Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Velike priče

Uspješan poduzetnik iz Zagreba: ‘Godinama sam znao voziti posve pijan. Danas me prenerazi pomisao što se sve moglo desiti’

Priča Danijela Č., koji dugo nije shvaćao ni prihvaćao problem s alkoholom. Snima Vjekoslav Skledar

Ova priča dio je serijala napravljenog za kampanju Razmisli, s ciljem edukacije javnosti o odgovornom konzumiranju alkohola.


Jedno jutro sam se probudio i krenuo na posao. Ispred zgrade sam shvatio da mi nema auta. Nisam se sjećao prijašnje večeri. Nazvao sam kolegu da mi pomogne u potrazi; u džepovima odijela pronašao sam račune iz lokala i prema njima smo gledali gdje sam bio te noći. Obilazili smo te lokacije i na kraju pronašli moj auto u garaži Kaptol centra.

U to vrijeme bio sam alkoholičar i nisam shvaćao niti prihvaćao koliki je problem sjesti u auto pod utjecajem alkohola. Događalo mi se to na dnevnoj bazi. Vozio sam takav i na službeni put. Odvozio bih i po nekoliko stotina kilometara u neki drugi grad, uspješno odradio posao, vratio se u Zagreb, a da se nisam sjećao kako sam uopće došao, niti kojim sam putem vozio.

Jednom prilikom imali smo okupljanje u restoranu. Dosta se popilo i krenuo sam prema kući. Vozio sam dosta brzo, a na raskrižju Savske i Vukovarske lovio sam žuto svjetlo. Cesta je bila mokra i auto mi je proklizao. Malo mi je falilo da ne završim omotan oko stupa. U normalnom stanju nikada ne vozim rizično, ni za sebe ni za ostale u prometu.

Mogao sam ubiti sebe i druge

Kada me jedne večeri zaustavila policija, otvorio sam prozor tri centimetra, tek toliko da kroz taj otvor mogu progurati vozačku. Bilo nas je više u autu i sigurno smo smrdjeli na alkohol. I to je prošlo. Vjerojatno sam im djelovao normalno, bio sam uredan, obrijan, u košulji i kravati. Policajac je pogledao vozačku, zahvalio se, a pet minuta nakon toga mi smo ponovno pili na nekom šanku.

Jednom prilikom ozbiljno sam ugrozio sebe i svoje suputnike. Bilo nas je petero u autu; sa mnom su bile kolege s posla. Vraćali smo se sa sastanka i vozio sam prema uredu u kojem smo radili. Bio sam pod utjecajem alkohola, nisam pazio na brzinu i prebrzo sam uletio u zavoj. Izgubio sam kontrolu nad autom i u zadnji trenutak ga uspio izravnati da ne sletimo s ceste. Bila je to čista sreća jer sam mogao ubiti ljude koje sam vozio.

Danijel na snimanju s Telegramovom ekipom

 

Danas se sramim samoga sebe

Rekao bih da sam dobar vozač, volim sigurno voziti. Međutim, to nije razlog zašto se ništa nije dogodilo dok sam vozio alkoholiziran. Ja sam jednostavno imao jako puno sreće. Vjerojatno sam ponekad za volanom imao i daleko veću koncentraciju alkohola u krvi od dozvoljene.

Danas se sramim samoga sebe i doslovce se prenerazim kad se sjetim u kakvom sam stanju znao sjesti za volan. Tada nisam razmišljao. Imao sam bitno poremećenu percepciju svijeta i svega oko sebe i bilo mi je normalno voziti pijan. Isključivo zahvaljujući sreći, nisam nekoga ubio ili napravio invalidom.

Poznajem gospođu koja je ostavila svog muža kada je shvatila da je njihovu djecu vozio pod utjecajem alkohola. Napravila je to istu večer i donijela je ispravnu odluku. Alkohol utječe na sposobnost rasuđivanja. Pijan čovjek nije svjestan koliko je malo potrebno da uništi nečiji život, tuđi ili vlastiti. Koliko je malo potrebno da uništi obitelj.

Problemi s alkoholom počeli su na poslu

Već sedmu godinu ne konzumiram alkohol i drugačije gledam na život. Moji problemi s alkoholom krenuli su u mojim ranim tridesetima. Radio sam u IT industriji, odlično zarađivao i imao dobro društvo na poslu. Često smo odlazili na večere nakon kojih bi se zaredalo po nekoliko pića. Kod kuće sam isto znao popiti, ali bila bi to čaša vina nakon večere uz cigaru i klasičnu glazbu, a ponekad bih popio i čašicu dobrog viskija.

U jednom trenutku moj se posao značajno promijenio. Iz dana u dan postajalo je sve zahtjevnije i osjećao sam sve veći stres. Više ne bih popio dva tri pića nego tri, četiri viskija. Na kraju sam završio na velikim količinama žestokog pića dnevno. Popio bih čašu od dva i pol decilitra ujutro prije posla na tašte. Krenuo sam sa žestokim pićem jer su me kvalitetnije smirivalo od vina. Osim toga, nisam bio toliko alkoholiziran nego više smiren, kao pod sedativima.

Mislim da ljudi oko mene nisu znali da imam problem jer sam bio funkcionalan alkoholičar. Nisam se previše brinuo jer mi je posao išao od ruke. No, s vremenom sam osvijestio svoj problem, ali nisam znao kako ga riješiti. Svako sam jutro, brijući se pred ogledalom, razmišljao o tome i postajao sam svjestan da ću umrijeti od alkohola, ako ne prestanem.

 

Odlučio sam krenuti s liječenjem

Na nagovor bliskih ljudi prijavio sam se na liječenje u Vinogradsku. Prvih par dana sjedio sam u zadnjem redu i gledao gdje sam došao. Bio sam čist, uredan i u odjelu s kravatom, a oko mene većinom klošari. Proučavao sam te ljude i mislio da nikako ne spadam tamo, ali nakon tjedan dana počela mi se čistiti glava. Otrijeznio sam se i shvatio da ipak pripadam tamo jer sam i ja alkoholičar.

U bolnici sam prošao razne terapije; od crtanja, diskusija, do čitanja tekstova o osobnim pričama alkoholičara i njihovih članova obitelji. Čitanje tih tekstova mi je najteže palo. Stojiš pred svima u prostoriji, prvi put vidiš taj tekst i moraš ga na glas pročitati. Čitaš, primjerice, tekst djeteta koje iskreno piše kako mu je živjeti s mamom ili tatom alkoholičarom. I to mi bilo je strašno potresno, šokantno iskustvo. Upravo u tom razdoblju očekivao sam i svoje dijete.

Uz to smo dobivali i disulfiram ili kolokvijalno antabus. To je najgori lijek koji alkoholičar može zamisliti jer onemogućava bilo kakvu konzumaciju alkohola. Već na samom početku liječnici vrlo jasno kažu da ako popiješ alkohol na taj lijek, loše ćeš završiti. Osjećat ćeš se jako loše i pitanje je hoćeš li preživjeti, pa nagon za preživljavanjem tu puno pomogne.

Mnogo mi je značila podrška obitelji

Više nemam želju za alkoholom. Ponekad sam pomislio da mi se fućka za sve i da bih trebao ponovno početi piti, ali podrška bivše supruge, njezine i moje obitelji, puno mi je značila. To je ojačalo i odnose u mojoj obitelji od koje sam se godinama skrivao.

Isto tako, imao sam sreću da sam prestao piti prije nego mi se rodila kćer. Bio mi je to najbolji trenutak u životu. I najvažnije, bio sam trijezan. Mnoge stvari su se promijenile nakon što sam prestao piti alkohol. Promijenio sam i društvo. To se nekako samo od sebe dogodilo jer sam prijateljima s kojima sam pio prestao biti interesantan. Međutim, vratilo mi se jako puno ljudi koji ne piju i s kojima sam izgubio kontakt u vrijeme kada sam ja pio.

Tijekom liječenja, dao sam otkaz u staroj firmi i odlučio bistre glave pokrenuti nešto svoje. Danas, imam svoju malu konzultantsku firmu i radim na lijepim, kvalitetnim projektima. Vodim normalan život i na svijet gledam potpuno drugačije nego prije šest i pol godina.


Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing