Srbija taj komad zemlje ne smatra svojim, kao ni Hrvatska, te je on već godinama predmet graničnog spora između ove dvije države. Sve dok državna granica sa Srbijom nije ugovorno određena, kao granična crta uzima se rubna granica katastarskih općina. Barem ako se pita Hrvatsku. Za Srbiju je stvar posve jasna: linija razgraničenja trebala bi ići sredinom Dunava. Dok se spor ne riješi, tim područjem upravlja hrvatska policija.

Službeno ‘otvorili’ granicu

Birokratska zavrzlama išla je Jedlički na ruku, no prvi kolonizatori Liberlanda uhićeni su čim su pokušali kročiti na “vlastito” tlo. Oprez nije teško razumijeti. Kako je prije nekoliko godina kontekstualizirao BBC, ispunjenje njihova sna država je bez poreza, s Bitcoinom kao valutom i bez kontrole oružja. “Hrvatska možda ne želi taj teritorij, ali sigurno ne želi ni libertarijansku utopiju punu oružja na vlastitom pragu”, pisao je njihov novinar.

Prije dva tjedna pak, Liberlanđani su pompozno objavili kako je službeno granica otvorena, te da kod njih može doći svatko, no mora poštivati određene procedure. Potrebno je najaviti se ranije, pripremiti valjane isprave, a s hrvatskom policijom je, tvrde, dogovoren prolaz, s obzirom na to da se izlazi iz Hrvatske i ulazi na teritorij Srbije. No, ako se pita policiju, nije tako jednostavno. Svatko tko se namjeri ući u Liberland mimo policije, naći će se u prekršaju.

Dovoljan povod da odemo

No, otvaranje granica – kakvo god – bio je dovoljan povod da se zaputimo na područje koje ne okuplja ljude iz kakve hipi komune, već tipove navučene na kriptovalute koji strastveno vjeruju u stvaranje slobodne liberatrijanske oaze.

S Jedličkom smo prošloga četvrtka dogovorili da ćemo se naći na plaži u Zelenom otoku, a tamo su se našli i srpski novinari s Telegraf.rs portala. Od tamo će nas brodom prebaciti do Liberlanda. Susreli smo se točno u 13 sati, kada on, vidno umoran i iscrpljen, zabija poveće plovilo u obalu.

‘Je li vas Milanović poslao?’

“Ovdje sam 11 dana, nisam baš spavao, ali došli su veliki dani za nas. Moram izraziti zahvalnost predsjedniku Zoranu Milanoviću. Je li vas on poslao?”, pita Jedlička dok ga gledamo u čudu. “Nije? Pa granica je službeno otvorena, to je rezultat našeg susreta od prije koji mjesec. Ne mogu mu iskazati dovoljno svoje zahvalnosti”, priča.

Kažemo mu da nismo sigurni kako je Milanović pripomogao, ali da policija ionako ima drugačiji stav. Kažu da nikakva granica nije službeno otvorena. “Pa kako nije? Za Liberlanđane je otvorena granica Hrvatske i Liberlanda, samo je granica između Hrvatske i Srbije je za njih zatvorena”, uvjerava.

Govori kako im naše snage reda čak i pomažu. “Jučer su nam pomogli iskrcati solarne panele, zbilja su ljubazni”, veli Jedlička. No, te tvrdnje kose se s onime što smo čuli od policije koji tren prije nego što smo se susreli s njim.

Bezglavo ušetao u Dunav

“Što god mi napravili, ma da ih i upozorimo, oni će i dalje raditi po svom. Srpska policija uopće ne reagira na njih. Sve boli briga što se događa”, rezignirano nam govori jedan policijski službenik na obali, a ostali kolege oko njega nisu bili oduševljeni kada smo im rekli kamo idemo.

Jedličku stav policije ne brine, kaže kako su se smekšali. Tvrdi da počinje nova era u njegovoj državi. “Ovo što se događa je magično, ma gotovo i bizarno. Bio sam se spreman nastaviti boriti idućih 10 godina za ovo”, priča dok se ukrcavamo na brod.

Jedlička u jednom trenutku nestaje. Naoko bezglavo, ušetao je u Dunav kompletno odjeven. Nakon kratkog, za njega očito regenerirajućeg kupanja, izašao je iz rijeke i uputio se prema kombiju koji je tog trena stigao na plažu.

Poštivanje policijskih pravila

“To je moj tjelohranitelj i naša granična kontrola – Martin“, dobacuje nam Jedlička dok odlazi prema korpulentnom, ćelavom i bradatom tipu. Ovaj iz kombija vadi čistu odjeću za svog šefa i hrpu vrećica, dupkom punih voća, povrća i mesa, koje će koristiti narednih nekoliko dana. Sve donosi prema brodu, kratko pozdravlja i ukrcava se.

Ubrzo nakon Martina, stiže i Mađar Greg, opremljen glazbenim instrumentima. Održat će koncert za Liberlanđane i proslaviti “službeno otvaranje granice s Liberlandom”. Boji li se da bi ga policija mogla omesti u njegovom naumu, pitamo. Odlučno kaže kako straha nema.

Predsjednik Liberlanda obučen u novu, svježiju odjeću, kune se kako će sve biti u redu, mada napominje da ga policija stalno kontrolira iako ga već znaju. “To je normalna procedura, važno je da policajci budu sretni jer poštujemo sva pravila. A da ih učinimo još sretnijima, navucite na sebe prsluke za spašavanje”, govori dok njegov tjelohranitelj pokreće brod.

Od skepse do oduševljenja

Greg ne skriva oduševljenje time što će konačno zakoračiti na tlo Liberlanda. “Za sve sam čuo 2017., kada sam na IT konferenciji u Pragu upoznao Vitu. Jako mi se svidjela njegova ideja o osnivanju nove države”, govori.

Pita nas jesmo li upoznati s libertarijanskom filozofijom. Nismo mu ni stigli odgovoriti, a on već raspreda kako su sve vlade i države diljem svijeta iste. “Nameću velike poreze, javni novac koriste za tričarije, recimo u Mađarskoj grade stadione i slično, to je čisti idiotizam. Države kao takve nisu evoluirale, u kaosu su. Zato je osvježavajuće da na samo tri sata vožnje od Budimpešte postoji Liberland”, priča.

Jedlički kaže kako je isprva bio skeptičan oko cijele ideje takve države, ali sada kada se može stupiti na njeno tlo, sve sjeda na svoje mjesto. “Po međunarodnom pravu vjerojatno si bio u pravu, no nismo mogli doći na otok. Sada možemo”, kaže Greg predsjedniku Liberlanda.

Problemi zbog štambilja

Malu filozofsku ćakulu prekida hrvatska policija koja kruži oko našeg broda. Alfa i omega države u koju smo se zaputili govori nam da pripremimo dokumente i damo ih na pregled. S policijom nije bilo nikakvih problema. Na loš glas došli su u slučaju britanskog YouTubera Nike kojeg su izbatinali nakon što se jet-skijem zaletio na otočić u sklopu Liberlanda, i na njemu zabio liberlanđansku zastavu.

Policajci na hrvatsko-srpskoj riječnoj granici uzimaju nam dokumentaciju, slikaju je, kratko se udaljavaju, provjeravaju svako ime, a zatim se vraćaju i puštaju nas dalje. Istu proceduru proći ćemo i na povratku. “Vidite da je sve u redu”, sa šeretskim osmijehom dobaci Jedlička pa skrene pažnju na jednu “jako važnu stvar”.

“Ako imate putovnicu, možemo vam u nju lupiti štambilj Liberlanda. Ali onda biste, kad to vide, mogli imati problema s hrvatskom policijom na recimo kopnenoj granici između Hrvatske i Srbije, pa razmislite jeste li avanturistički nastrojeni”, govori kroz smijeh.

Veliki planovi za Liberland

Dodaje kako Liberlanđani svim silama pokušavaju ostvariti pozitivne odnose s lokalnim stanovništvom. “To nam je jako važno kako bismo i dalje mogli dolaziti na Liberland. Recimo, nogometni klub iz obližnje Batine, čiji je član naš državljanin, ima na dresovima natpis ‘Posjetite Liberland’. Zbog toga smo odlučili da će jedna od prvih stvari koje ćemo napraviti biti nogometno igralište”, veli Jedlička.

To je samo jedna od mnogih “prvih stvari” koje bi trebale niknuti u njegovoj državi. Ako, naravno, bude imao dovoljno radnika. “Teško je pronaći ljude koji žele doći i graditi Liberland. Želimo napraviti pivnicu, marinu, kuće, dobili smo ponudu za gradnju najvećeg nebodera na svijetu. Pozvali smo mnoge, imamo 750 tisuća državljana, ali došao nam je pomoći samo tip koji je izgradio ovaj brod”, govori, dodajući da se za minutu iskrcavamo.

‘Policija čuva naše granice’

Na obali nas, zavaljen u crni plastični stolac, dočekuje Petr. Kada je vidio da se iskrcavamo, vojnički je ustao, pozdravio i tražio dokumente. Greg promptno vadi putovnicu i s ogromnim ga osmijehom traži da lupi štambilj Liberlanda. “Mislim da je ovo prvi službeni štambilj koji smo ikome dali”, kaže ponosno Jedlička.

Uski utabani puteljak vodi nas prema šumskoj cesti. Tik uz nju nalaze se bicikli kojima ćemo pedalirati do glavnog trga u Liberlandu. “On je udaljen nešto više od kilometra”, tumači Jedlička, dok pored nas prolazi policijski automobil. Pitamo ga hoće li nam ova policijska patrola stvarati problema, treba li opet izvaditi osobnu, no na to sve odmahuje rukom.

“Pa hrvatska policija samo čuva granice našeg teritorija!”, kaže nam. “Isto kao što Hrvatske šume ovdje čuvaju naša drveća, a lokalni lovci našu divljač”, dodaje. Dakle, hrvatske državne institucije, po njegovoj pomalo ekscentričnoj tezi, rade za njih. “Osjećajte se sigurno”, veli.

‘Ovo je prelijepa utopija’

Nakon svega par minuta vožnje dolazimo do famoznog centra države, Jeffersonovog trga. Tamo nas dočekuje zastava Liberlanda, a par koraka dalje omanja drvena građevina te dvije natkrivene konstrukcije ispod kojih je smještena, kako nam objašnjava Jedlička, improvizirana kuhinja i restoran.

Usred ničega imaju hladnjak pogonjen agregatom čiji zvuk para tišinu šume, toster, fritezu, roštilj, plastične kutije ispunjene osnovnim potrepštinama, te stolove na kojima drže elektroničke uređaje.

Oko glavnog stola nalazi se nekoliko ljudi, dvojac iz Odžaka, od kojih je jedan Svetislav, graditelj broda kojim smo došli do Liberlanda, te Frédérick, iskričavi IT stručnjak iz Francuske. “Liberland vam je jedna prelijepa utopija”, kaže nam Francuz.

Potpuna sloboda izražavanja

“Ovdje se stvara jedna nova zemlja koja ne postoji nigdje drugdje, na kugli zemaljskoj nema ovakvog političkog sistema koji će postojati tu”, govori. Pitamo ga na što točno misli, a on se poziva na koncept duboko ukorijenjen u povijest Francuske – apsolutnu slobodu.

“Tu ne postoji ugroza od korumpiranih političara koji vas tjeraju da se cijepite, imate potpunu slobodu izražavanja”, priča pa kroz smijeh kaže da jedino nije siguran hoće li biti slobode za nudiste.

‘U Francuskoj nema demokracije’

U Liberland je došao, kaže popravljajući naočale, jer se “Francuska pretvorila u diktaturu” kada je “Macron rekao da cijepljenje biti obvezno za doktore, medicinske sestre, policajce, vatrogasce…”, govori Frédérick.

Priča kako je njegov plan da u Liberlandu ostane vječno. “Moram se riješiti svega što posjedujem u Francuskoj. Planiram ostati ovdje dok ne dobijem državljanstvo i napravit ću što god mogu da stvorimo ovu predivnu naciju”, kaže.

‘Rat’ Hrvatske i Liberlanda

Razgovor s osebujnim Francuzom prekida Jedlička koji nas poziva u obilazak. Frédérick i Greg odlučili se pridružiti turi. Iznimno su zainteresirani zaviriti u svaki kutak Liberlanda i saznati više o njegovoj povijesti.

Jedlička gleda u kartu na mobitelu i kaže da se možemo prištekati na njihov WiFi. Centar Liberlanda je pokriven signalom, a uskoro će biti i cijeli teritorij. Idući tjedan im stiže, kaže ponosno, Muskov satelitski internet Starlink.

Prvo nas vodi do “nacionalnog blaga” – ogromnog stabla platane, a onda do ostataka jedne kuće u neposrednoj blizini. Ona je postojala sve do 2018. godine. Tada su, veli, hrvatske vlasti donijele odluku da bagerima sruše tu kuću jer su Liberlanđani na nju uporno stavljali zastavu. U šali ispaljuje kako se nada da je to bio jedini “rat” između Hrvatske i Liberlanda. Govori kako je baš na adresi te kuće registrirano 200 tvrtki.

Stalna policijska prismotra

Ispod njenih ostataka nalazi se mračan i hladan podrum u kojem će uskoro držati namirnice. Jedlička ulazi tamo i vraća se s bocom vina. Jedna je još, veli, unutra. “Na ovom mjestu se prije dva dana nalazila prava džungla, pa smo to morali dovesti u red. U neposrednoj blizini su ostaci još jedne kuće. Plan je da tu već idući tjedan postavimo drvene objekte i počnemo naseljavati ovo područje”, kaže.

Vodi nas potom kroz šikaru do Kočareve staze, koja je ime dobila po nama nepoznatom Slovencu, njihovom državljaninu. Staza vodi do kanala koji dijeli Liberland od rijeke. Tamo žele napraviti drveni most dugačak 20 metara, pa su angažirali arhitekte. Oni će isto idući tjedan doći s projektnim rješenjem, a tada će doći i konji, ovce, patke, kokoši. “Imat ćemo pravi mali zoološki vrt”, kaže Jedlička. Idući tjedan za Liberland bit će ključan, zaključujemo.

Nakon kratke ture po centru, vodi nas na avionsku pistu. Pored nas je u tom trenutku prošlo ono policijsko vozilo od ranije. Policajci zastaju, zagledavaju se, a onda odlaze stotinjak metara dalje i tamo se zaustavljaju. Napravili su to u nekoliko navrata dok smo bili tamo. “Zbilja nema brige”, uvjerava Jedlička i odvodi nas šumskim putem do piste.

Divlje svinje na arheološkom nalazištu

Dok hodamo, Jedlička priča kako je ideju za osnivanje Liberlanda dobio nakon što je 2014. pročitao knjigu “Zakon” francuskog liberalnog teoretičara i ekonomista Frédérica Bastiata. “U njoj je objasnio sve što je krivo s političkim sistemima u kojima danas živimo, detaljno opisao luđaštvo pretjeranog oporezivanja i pretjeranih državnih regulacija”, objašnjava.

Razgovor prekida krdo divljih svinja koje je izletjelo pred nas. Takve scene ponavljale su se cijelim putem. Veprovi se pojavljuju niotkuda, kao i srne koje su iskočile iz šipražja nedaleko od piste. “Oko nas ima puno životinja. S divljim svinjama nemamo problema, zapravo su jako ležerne. Znamo proći biciklom pored njih, samo leže i gledaju nas”, govori Jedlička.

A onda se zaustavlja na pola rute do piste i kaže kako se trenutno nalazimo u jednom od najljepših dijelova njegove države. “Znate, tu vam se nalazilo selo koje datira u 11. stoljeće”, priča. “Ovo mjesto vam je nevjerojatno. Zanimljivo je i da se tu negdje nalazi crkva. Mi ćemo je pokušati otkriti kako bismo saznali više o povijesti Liberlanda”, ističe.

Liberlanđanin kao čelnik Argentine

Nakon ove kratke arheološke lekcije krećemo dalje i desetak minuta kasnije izlazimo na veliku travnatu čistinu, odnosno avionsku pistu. Trenutno je pod vodom, no i nju će uskoro dovesti u red.

Uslijedio je povratak do glavnog trga koji smo iskoristili da Jedličku pitamo kako komentira da se Javier Milei, latino Trump i čovjek koji juriša na funkciju argentinskog predsjednika, koju bi mogao i osvojiti, izjašnjava Liberlanđaninom. “To je zapravo jako fora za nas. Ljudi misle da je Liberland politički nebitan, ali Javierov primjer govori drugačije”, uvjeren je.

“I nije on jedini. Richard Sulík, bivši ministar financija u Slovačkoj je Liberlanđanin, a lider talijanskog Pokreta pet zvjezdica Beppe Grillo otvorio je veleposlanstvo Liberlanda u svojoj kući. Naš potpredsjednik je savjetnik bivšeg, a možda i budućeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, naš državni tajnik je predstavnik britanskog kralja. Imamo zbilja jak diplomatski tim”, priča.

Privlače ljubitelje kriptovaluta

Po povratku na glavni trg primjećujemo tipa s dugom kosom i žutom Glovo torbom na leđima. Dolazi do stola i pozdravlja šačicu okupljenih Liberlanđana. Riječ je o Patriku iz Koprivnice, koji se posljednjih mjeseci bavi isključivo Liberlandom.

“Ja sam bio tu dva i pol mjeseca prvo na brodu, prije nego smo znali da se smijemo iskrcati. Prije nekih osam dana sam otišao doma po kamp prikolicu koju sam htio dovući ovdje, ali nisam uspio pa sam je ostavio u obližnjem Zmajevcu. Što inače radim? Posao nemam, trgujem kriptovalutama”, priča.

Koju minutu nakon njega s biciklom upada Camille iz Luksemburga. “Nadam se da ovdje ima Liberlandove pive”, kaže kroz smijeh i upoznaje se s Jedličkom. Priča kako je za Liberland čuo prije šest, sedam godina. “Obilazim Kneževe Vinograde, a kada sam vidio što se tu događa ovih dana, to mi je bilo toliko impresivno da sam morao doći. Malo sam biciklirao, malo plivao Dunavom”, govori.

Koncert u centru države

Pitamo ga ima li želju ostati ovdje, a on odgovara da se prvo mora vratiti obitelji. “Tko zna, ako se sve raspetlja možda se i preselim ovdje. Formiranje vlade će biti zanimljiva stvar, volio bih to popratiti”, kaže. Priča kako voli uzgajati hranu, pa bi time mogao pomoći Liberlandu. A i on, poput ostalih koje smo upoznali, voli kriptovalute.

Dok razgovaramo, sa zvučnika je odjeknuo mađarski gypsy jazz. Mađar Greg latio se kontrabasa i krenuo svirati. Okupirao je pažnju prisutnih. Uživljeno je gudalom svirao po debelim žicama, a nakon kratkog performansa naklonio se i zaradio aplauz.

‘Bit ćemo suverena zemlja’

“Ovakvih kulturnih događanja bit će još”, najavljuje Jedlička. “Za dva tjedna ovdje će biti 200 ljudi dnevno, a do kraja godine tisuću će se ljudi nastaniti u Liberlandu. Planiramo napraviti ovo mjesto jednim od najboljih prirodnih parkova u svijetu i pozivam sve Hrvate da nas posjete ili dođu ovdje živjeti”, kaže predsjednik.

Uporno tvrdi da će Liberland uskoro postati suverena i globalno priznata zemlja. “Spremao sam se za dugu trku, a ne osmogodišnji sprint”, zaključuje.