

ŠKORO: Tu bi trebalo prije svega raditi na pojedincu, da bi kao kolektivitet mogli politiku doživljavati na drugačiji način. Kod nas sve, od obrazovnog sustava nadalje ukazuje na to da mi još uvijek nismo svjesno što je to demokracije. To je vino koje mi ne znamo piti.

TELEGRAM: Zvučite kao dosta velik zagovornik Građanskog odgoja ili nečeg sličnog.

ŠKORO: Zvučim kao čovjek kojeg je odgojila jedna sasvim normalna, pristojna, nažalost pokojna žena koja se zvala Nediljka Škoro. Imala je četiri razreda Osnovne škole. Zvučim kao netko koga su u tom mojoj župi odgajali isusovački svećenici. Zvučim kao netko koga su odgajali profesori koji se duboko nisu slagali s reformom školstva u kojoj su sudjelovali. Zvučim kao netko kome je profesor Latinskog jezika svojevremeno rekao da bi ga najrađe, poput Aristotela, učio svemu, jer kad on mene nešto nauči, ovi drugi pokvare. Zvučim kao netko u 59 godini i tko je puno toga prošao. Pokušavam zvučati kao netko tko nije ostrašćen. Hajmo maknuti sve ono što se u medijima i javnosti stvara kao slika o meni i ajmo suditi jedno o drugom na osnovu razgovora. To je ono što nam nedostaje.

TELEGRAM: Pa evo, Vi meni sad zvučite kao netko tko ne želi odgovoriti je li za uvođenje Građanskog odgoja ili nečeg sličnog u škole.

ŠKORO: Smatram da uvođenje bilo čega treba biti rezultat diskusije u javnosti, pa će na osnovu te diskusije javnost odlučiti što hoće. Zemlje imaju različite tradicije. U nekoj se, kad netko umre i kad je sahrana, odijevaju u bijelo i pjevaju. U drugoj, pak, u crno i nariču, a ako sami to ne znaju, plate nekog drugog da nariče. Razlike treba uvažavati i jedino s minimumom konsenzusa možemo doći do nekog rješenja. Škoro je za ovo, Škoro je za ono. Što je bitno za što sam ja? Bitno je da želim biti otvoren, transparentan, želim razgovarati i u svakom trenutku sam spreman snagom argumenata ići u razgovor s nekim želeći mu promijeniti stav, ali i spreman da promijenim svoj.

TELEGRAM: Često spominjete ostrašćenost. Nedavno ste zamjerili ekipi iz Možemo! da su previše ostrašćeni. Što uopće znači ostrašćenost na razini lokalne politike?

ŠKORO: To znači – ja neću s tobom. Evo, jel’ može bit’ ostrašćenije i direktnije? Zašto? Okej, imam četiri srčane premosnice, a ostali uglavnom nemaju. Jel’ to jedina razlika? Svi imamo dva uha, nos, sva oka… Što to znači – neću s tobom? Ja sam to izjavio za Plenkovića, ali ne za HDZ i mislim da sam dobro izjavio. Nije čovjek za to istesan. Evo, ja nikad nisam skakao padobranom. Ne bih…

TELEGRAM: Tu ostrašćenost ste uglavnom zamjerali drugom ešalonu političara iz zeleno-lijeve koalicije. Rekli ste nešto tipa – okej Tomašević, ali mene više brinu ovi koji su iza njega. Zbog čega?

ŠKORO: Odakle da krenemo? Možda od Instituta za političku ekologiju? Ili od stranaka i strančica koje su se udružile u zajedničku platformu?

TELEGRAM: Evo, mikrofon je vaš.

ŠKORO: Kad se nešto zove institut, aludira se da je to doista – institut. Međutim, hrvatski zakon koji je loš dopušta i fizičkoj i pravnoj osnuje institut. Dakle, mogu ga osnovati, ne znam HAZU, Medicinski fakultet, ali može i Tomislav Tomašević. Imamo u Hrvatskoj još uvijek firmu koja se zove Institut građevinarstva Hrvatske – a privatna je firma. Dalje, politička ekologija, često znam reći kako ne znam što to znači, ali okej, to je znanstvena disciplina koja se prvi put spominje u prošlom stoljeću tridesetih godina, a intenzivira se sedamdesetih i osamdesetih. Svi smo čitali “Stoljeće rata”, znamo što je to Greenpeace, što je sedam sestara. Svašta tu ima, ali su u toj priči oko Instituta za političku ekologiju vrti i ogroman novac. A koliko smo učinkoviti, e to je ono što mene kao poduzetnika zanima. Potrudio sam se malo pa sam pogledao, kao što su dostupna moja financijska izvješća tako su i ona Instituta za političku ekologiju.

TELEGRAM: Transparentni ste, znači, i jedni i drugi.

ŠKORO: Apsolutno. Međutim, mene uvijek zanima onaj saldo na kraju. Izvori financiranja kod ovog instituta su takvi da imate nekoga tko se predstavlja za antiestablišmentsku figuru, a u principu sav novac dobiva iz establišmenta, hrvatskog proračuna, Europske komisije… Dakle, donekle budžetlijska priča. I nije mali novac u pitanju, dva do tri milijuna godišnje. Najveća stavka u rashodima su plaće i putovanja. A koji je benefit od svega? Znamo što bi politička ekologija trebala raditi, kroz politiku, ekonomije i socijalu promatrati korištenje resursa. Ljudima je nejasno što to jest, a zvuči pompozno. Ne znam, znači li to manje preleta zrakoplova. Što znači priča o rodnoj ravnopravnosti kod javne rasvjete biciklističkih staza? Također, htio bih znati u kojem trenutku se novac za civilnu udrugu pretvara u potencijal za političko djelovanje.

TELEGRAM: Pretvara li se uopće?

ŠKORO: Ne znam, recite Vi meni. Moje je da pitam i to je legitimno, kao što se pita i mene. Dalje, tu imate ove političke opcije koje su u najmanju ruku poziv na, kako bi to rekao Matija Gubec, staru pravicu. Na jedno razdoblje koje se pokazalo vrlo neučinkovitim, vrlo promašenim i koje je uglavnom svugdje u svijetu propalo.

TELEGRAM: Mislite na socijalizam?

ŠKORO: Na sve skupa što je to predstavljalo u ex Jugoslaviji.

TELEGRAM: Moram ovdje podsjetiti da smo maloprije pričali kako nismo zadovoljni gotovo ni s čim u današnjoj Hrvatskoj.

ŠKORO: Ali, tamo su i pretpostavke bile takve da onako može biti. Ovdje su društvene pretpostavke drugačije, a ovako nam je zbog poteza koji se povlače, to je velika razlika. Pazite, u socijalizmu profit kao kategorija nije postojao, završiš ekonomski fakultet, a ne učiš ga, ne postoji. Priča mi jedan čovjek jučer, radio je u velikom kombinatu: “Na početku godine mi iskalkuliramo koliko nam novca treba, to javimo u Beograd i oni nam toliko novca pošalju”. Mila majka! Radio, ne radio, svira ti radio. Kod nas je danas problem što ljudi ne razumiju da je vlasnik zoološkog vrta umro, sva su vratašca otvorena i nema nikog tko će ti donijeti klip kukuruza ili komadić mesa. Moraš posaditi kukuruz, ići u lov ili napraviti farmu da bi se mogao hraniti. U tom smislu smatram da je ono za što se zalaže ekipa o kojoj pričamo loše, ali njima dajem pravo da to žele. Volio bih samo da se meni da za pravo da smatram da je to loše, posebnice kad su u pitanju mladi ljudi koji su zbunjeni, koji vide da nešto ne valja i žele promjenu. Imaju opciju otići, što su mnogi i napravili ili nešto promijeniti. E sad, za njih je promjena i ono što je za nas povratak na staro. Moje je da kažem – nemojte to, nećete imati konzervu Coca-Cole. Zašto? Jer sam ja kao klinac po konzervu Coca-Cole morao ići u Trst!

TELEGRAM: Dođe li Tomašević na vlast, u Zagrebu više neće biti Coca-Cole, hahahaha. To bi bio dobar senzacionalistički naslov za ovaj razgovor.

ŠKORO: Da, to je taj specifikum hrvatskog medijskog prostora. Urednik daje naslov, pa misli što će bolje prodati članak. A ljudi su površni, pa će pročitati naslov, a ne ono što je unutra. Možete nekom ludom mentalnom vratolomijom doći do ovog zaključka o Coca-Coli, ali nisam to rekao. Ni blizu.

TELEGRAM: Zašto mislite da zeleno-lijeva koalicija, pitam opet o njima jer su oni prvi favoriti izbora…

ŠKORO: Meni je to kompliment, jer me vidite očito kao njihovog najvećeg konkurenta.

TELEGRAM: Pa, tu ste negdje svi. Zašto mislite da je ta koalicija odustala od onog što bi lijevo trebalo biti. Nije mi baš najjasnija ta izjava.

ŠKORO: Kad meni netko objasni što znači drakonski kažnjavati, onda ću ja prihvatiti da je netko tamo gdje je. Ali, drakonski… Što to znači?

TELEGRAM: Jako strogo.

ŠKORO: Znači li to zavezati nekom ruke žicom na leđima i opaliti mu metak u potiljak?

TELEGRAM: Ne bih rekao.

ŠKORO: Ali je drakonski. I događalo se.

TELEGRAM: Mislim da vam je ovo sa žicom i metkom jednako pretjerivanje kao ono moje maloprije s Coca-Colom.

ŠKORO: Što znači nacionalizacija, to svi znamo. I znamo kako je završilo.

TELEGRAM: Dobro, ali Radnička fronta više nije u toj priči.

ŠKORO: Nije de iure. Ali, nema veze, sve je to dosta slična priča. Otkud sad odjednom potreba da se ponovno vraća Trg maršala Tita u Zagrebu?

TELEGRAM: Možda narod to želi?

ŠKORO: Ajmo narod pitati. Dakle, narod ne želi Ulicu Jugoslavenske narodne armije, ali hoće Trg maršala Tita. Ne želi Armiju, ali želi njenog Vrhovnog komandanta. U čemu je razlika?

TELEGRAM: Pa postoji razlika.

ŠKORO: U čemu?

TELEGRAM: Tito nije napadao i bombardirao hrvatske gradova i sela devedesetih. JNA jest.

ŠKORO: Ali su to radili pod istom petokrakom koja je bila na čelu druga Tita.

TELEGRAM: Jesu, ali bila je i šahovnica na nekim nezgodnim čelima u nezgodnim vremenima, pa su je ljudi opet prigrlili kao ono što jest – simbol jednog naroda. To su pipkave stvari.

ŠKORO: Djelomice ste u pravu. Te stvari jesu pipkave, ali su vrlo jasno razgraničene u glavama onih ljudi koji su svjesni što se dogodilo u svijetu, Europi i kod nas u zadnjih 30-40 godina. Opet govorim, legitimno je pravo bilo koga od nas da se zalaže za bilo kakve ideje, dok ne ugrožava nekog fizički. Međutim, mislim da je sve što smo dosad naučili kroz povijest pokazatelj da takav način razmišljanja ne vodi prema progresu, nego da bi ova stagnacija u kojoj smo otišla u – regresiju.

TELEGRAM: Rekli ste više puta da je Tomislav Tomašević – lukavo odabran. Ali, od koga? Tko su ti koji su, po Vama, gurnuli baš Tomaševića u prvi plan?

ŠKORO: Ne znam tko bi bio taj i kad se odigrao sastanak na kojem se to dogodilo. Ali, meni se takav zaključak nametnuo na osnovu činjenice da sjedne strane imate čovjeka koji zastupa ideje koje meni jako mirišu na samoupravljanje i sve skupa što smo imali u bivšim, propalim sistemima, a da je njegova biografija takva da nije iznjedren, poput nekih drugih, u inkubatoru takve vrste. I to je zanimljiva inverzija. Trenutno imamo totalnu kakofoniju i zbunjozu na političkoj sceni. Smatram da bi Plenković bio, i već jest, prihvatljiviji dobrom dijelu lijeve scene i odlično bi vodio SDP. A zadnja ponašanja gospodina Zorana Milanovića, perjanice socijaldemokracije u Hrvatskoj, su nešto što na desnici pozdravljaju gotovo unisonim pljeskom i ovacijama. Imate zatim Tomaševića koji je kao križanac između svega toga, izašao je iz neke klerikalno desne priče, a u stvari je svojim svjetonazorom i životom vrlo lijevo. Dopuštam da je i to moguće – i moguće je, ali isto tako dopustite i meni da mislim da je to vrlo indikativno. Čini mi se da nema više klasične desnice i ljevice, nego da imamo neke suverenističke i globalističke ideje u svijetu i da u cijeloj priči mi kao dio tog svijeta moramo sami sebi postaviti jedno pitanje: Hoćemo li kao narod, kao nacija, postojati za 50, 100, 300 ili, ako Bog da, tisuću godina? Jedan mladi povjesničar je na moje lamentiranje ovog tipa rekao: “Ali, bit će ljudi”.

TELEGRAM: Ha… Možda. Nije ni to sigurno.

ŠKORO: Ajmo ne biti baš katastrofičari. S jedne strane, dakle, imate rezolucije svjetskih i europskih institucija o poticanju raznolikosti, uvažavanju, toleranciji…A s druge indolenciju prema činjenici da je demografsku katastrofu već sad pomalo teško zaustaviti. Ako na svu tu demografsku katastrofu dodate ono o čemu sam Vam govorio, ne možete izbjeći dojam da je netko to možda, malo, i smislio. Ne znam, evo, to je moj dojam.

TELEGRAM: Da je netko smislio plan da zatre hrvatsko sjeme?

ŠKORO: Opet mi stavljate u usta nešto što nisam rekao.

TELEGRAM: Samo karikiram, da bude jasnije. Neću vam takve stvari staviti u naslov, haha.

ŠKORO: Gledajte, ima literature u kojoj se mi kao narod doživljavamo samo kao prepreka za izlazak na toplo more. Pravo je nekog da tako nešto napiše, ali naše je legitimno pravo da želimo opstati. Imam malu kujicu, Fridu. Ona je u nekoliko navrata bila u situacijama da je bila životno ugrožena ili je bar mislila da jest. Taj strah, nagon i želja za životom koji su se u njoj tad javljali su nevjerojatni. Pa zašto taj isti nagon za opstankom ne može imati kolektiv koji se zove hrvatski narod? Možda je neka korporativna želja da svi budemo jedno tržište, da imamo iste uniforme, da trošimo isto piće.

Nešto slično se dogodilo na zagrebačkom Adventu, za koji mi prigovaraju iz HDZ-a, i ja sam bio jedini koji se na to bunio. Svi su morali imati iste kobasice, ista pića. Znači, neko je smislio igru, zbog love. A koja je igra? Postoji komadić 3×3 metra di može stati nekakva kućica koju bi trebao iznajmiti Grad Zagreb ili Turistička zajednica. Ali, ne, Grad je to iznajmio u buljuku nekom frajeru koji od nas 240 kretena traži da donesemo, da bi dobili kućicu, 125 tisuća kuna – unaprijed. A ne znaš kakvo će vrijeme biti, moraš isplatiti plaće ljudima, nemaš priključak za vodu, svako malo moraš gurati plinsku bocu… I pri tome ti još određuju da moraš kupovati ovo piće, ovo pecivo, ove kobasice, jer su oni sklopili sponzorske ugovore i zbog svog interesa su natjerali ovih 240 ljudi da kupuju od istih dobavljača i da se u konačnici – ne razlikuju jedni od drugih. Mislim da sam sad taj interes o kojem govorim najjasnije prikazao. I ako smijem kroz vaš medij kojeg rado pročitam odgovoriti još jednom gospodinu Filipoviću koji me za to stalno mantra, ponaša se kao kazeta. Znate što je kazeta?

TELEGRAM: Hahaha, pa kako ne bih znao, nisam baš toliko mlad.

ŠKORO: On samo “prrrr”, premota, pa opet pušta isto. Ajde malo stari okreni tu kazetu, možda ima nešto i s druge strane. Ja da sam se obogatio na adventskoj kućici?! Jednom sam zaradio 40 tisuća kuna, drugi put popušio. Da sam na tome napravio kuću koju sam gradio 2003. godine? A kućicu sam imao 2018. i 2019. godine, radi promocije svog vina. Garantiram, ne mak’o se ja odavde da tako više neće biti. Imat će Zagreb i dalje najbolji Advent, al’ će biti transparentno, brate. Ovo dosad je bilo žalosno. A pritom, jaran, sjedi u toj Skupštini i diže rukicu. Što Filipović nije rekao: “Pa šta radite vi to?!”. Daleko sam otišao, ali želim naglasiti da govorim o interesima i ne može me nitko uvjeriti da oni ne postoje.

TELEGRAM: Sigurno da postoje. Kao što postoje i interesi onih koji bi da svatko ima pravo na svoju kućicu i da joj nitko drugi ne može pristupiti.

ŠKORO: Ali, ne. Ne ide to tako. Nije demokracija tako zamišljena, ona je vladavina većine i uvažavanja raznolikosti. Moraju biti te kućice, tu, ali (mijenja naglasak u tvrđi) ako je ovo lička, pa nek’ ima ličke specijalitete. Ako je slavonska, pa nek’ radi fiš paprikaš.

TELEGRAM: Nećete više snimati pjesme u kampanji? Ova s reperom Zizijem je okej, ali nije baš sve skupa dobro prošlo.

ŠKORO: Pjesma i spot su odlični, a ja ne želim niti mogu preuzimati odgovornost za nečije ponašanje prije i poslije toga. Za moje ponašanje me slobodno razvalite. Ali, dio koji se tiče klinca od 22 godine, koji je pripadnik rap i navijačke subkulture, to riješite s njim. Mislim da je napravio dobar tekst i da je dobra pjesma, a prije snimanja mu nisam vadio krv, niti tražio da se skine do pasa. Ne slažem se s onim što je odrepao ranije u određenim pjesmama, poslije sam išao to malo poslušati. Ne branim se, ne perem se, spreman sam preuzeti svoj dio odgovornosti, platio sam uredno sve pa i snimanje, maknuo… A zašto, jer se netko navalio na njega. Ne zato što je on taj koji jest, nego zato što je snimio pjesmu sa mnom. Što ga niste razvalili prije tri godine?

TELEGRAM: Jasno je da je tek sad došao u pozornost javnosti jer se uključio u političku kampanju.

ŠKORO: Ali, to što je izgovorio nije izgovorio dan prije snimanja sa mnom. Što ga niste razvalili prije godinu dana?

TELEGRAM: Pa koga je bilo briga i tko je znao prije godinu dana što pjeva slabo poznati zagrebački reper?

ŠKORO: Evo sad kako se vi ponašate, pa je li bitno što je pjevao ili nije?

TELEGRAM: Naravno da je bitno, ali ranije nitko nije obraćao pažnju na njega.

ŠKORO: Milijun i tristo tisuća ljudi je pogledalo taj spot… Jedino je važno što je sa mnom snimio dobru pjesmu o Zagrebu, svi drugi bi dali gaće da imaju takvu. Ali, meni su našli zamjerku u mladom dečku od 22 godine, koji još uvijek ne zna kako se brije. Pitajte Jelenu Pavičić-Vukičević što dade cajkama 700 tisuća kuna, Extra FM-u. To je tema. Razlika između mene i većine mojih protukandidata je to što ja ne moram nikome ništa vratiti. Moja najveća blagodat, moja prednost je da mogu što hoću. Imam se čemu vratiti, imam svoj vinograd, svije vino, svoje pjesme, imam svoje poslove. I to one koji ozbiljno trpe zbog toga što sam odlučio još jednom reći, evo, ja sam stvorio iz ničega nešto, ajmo maknuti, za Boga milog, one koji stvaraju iz nečega ništa.

TELEGRAM: Stvarno, što nakon ovih izbora. Pokrenuli ste stranku, osnovali puno ogranaka, postavili jednu ozbiljnu priču. Ne mislite se valjda sad nakon izbora, ako ne postanete gradonačelnik vratiti svom vinu i pjesmama. Ili mislite?

ŠKORO: Samo vam govorim kakav sam čovjek. Predsjednik sam, silno ponosan predsjednik Domovinskog pokreta. I silno uspješan. Pa to i jest najveći problem! Ja sam potpredsjednik Hrvatskog sabora, ovo sve radim svojom voljom, nitko me ne tjera u to, nitko mi nije rekao, ili to, ili ideš u Švedsku. Dakle, u tom smislu – čist k’o suza.

TELEGRAM: Politika je, dakle, definitivno Vaš dugoročni izbor?

ŠKORO: Što znači da su sad izbori, a poslije toga ih nema. Možda će biti za tri dana novi parlamentarni izbori. Otkuda ja znam.

TELEGRAM: Neće.

ŠKORO: Možda će biti za tri mjeseca, ali će sigurno biti za tri godine. Što bih trebao, nakon što sam ostvario 16 mandata na ovim izborima ne otići na sljedeće? Ma kakvi, doći ću pa ću ih razvaliti totalno. Uvijek idem s namjerom da pobijedim. Ali, s obzirom na to da sam mlad, ovaj… hahaha, da smo mlada politička stranka, nama je trenutno situacija vrlo komotna. Što god da napravimo, mi smo šampioni.

TELEGRAM: Znači, politika je vaš dugoročni odabir?

ŠKORO: Moj savjet svima je da im politika bude dugoročni odabir. Ne kao profesija, nego kao nešto o čemu se mora voditi računa, jer ne možemo drugačije. Demokracija je najgori oblik upravljanja, ali nažalost nema boljeg. Moramo razgovarati. Moramo vi i ja puno razgovarati. Moramo pisati. Morate mi zamjeriti, morate mi naći, morate me razvlačiti, ali budite spremni na to da ću i ja odgovarati. I svi drugi, isto tako. Svi moramo biti odgovorniji.

TELEGRAM: Što bi danas bilo drugačije u Hrvatskoj da je HDZ dobio pet mandata manje, SDP pet više i da je Plenković bio prisiljen pregovarati s Domovinskim pokretom?

ŠKORO: Jako ste puni hipoteza

TELEGRAM: Mi novinari najviše volimo hipoteze.

ŠKORO: Prepustit ću Vama da o tome lamentirate u nekoj od kolumni. Ono što mogu reći je da, ako Domovinski pokret bude u poziciji preuzeti odgovornost za bilo koji resor, bit će to najtransparentniji i najpošteniji resor koji postoji. Ne zato što smo mi bolji od drugih, nego zato što ne smije biti drukčije. Dosta je bilo. Fakat je dosta. Što će ovo moje dvoje djece raditi sutra ako se mi institucionalno ne posložimo kako Bog zapovijeda? Možda neće uopće biti u prigodi iznijeti novinarima što misle.

TELEGRAM: Slušam već godinama, čak desetljećima, da je dosta i da je krajnje vrijeme da se država posloži…

ŠKORO: Al’ sad sam ja rekao. To je velika razlika.

TELEGRAM: O, samouvjereni ste. To je u redu.

ŠKORO: Kad god sam odlučio napisati pjesmu, svaku sam napravio. Koncert, svaki sam održao. Napravio sam mašineriju koja je bila u stanju u svakom trenutku u bilo kojem dijelu svijeta održati koncert, samo ste nam trebali dati vremena da dovezemo opremo. I te ljude s kojima sam nastupao nisam trebao ni čuti ni vidjeti prije početka, popeo bih se na pozornicu i znali bi se koji pokret ruke znači koju pjesmu. Morate imati uigrane timove ljudi i ljudima dati pravo da misle. Ali, moraju dobiti i po lampi svaki put kad pogriješe. To je odgovornost, to je ono čega se moramo početi igrati. Tako radim, to znaju moji u stranci i svi smo super. Na te ljude nikad nisam podigao glas, osim kad pričam neki štos. Svi znamo svoj posao i u nekoliko mjeseci smo napravili ustroj bolji od bilo koje stranke. Ako ne računamo HDZ, koji je interesna skupina. Ne dao Bog da u tom smjeru krenemo. Ima ona rečenica da ti sve mogu oprostiti, ali uspjeh ne. A ja sam u nekim stvarima bio nepodnošljivo uspješan. U nekima sam, naravno, nepodnošljivo fulao. Ali, moja autobiografija se zove “Stoput bih isto ponovo”. Silnom sam ponosan na sve to skupa. Ja sam po svim zakonima fizike, medicine, kemije, trebao biti mrtav čovjek s onako začepljenim žilama. Falim te Bože pa su otkrili kako se to pročišćava. I ovo je meni bonus, ja to ne želim potratiti bez veze. Svijet bi išao dalje i bez mene. Ali, sad kad sam preživio, kad mi je Bog, ili kako to god hoćete nazvati, dao šansu, kao i doktor Gašparović, pa što nije moje da dođem i kažem: “Ajmo ljudi, učinimo nešto više…”.

TELEGRAM: Samo još jedno pitanje. Kažete često možemo ovo, možemo ono, pa se, evo vraćam na Možemo!

ŠKORO: Ovo je opcija moramo. Ono je možemo, ovo je moramo.

TELEGRAM: Nedavno sam razgovarao s dogradonačelničkim kandidatom Tomislava Tomaševića, Lukom Korlaetom. I oni mi je rekao kako želi vjerovati da će, ako oni pobjede i oporba u skupštini podržati dobre projekte za grad. Je li to zamislivo za vas?

ŠKORO: Oni su ti koji su izgovorili da ne mogu s nama. Nisam im to zamjerio, ali bitno je reći da su to napravili. Inače, u Saboru je već bilo dosta situacija kad je oporba, kao nikad dosad, vrlo sinkrono djelovala, bez obzira na to od koga su došle neke ideje. Neke su došle od Tomaševića, neke od nas, neke od SDP-a, od Dalije Orešković… Zašto da ne? Nema veze ima li ova stolica lijevi ili desni predznak. Ona je tu samo da bi u njoj udobno sjedili. Kao i Jarunski most, stadion, kanalizacija, vodovod. Uvijek će imati našu podršku u tome da naprave nešto dobro. Ali, isto očekujemo i od njih.

TELEGRAM: Da zaključimo ipak s premijerom. Čak i ako Plenković ostane premijer, a hoće…

ŠKORO: Možda ga makne Anušić, mislim, zašto ne? (smiješak) Anušić je frajer. Sad se sjetio da nešto ne valja…

TELEGRAM: Dakle, bez obzira na to što će Plenković ostati premijer, nije isključena nekakva većina HDZ-a i Domovinskog pokreta?

ŠKORO: Namjerno Vam neću odgovoriti na to pitanje. Iz nekoliko razloga. Prvo, nešto sam naučio o politici i nije dobro da prejudiciram stvari zbog svojih birača. Svatko ima svoje birače i svatko može i treba biti u poziciji procijeniti. Pa, procijenite me, čovječe. Nije ništa počelo, niti će završiti s Plenkovićem, Škorom ili nekim trećim. Mnogi su mislili da su veliki frajeri, ali su smrti su svi jednaki i duboko sam svjestan da nas ona čeka. U krajnjoj liniji, bio sam osam sati u komi, učio sam ponovno hodati i srce mi je bilo u kanti od, ne znam, Samoborke. Zar nije dovoljno to što kažem da nisam isključiv, da nemam problema za razgovor i da želim promjenu? Pred nama je vrijeme u kojem ćemo se mi kao Domovinski pokret i ja kao mali Miroslav Škoro zalagati da svojim radom i djelima privolimo što više ljudi da nam ukažu povjerenje. To povjerenje nakon tog nećemo izigrati i nećemo ići u neprincipijelne koalicije.

To je ono što Plenkoviću ljudi najviše zamjeraju. Dođi frajeru i kaži: “Nakon izbora ću u koaliciju da SDSS-om”. Tko će mu dati glas? Ma nitko. Ali, sve nešto potajice, sve nešto ispod žita i velikih riječi. Kakve sad tu veze imaju demokracija i manjinska prava? Pa ja ću se do zadnje kaplje krvi boriti da manjinci imaju veća prava nego sada. Samo, ne možeš stari na osnovu činjenice da si Talijan, Srbin, Čeh ili Hrvat imati veća prava od drugih. Živio sam u zemlji u kojoj mi je profesorica bila, pola Hrvatica, pola Cherokee i, ne znam, što bi rekao Mate Granić, pola Bago. Moja želja je da svi imamo ista prava. U osnovi se slažem s onim što mi je rekao mladi povjesničar kojeg sam ranije spominjao – svi smo mi ljudi. I ne smijemo baštiniti veća prava na osnovu nečeg što nas određuje, a o čemu nismo previše odlučivali. A u kulturalnom smislu, ja volim, brate, što pričamo na tom našem jeziku, volim tu našu hranu, naše običaje. Nekom je smiješno kad mi idemo u gluvo kolo (lupa se po koljenu u ritmu), a meni je to lijepo. I volio bih da to živi i dalje. Čak sam i malo sebičan, volio bih da za nekih 10, 30 ili sto godina, kad mene više ne bude – ako slučajno umrem, hahaha – da netko uz vatru zapjeva Ravnicu. Živjet ću ja onda dalje, lijepo je to. I ne želim da se po meni ništa zove. To me stvarno ne zanima. A ako uspijem jednim svojim razgovorom ovog tipa u nekome pobuditi barem ono želju da kaže, ha, čuj… pa nije ovaj Škoro bezveznjak – već sam puno napravio.


Intervjue Jasmina Klarića s ostalim kandidatima potražite na Telegramu u narednim danima.

Otkrijte još članaka kao ovaj u Telegramovim newsletterima

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu