‘U Zagrebu radim pet godina i super je, 45 posto plaće štedim, 30 posto šaljem obitelji na Filipine, od ostatka živim’

U drugom nastavku serijala ‘Naši novi sugrađani’ donosimo priču o Filipincu Glennu Escoberu

‘U Zagrebu radim pet godina i super je, 45 posto plaće štedim, 30 posto šaljem obitelji na Filipine, od ostatka živim’

U drugom nastavku serijala ‘Naši novi sugrađani’ donosimo priču o Filipincu Glennu Escoberu

Guverner i ekonomski analitičari procjenjuju da će Hrvatskoj trebati još 400.000 stranih radnika. Ove je godine MUP odobrio 160 tisuća radnih dozvola za strance, što premašuje broj stanovnika Splita. Telegram u serijalu tekstova predstavlja priče naših novih sugrađana i otvara pitanje: jesmo li spremni za novi val stranih radnika?

“I’m a breadwinner.” Ja sam hranitelj obitelji, izgovara mirno Glenn Escober. Tom jednostavnom rečenicom objašnjava zašto je s Filipina stigao na rad u Hrvatsku. Titula breadwinnera, osobe koja zarađuje za obitelj, nosi velika odricanja i duboko je generacijama utkana u filipinsku kulturu. “Mi smo velikodušni i nismo sebični”, veli. No, od prvorođenih sinova i kćeri bespogovorno se očekuje da se upregnu za obitelj.

Na leđima Filipinaca i Filipinki koje susrećemo u restoranima, hotelima, pekarnicama, centrima ljepote traži se više nego što se može zamisliti u našim obiteljskim dinamikama. Svoju ulogu Glenn živi s ponosom. Ima 34 godine, već 11 godina radi kao OFW.

‘Guglao sam Hrvatsku i rekao zašto ne’

Kratica je to za Overseas Filipino Worker, kako gastarbajterski staž definira administracija ove zemlje na Pacifiku. Raštrkani po svijetu, samo su prošle godine u doznakama poslali 32,5 milijarde dolara. U toj golemoj svoti doznačenoj na Filipine i Glennovi su euri koje odvaja u discipliniranoj štednji.

U Hrvatskoj je već pet godina. “Bio sam među prvim Filipincima koji su stigli, a prije sam radio osam godina u Dohi.” Htio je iz Katara u Europu. Prijateljica iz crkve mu je predložila da novo radno mjesto pronađe u Hrvatskoj. “Rekao sam Hrvatska? Ne znam ništa o Hrvatskoj. Nisam znao je li sigurna zemlja, pa sam vas guglao. Kao veliki obožavatelj ‘Igre prijestolja’ čuo sam za Dubrovnik, ali nisam imao pojma da je u Hrvatskoj.”

Kad mu se opis Hrvatske svidio, iznad svega klima neusporedivo ugodnija od vrućina koje je trpio u Kataru, aplicirao i prošao intervju za posao. „Ponudili su mi posao u pogonu koji se bavi pranjem i najmom tekstila. Dvije sam godine radio u pogonu u Radničkoj.”

Snima Marko Miščević

Konfucije u praonici rublja

U iduće je dvije godine i napredovao, promoviran je u nadglednika, ali je zbog poslovne ambicije doživio kulturni šok. “Uloga poslovođe mi zapravo nije lako pala. Problem mi je što sam stidljiv pred Hrvatima, pogotovo što sam bio nadređen starijim gospođama.

U mojoj kulturi je jako neobično da naređujem nekome tko je poput moje majke ili bake. Ali, nastavio sam raditi i pokazivati poštovanje. Kad ljudima ponudite respekt, jednako će vam vratiti i nećete imati problema. To me vodi kroz život i rad ovdje. Uvijek imam na umu Konfucijevu misao da nikome ne radiš ono što ne bi želio da drugi rade tebi.”

Posljednjih šest mjeseci radi u Pan-peku i zadovoljan je. “Nisam ništa znao o pekarstvu, nisam znao mijesiti, nisam znao peći tijesto. Sjećam se da mi je jednom prilikom šefica rekla Glenn, ne sviđa mi se tvoja pizza. Bila su to moji prvi pokušaji. Rekao sam joj da ću, pokaže li mi, učiniti sve da to svladam. Sebi sam rekao da svaka moja iduća pizza mora biti bolja. I vjerujem da sad tijesto za pizzu kvalitetno radim.”

U svakom malom detalju Glenn pokazuje da želi biti pouzdan radnik, o nijednoj nevolji ne priča kao o velikom problemu, o svakoj lijepoj riječi koju mu je netko ovdje uputio misli da je dragocjena.

Uporna, disciplinirana štednja

Od svoje pekarske plaće 45 posto štedi, 30 posto odmah šalje obitelj, a ostatak mu ostaje za život. “Meni ne treba puno, ne jedem puno, ne izlazim, zato štedim.” Odriče se tako svih gadgeta koji ga mame iz izloga, odjeće koju bi si rado priuštio, izlazaka koji bi ga raspoložili.

“Važno je da svoje radne obveze ispunim.” Objašnjava da je angažiran u Pan-peku, ali da mu je poslodavac agencija. Filipinska zajednica porasla je s par stotina, koji su s Glennom došli prije pet godina, na gotovo pet tisuća. “Za Filipince su ovdašnja primanja dobra prilika. Svaki Filipinac cijeni rad u Hrvatskoj jer su plaće visoke u odnosu na naše.” Prosječna plaća na Filipinima u studenome iznosila je 190 dolara ili 174 eura.

Ekonomski heroji nacije

U kolovozu je ugledni Harvard International Review objavio da su zbog svog velikog doprinosa rastu i razvoju filipinskog gospodarstva, OFW-ovi poput našeg novog sugrađanina Glenna cijenjeni u toj zemlji kao ekonomski heroji nacije. Oni su, kako se kaže na tagaloškom jeziku bagong bayani – junaci. Za Filipince je bayani osoba koja je hrabra, ponizna i nesebična. Oni slijede ciljeve koji su veći od njih samih.

Kad ne radi, naš zagrebački bagong bayani Glenn najviše se druži sa sunarodnjacima – idu na karaoke, ali dobro mjesto za kuglanje još nije otkrio. Srdačan, vedar i komunikativan, već je stvorio krug zagrebačkih prijatelja. “Moj prijatelj, hrvatski policajac Ivan često mi sugerira da bih trebao postati admin zajednice Filipinaca u Zagrebu. On me često i savjetuje o administrativnim začkoljicama koje često ne razumijem, konzultiram ga za radnu dozvolu, pa me upućuje u proces.”

Zrno po zrno

Na pitanje kako se općenito ponašamo prema njihovoj zajednici, Glenn kaže da mu je dobro. Samo mali broj Hrvata smatra glasnijima i intenzivnijima u nastupu nego što je uobičajeno u njegovoj kulturi. Ne žali se. “Upoznate li Filipinca, samo im pokažite poštovanje i respektirat će vas cijeli život. To je u našem mentalitetu”, veli Glenn.

Komunikacijska barijera ne predstavlja mu problem s onima koji govore engleski, ali kaže da stariji hrvatski radnici ne barataju ni osnovnim pojmovima. Kupio je englesko-hrvatski rječnik, zapisuje u bilježnicu riječi, hrvatski prijatelji pomažu mu s izrazima. Sklapa riječi u jednostavne rečenice. Riječ po riječ, korak po korak, euro po euro, zrno po zrno, kruhom koji peče u pekarnici ovaj breadwinner nahranit će veliku obitelj deset tisuća kilometara daleko od Zagreba.


* Prvi nastavak serijala ‘Naši novi sugrađani’ možete pročitati ovdje, a novi – treći – objavljujemo u nedjelju 10. prosinca