Srednjoškolac iz Karlovca radi na igraćoj konzoli koja ima šanse da postane hit. Proveli smo dan s njim
Albert Gajšak (17) dobio je nekoliko prilično važnih nagrada, recimo, u travnju je s prijateljem Filipom Jakšićem osvojio treće mjesto na europskom natjecanju RoboCup junior. Ono na čemu trenutačno radi, i s čim ima dosta velike planove, je MAKERbuino, igraća konzola s kojom je prilično dobro prošao na nekoliko sajmova u inozemstvu. Razvija je dalje, s jednim finskim dizajnerom, francuskim studentom i britanskim ekonomistom, a s E-radionicom Davida Zovka iz Osijeka dogovorena je proizvodnja. Snima Vjekoslav Skledar
Nema baš puno stvari koje Alberta uspijevaju odvući iz ne previše ugledne prostorije u prizemlju Zajednice tehničke kulture, poveće zgrade od šest katova u Karlovcu. Nalazi se odmah do njegove kuće, ulaz do; zgrada izgleda kao bilo koja na kakvu biste, recimo, naletjeli u Novom Zagrebu. Prostorija u kojoj stalno visi nije toliko mala, koliko je pretrpana pa možda tako djeluje. Veliki stol za kojim najviše radi zapravo su dvije školske klupe, spojene kako bi imao što veću radnu površinu za sklapanje, lemljenje, ispitivanje… Na njemu se nalaze elektroničke komponente s kojima radi, dvije lampe i kompjuter.
Na zidu su plakati, a soba je krcata metalnim stalažama koje su još krcatije elektroničkim dijelovima. Svugdje okolo su razbacani projekti, neki već dovršeni, većina još uvijek u doradi. Sve izgleda kao dio nečega, nešto što tek treba nastati. Soba ima samo jedan prozor, ali realno, vjerojatno i jedan previše. Albert ionako ne izgleda kao da ikad diže glavu s onoga što radi, da bi pogledao kroz njega. Soba je nekad bila fotografski labos u kojem su se razvijale fotografije, danas je puno toga – ovisno o tome čime se bavi onaj klinac koji je u tom trenutku koristi. U slučaju Alberta Gajšaka ovo je, kako je on zove, radiona.
U njoj svaki dan, doslovno svaki, radi ili na nekom novom modelu robota ili razvija svoju igraću konzolu ili se s bratom muva oko jednog od 3D printera koje su tamo poslagali, tik uz staru fotografsku opremu koja je ostala iz vremena dok je tamo još uvijek netko razvijao fotke. Jedino vrijeme kad nije u toj radioni je vrijeme kad mora spavati ili biti u školi. S roditeljima, nažalost, oko toga baš i nema rasprave. Ono što ga, povremeno, još uspije izvući otamo su natjecanja iz robotike i elektronike i sajmovi na koje ide po svijetu.
Prvo je napravio božićni ukras s led diodama
Albert Gajšak je maturant Matematičke gimnazije u Karlovcu, robotikom i elektronikom bavi se, kaže, već dugo. “Počelo je prije sedam godina, tad sam polako počeo upijati sve o tehnici i računarstvu. Tu u Karlovcu su se održavali besplatni tečajevi, u Zajednici tehničke kulture, to je odmah tu do mene. A tata je bio tu u fotoklubu, pa se sve nekako poklopilo. U početku sam radio samo jednostavnije stvari, ali me privuklo, počeo sam učiti. Dali su nam opremu, prostor, imali smo mentore, počeli su nas voditi na natjecanja. I tako sam se počeo razvijati”, priča 17-godišnjak. Ima kosu do ispod uha, kovrčavu. Ne izgleda kao da mu smeta kad radi, stoji poslušno.
S vremenom je, kaže u prostorima ZTK-a dobio jednu prostoriju na korištenje, to je ova radiona. U njoj radi na svojim izumima, često i s mlađim bratom, a povremeno uleti i tata. “U radioni sam sedam dana u tjednu, osim kad sam na nekom festivalu. Tu radim sve, uključujući i stvari za školu. Vjerojatno 80 posto slobodnog vremena provodim ovdje, doma samo jedem i spavam. Malo to sad možda zvuči jadno, ali da, to je istina”, smije se.
Počeo je, kaže, s lakšom robotikom i krenuo otamo. Prisjeća se jednostavnih robotskih kolica koja je svojedobno napravio. No, prva stvar ikad koju je izradio bio je božićni ukras s led diodama. To mu je bilo užasno fora. Dovoljno da nastavi. Kako je počeo slagati složenije stvari tako su počela i natjecanja, a onda i nagrade. Osvojio ih je pet, od toga prvo mjesto u Portugalu i Slovačkoj. Najčešće su to, kaže, ekipna natjecanja na koja ide s frendom iz razreda Filipom Jakšićem.
Htio je vidjeti što može stvoriti sa stvarima iz ladice
Kaže da su mu danas najvažnija RoboCup junior natjecanja. “Princip takvih natjecanja je većinom isti, donesete svog robota, imate niz zadataka koje robot treba napraviti, i najbolji pobjeđuje”. Dok vam objašnjava nešto za što mu je posve jasno da ništa ne kužite, trudi se zvučati strpljivo i razumljivo. Vjerojatno će vam, ako ga još nešto dodatno pitate, poslati gomilu linkova za koje misli da su fora. Jako želi da se informirate. Kao neki entuzijastičan tip iz prodaje, sve će vam lijepo složiti i obrazložiti, u nadi da ćete se zakačiti za ono za što se on zakačio kao 10-godišnji klinac.
Ono na čemu trenutno radi, i s čim ima dosta velike planove, je MAKERbuino. Radi se o igraćoj konzoli koju je jedan vikend, prije tri godine, počeo raditi iz zezancije; htio je vidjeti što može nastati od stvari koje ima u ladici. Već je bio na nekoliko sajmova u inozemstvu s konzolom, ljudi su prilično oduševljeni. Toliko da je dogovorio proizvodnju i prodaju. Dakle, radi se o konzoli koja je pretežno namijenjena klincima, od 11 godina nadalje.
No, stvar je u tome da kad je kupe, prvo je moraju sami sastaviti da bi mogli igrati. No, Gajšak od njih, zapravo, očekuje puno više. Želi da je nadograđuju, razvijaju, da im ona bude prvi ulaz u svijet elektronike nakon kojeg će ga luđački nastaviti istraživati. “Ideja je da potaknem ljude da na zabavan način nauče nešto o elektronici, lemljenju, mikroračunalima, 3D dizajniranju, 3D printanju… To nije uređaj koji služi isključivo za igranje, kroz sastavljanje konzole se zapravo gomila toga nauči”, kaže.
Želi da ljudi sami rade svoje konzole
Za izradu su ga inspirirali, kaže, Maker Faireovi; sajmovi stvaralaštva, na kojima ljudi izlažu svoje elektroničke izume, a po kojima je sve češće počeo ići. Vidio je što sve drugi mogu, htio je vidjeti što može on. “Jedan vikend mi je došlo da se malo zezam i da probam napraviti igraću konzolu od dijelova koje imam u ladici. Htio sam vidjeti kamo će me to dovesti. I tako sam složio prvi prototip.
Počeo sam ga nositi po festivalima i ljudima je to bilo prilično fora, svidjela im se ideja da možeš sam sastaviti svoju igraću konzolu”, prepričava. Nakon toga je htio napraviti nešto više, odlučio je sastaviti cijeli kit. “Kad sastavite konzolu možete igrati igrice i to je okej. Ali, veća je fora što onda možete početi programirati vlastite video igre. Na taj se način uči programirati u C i C++, a to je baza za naprednije programiranje.
Može služiti i kao kontroler za autiće na daljinsko upravljanje, mogu se dodavati različiti moduli, može se ukopčati GPS, Bluetooth, Wi-fi, mogu se preko nje pisati statusi po Facebooku…”, objašnjava, još uvijek trudeći se zvučati dovoljno razumljivo. U svakom slučaju, ideja je da se konzola kasnije može mijenjati i nadograđivati. Da netko tko nikad prije nije radio ništa s 3D printanjem, elektronikom i programiranjem na fora način uči kako sastaviti vlastitu igraću konzolu, a kasnije to znanje iskoristi na nekom drugom projektu.
Pomažu mu tata i mlađi brat
Konzola još nije u prodaji, no u prosincu planiraju pokrenuti crowdfunding kampanju. Ovih dana kreću i prednarudžbe za beta testere, developere i sve koji žele isprobati MAKERbuino. Kaže da će u osnovnom kitu biti uključeno kućište, tiskana pločica i osnovne komponente za sastavljanje modela. Na sajmovima u Trstu i Rimu dobio je dobre kritike i povezao se s budućim suradnicima. Ovogodišnje, četvrto, izdanje Maker Fairea, bilo je najveće dosad.
Nedavno je 60 zemalja, odnosno 1500 izlagača predstavilo izume pred 200 tisuća posjetitelja u Rimu. Albert je tamo bio s tatom Zoranom, strojarom i profesorom u tehničkoj školi u Karlovcu, od kojeg su očito i on i 14-godišnji brat Emil povukli na elektrotehniku. Tata mu je pomogao da na sajmu u Rimu predstavi svoj MAKERbuino. “Tata mi užasno puno pomaže. Okej, i novčano, ali i savjetima. Recimo, znam da njemu uvijek mogu doći ako mi treba drugo mišljenje oko kućišta ili, recimo, dizajna”.
Tata svako toliko navrati u radionu, baci pogled na što već u tom trenutku njegovi dečki rade. Jer, i Emil je uz Alberta i tatu postao ozbiljan fan elektronike, 3D printera i izuma. “Emil mi jako pomaže, pogotovo oko priče sa 3D printerima. Dosta dobro dizajnira u svim tim programima, a budući da je dosta rano dobio svoj prvi printer, sad sa 14 već barata bolje 3D printerima od mene”, kaže.
Planira sljedeće godine upisati FER
Nakon poduljeg razmišljanja o tome gdje će studirati i vaganja hoće li ostati ovdje ili otići van, kaže da je odlučio ostati tu. Planira upisati FER u Zagrebu. Dotad namjerava završiti srednju i ozbiljno oživiti projekt s konzolom. U Rimu je, kaže, stekao gomilu kontakata, javilo mu se dosta preprodavača koji su zainteresirani prodavati konzolu u različitim dijelovima Europe i svijeta.
Razvijaju proizvod dalje, zajedno s finskim dizajnerom Jonneom Valolom, francuskim studentom Aurelienom Rodotom i britanskim ekonomistom Davidom Roperom. S E-radionicom Davida Zovka iz Osijeka dogovorena je proizvodnja konzole, a u suradnji s HUB385, MAKERbuino bi se krajem ove godine trebao početi sastavljati na radionicama programiranja za djecu koje organizira Robokacija.
Albert se za kraj sjetio još jedne stvari koja ga povremeno izvuče iz one pretrpane prostorije s jednim prozorom. Radi kao vanjski suradnik u Nacionalnom Centru tehničke Kulture, radi za njih različite radionice i razvija edukativne radove. “Zadnje što smo radili je bio balansirajući robot, kao Segway. To sam radio ovog ljeta na radionici za srednjoškolce u Kraljevici”, kaže, nakon čega se ponovno udubljuje u neku od komponenti za svoje dviije spojene školske klupe, koja tek treba postati nešto.