FOTO: Vjekoslav Skledar

Velike priče

Vodeća stručnjakinja: ’Živimo u zemlji u kojoj je većina ljudi seksualno neobrazovana. Hitno moramo uvesti predmet u škole’

Dugo smo razgovarali s Tanjom Jurin, docenticom, psihologinjom i seksualnom terapeutkinjom

Velike priče

Vodeća stručnjakinja: ’Živimo u zemlji u kojoj je većina ljudi seksualno neobrazovana. Hitno moramo uvesti predmet u škole’

Dugo smo razgovarali s Tanjom Jurin, docenticom, psihologinjom i seksualnom terapeutkinjom

FOTO: Vjekoslav Skledar

Konzervativizam jača u cijelom svijetu vjerojatno kao odgovor na slabljenje utjecaja crkve te na sve brže promjene društva uslijed digitalizacije. U području seksualnosti to se jasno vidi u rušenju zdravstvenog odgoja, referendumu za ograničavanja definicije braka, žestokoj borbi za ograničavanje reproduktivnih prava žena, otporu ratificiranju Istanbulske konvencije kao i aktivnom zastrašivanju tzv. rodnom ideologijom, premda i sami pobornici teško mogu objasniti o čemu se točno radi. To su po mom mišljenju ključni razlozi naše seksualne neobrazovanosti i zaostalosti

Studenti koji kod docentice dr. sc. Tanje Jurin, psihologinje i seksualne terapeutkinje, pohađaju kolegij Psihologija seksualnosti na Odsjeku psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, uz pismeni, obvezno moraju polagati i usmeni ispit.

Profesorica Jurin inzistira na tomu jer se, kaže, želi uvjeriti da studenti koji studiraju psihologiju seksualnosti, mogu o najintimnijim stvarima govoriti slobodno, otvoreno i bez zadrške. Ističe kako je znati i moći komunicirati o seksualnosti, kompetencija koja psihologe čini boljim stručnjacima kasnije u profesionalnom radu.

Profesorica Jurin kaže da je na prvim predavanjima kod studenata uočljiva suzdržanost i stanovita nelagoda, što međutim ne treba čuditi. Naime, niti potpisniku ovih redova nije bilo jednostavno, potpuno otvoreno i bez ikakve zadrške, razgovarati o najdelikatnijim stvarima vezanim uz seks s osobom koju ste upoznali samo petnaestak minuta ranije. I kad još preko puta imate mlađu profesoricu koja vas cijelo vrijeme gleda u oči pa imate osjećaj da ispituje kako ćete reagirati kad se govori o najintimnijim ljudskim osjećajima, hoće li vam biti neugodno ili barem nelagodno.

O seksualnosti govori rutinirano, profesionalno i distancirano

Doktorici Jurin ne nedostaje sigurnosti i samopouzdanja jer, za razliku od svojih sugovornika, ona zna sve o seksualnosti pa o tomu govori rutinirano, profesionalno, distancirano, kao da govori o, primjerice, kulinarskim receptima. No, čim se razgovara o drugim temama, Jurin je iznimno srdačna, često se smije te ostavlja dojam zadovoljne osobe.

Ističe kako joj to što je u nas tema seksualnosti još uvijek neka vrsta tabu teme o kojoj se ne razgovara, ne otežava posao. “Problem je što izbjegavanje razgovora o seksualnosti ima za posljedicu da mladi, ali i odrasli i stari imaju niz netočnih ili djelomično točnih informacija kao i maladaptivnih stavova koji im otežavaju dobro seksualno funkcioniranje. To je ono što može dovesti ili intenzivirati seksualne probleme.

Drugim riječima, tvrdi, njen posao time nije teži, nego ga, nažalost, ima sve više. “Kad bismo pravodobno i ispravno educirali mlade o seksualnom zdravlju i odgovornim oblicima ponašanja, mnogi nikada ne bi razvili seksualne probleme, lakše bi se prevenirali nepovoljni ishodi poput spolno prenosivih bolesti, neželjenih trudnoća, seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja.”

Problem je što je zdravstveni odgoj praktički izbačen iz nastave

Jedan od problema je i taj što je zdravstveni odgoj praktički izbačen iz nastave, a većina roditelja ne razgovara s djecom o seksualnosti i seksualnim odnosima. “Nedostatak takvog obrazovno odgojnog sadržaja za svu djecu i mlade ima za posljedicu neinformiranost, nespremnost za traženje informacije od relevantnih odraslih, a sve s posljedicom manje odgovornog odnosno rizičnijeg seksualnog ponašanja.”

Švedska je, priča Jurin, prva zemlja koja je uvela seksualni odgoj u predškolsko i školsko obrazovanje i to davne 1955. godine. “Kad već imate tri generacije seksualno obrazovanih onda se možda i možete osloniti na to da će roditelji znati i htjeti odgajati svoju djecu kako bi razvili zdrave obrasce ponašanja kad govorimo u seksualnosti. Mi nažalost nismo uspjeli započeti s obrazovanjem niti 2013. pa ne čudi da živimo u zemlji u kojoj su ljudi u pravilu seksualno neobrazovani.”

U to se doktorica Jurin neprestano uvjerava tijekom savjetovanja ili edukacije te zaključuje: “Zdravstveni odgoj nije ni dobio svoju priliku i to na veliku štetu svih nas.”

Zbog neslaganja s konzervativcima žrtvujemo zdravlje djece

Osim toga taj predmet u svom manjem dijelu bavio se seksualnošću, a obuhvaćao je i druge, isto tako vrlo relevantne teme za život djece i mladih. “Konzervativni, pogotovo vjerski krugovi, idejno i svjetonazorski suprotstavljeni obrazovnom i na znanosti utemeljenom efikasnom programu zdravstvenog odgoja, učinili su sve da se on ukine. I na kraju zdravstveni odgoj odlazi u prošlost zbog prigovora na proceduru kojom je uveden u škole, a ne zbog samog njegovog sadržaja, objašnjava Jurin te dodaje kako je svima jasno da je ono s čime se konzervativne struje ne slažu upravo je i prvenstveno sadržaj. “Time je žrtvovano zdravlje i budućnost djece i mladih u našem društvu i to je loš potez”.

Puno seksualnih problema s kojima su ljudi opterećeni, mogu se riješiti edukacijom tako da nije potreban poseban psihološki tretman. “Nažalost, oni nemaju nikakvih saznanja jer nisu educirani na vrijeme”, upozorava Jurin.

Većina smatra da se djecu i mlade treba obrazovati o seksualnom zdravlju

Upravo objavljeno terensko istraživanje koje je u ožujku ove godine agencija IPSOS provela za Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje provedeno na uzorku od 993 osobe starije od 18 godina, pokazalo je da čak devet od deset ispitanika smatra da je država dužna osigurati djeci i mladima pristup informacijama, obrazovanju i uslugama vezanim uz zaštitu njihovog reproduktivnog i seksualnog zdravlja.

Više od tri četvrtine ispitanih smatra da u škole treba trebamo uvesti sveobuhvatno seksualno obrazovanje, dok bi 72 posto ispitanih to obrazovanje u školama učinilo obveznim. Docenticu Jurin ne čudi ovaj rezultat. “Znam da su roditelji oduvijek željeli partnera u obrazovanju djece jer te teme smatraju važnim, a sami vide da nisu dovoljno educirani niti se osjećaju ugodno kad valja govoriti o tim temama. No, zbog manjine, ali vrlo moćne i konzervativne, to nije bilo moguće realizirati.”

Koji su ključni razlozi naše seksualne neobrazovanosti?

Smatra da je taj vrijedan podatak ujedno i dobar argument na koji bi se trebalo snažno osloniti prilikom donošenja obrazovnih politika. “Jasno je da će se sada javiti neistomišljenici koji će reći da valja uvesti seksualni odgoj, ali utemeljen na principima za koje se oni zalažu, a to je, primjerice, apstinencija”.

Rezultati tog istraživanja donekle mijenjaju sliku o tomu da je cijelo društvo postalo puno konzervativnije i puritansko. Za taj dojam, tvrdi profesorica Jurin, odgovorna su jednim dijelom nastojanja ultrakonzervativnih udruga i stranaka. Oni ne samo da se svojim puritanskim stavovima opiru promjenama i napretku prema širenju ljudskih sloboda utemeljenih na znanosti, nego ih još žele unazaditi i smanjiti.

“Konzervativizam jača u cijelom svijetu vjerojatno kao odgovor na slabljenje utjecaja crkve te na sve brže promjene društva uslijed digitalizacije i globalizacije. U području seksualnosti to se jasno vidi u rušenju zdravstvenog odgoja, referendumu za ograničavanja definicije braka, žestokoj borbi za ograničavanje reproduktivnih prava žena, otporu ratificiranju Istanbulske konvencije kao i aktivnom zastrašivanju takozvanom rodnom ideologijom, premda i sami pobornici teško mogu objasniti o čemu se točno radi. To su po mom mišljenju ključni razlozi naše seksualne neobrazovanosti i zaostalosti”, ističe Jurin.

Duga povijest pogrešnog odnosa prema seksualnom užitku

Jedan od simptoma takvog odnosa je Deklaracija o seksualnim pravima ljudi Svjetske zdravstvene organizacije koja govori o nužnosti podizanja svijesti o reproduktivnom i seksualnom zdravlju te na pravo na seksualni užitak. Ta deklaracija u nas prošla je gotovo nezapaženo. “Potpuno je ljudski, prirodno i zdravo doživljavati seksualni užitak, i to treba govoriti. Čovječanstvo ima dugu povijest pogrešnog odnosa prema seksualnom užitku kojim se promoviralo njegovo kontroliranje i potiskivanje zbog straha i neznanja. Vrijeme je da se to u potpunosti promijeni”.

Paradoksalno je da u takvom konzervativnom ozračju mladi ljudi danas puno ranije imaju seksualne odnose ili žive zajedno prije sklapanja braka. “Cijela ideja otpora seksualnoj edukaciji proizlazi iz potpuno neutemeljenog vjerovanja da će se time djecu i mlade poticati na seksualne odnose. To je potpuno promašeno jer ako djeci i mladima uskratimo informacije ili im nešto zabranimo, njihovi interes neće nestati”.

Ako ostavimo mlade neinformiranima samo ih izlažemo većem riziku

Tada smo ih, tvrdi Jurin, ostavili da se sami snađu. “Ako djecu i mlade strašimo, ako im dajemo krive ili nikakve informacije, znanost kaže kako nećemo odgoditi stupanje u seksualne odnose, a osobito nećemo povećati odgovorno seksualno ponašanje”, upozorava, te kaže kako ćemo s uspjehom ostvariti jedino to da ćemo im usaditi osjećaj srama i krivnje kako rade nešto loše, nedozvoljeno, prljavo, nemoralno i ružno.

“Ako ostavimo mlade neinformiranima samo ih izlažemo većem riziku. Ne možemo imati kontrolu nad njihovim ponašanjima, ali ono što moramo raditi jest težiti razvoju i osnaživanju djece i mladih kako bi donosili svjesne, zadovoljavajuće, zdrave i odgovorne odluke oko veza, seksualnosti, emocionalnog i fizičkog zdravlja”.

Kao ilustraciju potpune neupućenosti mladih u pitanja seksualnosti, profesorica Jurin spominje primjer dječaka koji joj je na predavanju u školi rekao kako razgovor o seksu ubija svaku romantiku. Drugog je dječaka, koji je kazao da odrasta u religioznoj obitelji, zanimalo je li samozadovoljavanje grijeh. Majka je pak jednu djevojku, koju je uhvatila da se samozadovoljava, zalila hladnom vodom, što neke nije čudilo budući da ih se na vjeronauku podučava kako je grijeh zatvarati se u kupaonicu ili WC.

Raspravlja se i o pitanju online seksa

U posljednje doba internet je otvorio i pitanje online seksa, pa se sada i o tomu raspravlja. “Online seks nije nešto nenormalno već je sasvim normalan oblik seksualnog ponašanja, ako, dakako, zadovoljava kriterije pristanka na aktivnosti koje se online dijele i izmjenjuju”, objašnjava profesorica Jurin te dodaje kako su tako neki parovi, koji su bili udaljeni za vrijeme pandemije, održavali svoj odnos, a neki koji su se tek upoznali, na sigurnoj udaljenosti isprobavali su i razvijali bliskost.

“Online seks je siguran iz perspektive spolno prenosivih bolesti i neželjene trudnoće, no potreban je oprez oko dijeljenja i snimanja takvih sadržaja radi mogućnosti njihovog kasnijeg zloupotrebljavanja”, upozorava Jurin.

Seksualno područje je veliko i neistraženo, a manjka mu i stručnjaka

Tanja Jurin diplomirala je i doktorirala na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Završila je i specijalistički postdiplomski studij kliničke psihologije. Prvo se zaposlila u Centru za kliničku psihologiju na poslovima kliničkog psihologa, a od siječnja 2008. radi na Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U znanstvenom radu te kao psihoterapeutkinja, profesorica Jurin posvetila se ljudskoj seksualnosti jer se tim područjem bavi vrlo mali broj ljudi.

“Prvo sam shvatila da mi nedostaju znanja da bih razgovarala s ljudima koji mi se javljaju za pomoć zbog seksualnih problema, a kada sam krenula s edukacijom shvatila sam koliko je to područje veliko, neistraženo, koliko manjka stručnjaka i znanstvenika koji se time bave. Očito je seksualnost tabu na svim razinama društva pa tako i na akademskoj i profesionalnoj”. Uz to osjeća i odgovornost jer se našla u području u kojem se može zaista puno doprinijeti educiranjem mladih, odraslih i stručnjaka, istraživanjem kao i pružanjem psihološke pomoći.

Uvijek ističe da su ljudi raznoliki kao i njihove potrebe

U svojim javnim istupima docentica Jurin uvijek ističe da su ljudi raznoliki kao i njihove potrebe, pa nikada ne odgovara, primjerice, na konkretno pitanje koliko je seksualnih odnosa potrebno, koliko ih je premalo, a koliko previše?

“Područje seksualnosti toliko je zasićeno osjećajem krivnje i srama da ne treba dolijevati ulje na vatru. Svi moji studenti već napamet znaju rečenicu koju ponavljam da je seksualnost priča o različitostima. Varijacija u seksualnom ponašanju je mnogo. Ništa od toga što ljudi preferiraju, što ih uzbuđuje, što vole i koliko često to rade ne bi trebalo biti stigmatizirano, posramljivano ili nešto zbog čega bi se ljudi trebali osjećati loše”, napominje Jurin.

“Ako kažemo da ljudi prosječno imaju seksualni odnos 2 puta tjedno to neće pomoći onima kojima je to premalo niti onima kojima je to previše. Nerijetko čujem da mladići koji masturbiraju na manje uobičajen način, potrbuške, trljajući se o krevet, osjećaju sram i krivnju jer smatraju da nešto s njima nije u redu. To je potpuno netočno jer je način na koji masturbiraju samo jedna varijacija i sasvim je u redu”. Stoga se Jurin zalaže da se seks ne treba normirati niti ukalupljivati, nego oslobađati. Upravo je zato, smatra, važno isticati kvalitetu seksualnih odnosa koji svatko za sebe i svoje partnerstvo istražuje i gradi.

Što je normalno, a što nenormalno u seksualnim odnosima?

Kad je riječ o onom što je normalno, a što nenormalno u seksualnim odnosima, profesorica Jurin smatra da je sve ono na što dvoje ili više odraslih pristanu, s čime su zadovoljni i zbog čega imaju osjećaj seksualne dobrobiti, normalno. “Sve drugo može biti manje zadovoljavajuće do frustrirajuće te čak izazivati dugotrajnu patnju i interpersonalne probleme. Ako je tako vjerojatno je riječ o seksualnoj smetnji ili poremećaju no niti za to ne bi upotrijebila riječ nenormalno jer je sasvim normalno da neki pojedinci, parovi imaju poremećaj, problem, teškoću. No, tada je poželjno da otvoreno potraže pomoć”, savjetuje Jurin.

Docentica Jurin je ispričala kako je ljudima koji dolaze kod nje u pravilu na početku savjetodavnog ili terapijskog rada nelagodno, nemaju još povjerenja, a ako nikada nisu bili kod stručnjaka za psihičko ili u ovom slučaju seksualno zdravlje, onda ne znaju što očekivati. “Na razgovor ih natjera visoka razina osobne patnje ili patnje zbog napetosti u partnerstvu”. Pri tomu ističe kako ne bi rekla da je muškarcima uvijek teže razgovarati o seksualnosti sa ženom.

“Neki muškarci razmišljaju upravo suprotno, a to je da ne žele svoj problem otvoriti drugom muškarcu, dok imaju ideju da će kod ženske osobe naići na razumijevanje, podršku pa čak i perspektivu iz ženskog kuta”. Muškarci obično, kaže, idu nekome za koga su dobili preporuku i važno im je da je ta osoba stručnjak ili stručnjakinja bez obzira na rod.

Seksualna aktivnost neupitno povezana s fizičkim, ali i psihičkim zdravljem

“Neki će možda imati osjećaj ili da ih ne mogu razumjeti te da ću biti pristrana jer sam žena ili osjećaju sram razgovarati o tom problemu pred ženskom osobom, kao da to govori nešto loše o njima kao muškarcima”. Takvi pojedinci, kaže, ako se odvaže na razgovor vrlo brzo promijene svoj stavove ili nažalost nikad niti ne pokucaju na vrata. Kad joj osobe dođu na razgovor, bez obzira kojeg je roda, Jurin gotovo uopće ne razmišlja o rodnim razlikama.

Već je opće poznato da je seksualna aktivnost neupitno povezana s fizičkim, ali i psihičkim zdravljem te da ima brojne blagotvorne efekte na ukupno zdravlje, a Jurin dodaje da su učestaliji seksualni odnosi povezani s boljim nošenjem sa stresom. “Seksualna aktivnost koja se odvija 1-2 puta na tjedan unaprjeđuje imunitet. Oni koji imaju regularne seksualne odnose imaju značajno više razine imunoglobulina”.

“Seks također unaprjeđuje kardiovaskularnu aktivnost i preventivno može pomoći u smanjenju rizika od kardiovaskularnog incidenta.” I nije to sve. Seks, ističe Jurin, unaprjeđuje spavanje i može smanjiti osjećaj boli. Također, značajna je veza između seksualne aktivnosti i smanjenog rizika od karcinoma prostate. Iako, napominje, nekada može djelovati statično, seksualna aktivnost može se smatrati tjelovježbom. “Istodobno, poznata je i veza između boljeg seksualnog funkcioniranja i samopouzdanja, te jačanja osjećaja intimnosti i bliskosti, i sveopće psihičke otpornosti na stres. Kad je, međutim, seksualno funkcioniranje narušeno to može dovesti do osjećaja tjeskobe, depresivnosti, interpersonalnih problema u partnerstvu”, zaključuje Jurin.

Objavila je 18 znanstvenih i pet stručnih radova

Kolegij Psihologija seksualnosti je izborni, pa se na njega upisuju oni koji su spremni, znatiželjni i imaju hrabrosti o seksu otvoreno razgovarati. “Tako je već unaprijed napravljena selekcija, pa se tijekom predavanja zna razviti vrlo zanimljiva i žustra rasprava, u kojoj često uživam, jer se iznose razna pa i suprotstavljanja mišljenja o najintimnijim stvarima. Mnogi priznaju kako su mislili da o toj temi sve znaju, ali su se na predavanjima uvjerili da to i nije baš tako”.

Sudjeluje u nastavi na kolegijima Uvod u kliničku psihologiju, Klinička procjena psihičkih poremećaja, Psihologija seksualnost, na Poslijediplomskom specijalističkom studiju iz kliničke psihologije te na poslijediplomskom studiju Psihijatrije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Njeni ju studenti redovito ocjenjuju najvišim ocjenama, a do sada je objavila 18 znanstvenih i pet stručnih radova, te imala više od četrdeset priopćenja na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima. Ima višegodišnje iskustvo u kliničkom radu, psihodijagnostici, savjetovanju i psihoterapiji, završila je edukaciju iz kognitivno-bihevioralnih terapija i seksualne terapije. Članica je Hrvatskog društva za seksualnu terapiju.

Bavila se nizom tema iz područja seksualnosti

Teško je pobrojati glavne teme njenog kolegija, jer se kreću od teorije seksualnosti i povijesti znanosti o seksualnosti, specifičnosti istraživanja u području psihologije seksualnosti, seksualna ponašanja i stavovi, ciklusa seksualnog odgovora, razvoja seksualnosti od dječje dobi do starosti preko intimnosti i ljubavi, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, pojma normalnosti u seksualnosti i seksualnog zdravlja do seksualnih problema i poremećaja kod žena i muškaraca, seksualnih tegoba kod psihičkih i tjelesnih poremećaja i bolesti, osobitosti savjetovanja o seksualnim problemima i tretmanu seksualnih poremećaja.

“Riječ je o izbornom kolegiju koji sam pokrenula s idejom da budući psiholozi steknu neizostavne kompetencije za rad s ljudima. I sama sam se kao mlada psihologinja našla u situaciji da ne znam kako bih razgovarala niti što bih točno pitala kada su se za pomoć javile osobe sa seksualnim smetnjama”. Od tada se Jurin kontinuirano educira u području seksualnosti, a kolegij je samo logičan nastavak dijeljenja i širenja tog znanja na nove generacije. Studenti i studentice koji dolaze slušati i oni koji ga nisu nužno upisali jako su zainteresirani za taj kolegij. Upravo to, kaže Jurin, odražava čistu motivaciju za spoznajom. Sve više studenata želi i diplomirati iz područja psihologije seksualnosti, ističe profesorica.

Opravdana briga za pogoršano psihičko zdravlje zbog prošlogodišnjih događaja

Posebno zanimanje javnosti pobudila su dva prošlogodišnja istraživanja pod nazivom “Kako ste”, u kojemu se analiziralo mentalno zdravlje ljudi u doba korone. Profesorica Jurin objašnjava kako su pandemijsko doba i sve promjene koje su s njom uslijedile te dva velika potresa, pobudile 13 znanstvenica psihologinja, od studenata nazvane COVID 13, da istraže razmjere pandemije i njen utjecaj na psihičko zdravlje te ponude intervencije, mjere i iznađu načine da se ljudima pomogne.

“S obzirom na to da nikada nismo bili izloženi krizi ovakvih globalnih razmjera bilo je za očekivati da će psihičko zdravlje biti ugroženo. Podatke smo prikupljali u dva navrata u svibnju i prosincu 2020. i podaci su pokazali opravdanu brigu za pogoršano psihičko zdravlje koje se dodatno pogoršalo do studenog i prosinca kada smo imali najveći broj oboljelih od koronavirusa”.

Upravo je to razlogom zašto doktorica Jurin i njene kolegice relativno često nastupaju u medijima. Žele, naime, naglasiti da briga za tjelesno zdravlje nije jedino čime se ljudi trebaju baviti. “Itekako nam je potrebna briga za psihičko zdravlje pa je nužno imati strategiju kako borbe protiv koronavirusa tako i za očuvanje i unapređenje psihičkog zdravlja”.

Osjećaj tjeskobe utjecao je na seksualnost ljudi

Istraživanje je pokazalo da su se korona kriza i potresi odrazili na seksualnost ljudi jer su intenzivirali osjećaj tjeskobe, bespomoćnosti i depresivnosti, stresne reakcije te pandemijski umor. A sva ta stanja, tvrdi Jurin, odmažu seksualnom funkcioniranju, smanjuju seksualnu želju i interes te uzbuđenje.

“Rezultati pokazuju da se seksualni interes i zadovoljstvo smanjilo za one koji imaju partnere s kojima žive te žene kao i parove koji imaju više problema u vezi i koji brinu o maloj djeci. S druge strane upravo su neki parovi u pandemijsko doba više vremena provodili zajedno što je doprinijelo bliskosti pa se seksualni život popravio u odnosu na prije pandemije”.

Međutim, svi oni koji nisu bili u partnerstvu ili koji nisu mogli viđati partnere zbog pandemije, zaključuje se u istraživanju, bili su manje zadovoljni seksualnim životom, i logično imali su veću seksualnu potrebu i interes. Riječju, bolje seksualno funkcioniranje povezano je s boljim psihičkim zdravljem. “A to znači”, savjetuje Jurin, “da preporučujemo više seksualnih aktivnosti tijekom pandemije”.

Što je pokazala pandemija?

Pandemija je pokazala da su ljudi psihički dobro ako su u vezi s osobom koja ih razumije, uvažava i često pokazuje naklonost te s kojom se može iskreno komunicirati. Također i s osobom s kojom se mogu zajednički rješavati problemi, što će sve povoljno djelovati na psihičko zdravlje. Simptomima narušenog psihičkog zdravlja najviše je pridonijelo partnerovo antagonističko ponašanje, sukobi i nedostatak zajedništva u suočavanju sa stresom.

“Zanimljivo, parovi s djecom pokazuju manje simptoma depresivnosti, tjeskobe i stresa nego parovi bez djece, a zajedničko partnersko nošenje sa stresom i dalje je najvažniji zaštitni faktor koji čuva naše psihičko zdravlje. Parovi koji žive zajedno bolje se nose sa stresom i imaju manje narušeno psihičko zdravlje, dok su partneri koji žive odvojeno pažljiviji jedno prema drugome i imaju bolje seksualne odnose”.

Mlađi, žene, samci i oni bez djece, potvrdilo je istraživanje, spadaju u najrizičniju skupinu. Kao i oni koji su izloženi većem broju stresora, koji su psihički ranjiviji od prije, siromašniji te oni čiji se život u pandemiji promijenio u puno aspekata svakodnevnog funkcioniranja. U grupi djece uočeno je da su nešto starije djevojčice u većem riziku za lošije psihičko zdravlje, kao i oni koji su izloženi većem broju stresnih događaja te koji u svojoj obitelji imaju manje podržavanja te više konflikata.

Nastavili su sa savjetovalištem unatoč pandemije i potresa

U travnju 2020. godine nakon potresa profesorica Jurin i kolegica Laura Korajlija vodile su Savjetovalište FF za studente, koje je tada zbog pandemije zatvoreno. No, uprava fakulteta prihvatila je njihov prijedlog da savjetovalište nastavi s radom kako bili dostupni ne samo studentima, nego svim zaposlenicima i kolegama. Otvorene su dvije linije za psihološku pomoć koje su bile otvorene do listopada kad je Savjetovalište ponovno počelo s radom.

“Studenti i zaposlenici koji su nazivali imali su teškoća u prilagodbi na potpuno promijenjeno okružje te golemu neizvjesnost. Nazivali bi u trenucima visoke razine uznemirenosti, straha i simptoma panike bilo zbog osjećaja da ne smiju izaći iz kuće i maknuti se ili osamiti, bilo zato što su i sami osjećali strah zbog potresa i nemogućnosti da se umire.”

U kasnijim fazama, kako su se približavali ljetni ispitni rokovi, studenti su se javljali zbog problema s organiziranjem radnog dana, nemogućnosti da se koncentriraju na učenje i druge akademske obaveze, straha od završetka akademske godine i slabijeg postignuća na ispitima ili diplomiranja.

Nove generacije studenata su zahtjevnije od dosadašnjih

Nove generacije studenata, priča Jurin, puno su zahtjevnije i usredotočenije na predavanja, probitačnije, traže sve više od profesora i nastave. “Ti mladi ljudi rastu u kulturi straha, neizvjesnosti, a roditelji koji su zabrinuti za njihovu budućnost, udovoljavaju svim njihovim zahtjevima. Stoga su naučeni dobiti što žele i to odmah pa teže reguliraju svoje emocije u frustrativnim razdobljima”. Neki roditelji, priča, znaju čak dolaziti na fakultet da nešto traže ili interveniraju, premda su njihova djeca odrasli ljudi pa bi sve to mogli napraviti sami.

Tanja Jurin kaže kako nije pogriješila što je odabrala psihologiju jer se bavi poslom koji je premašio sva njena očekivanja. “Da mogu ponovno birati, opet bih izabrala isti studij. Iz današnje perspektive ne mogu zamisliti bolji poziv, bolju struku”. Studenti često ne vide cjelinu pa im se čini da su poneki predmeti ili teme nepotrebni ili prenaglašeni, kaže.

Ove godine stekla je status docentice

“Tako se studentima psihologije nekada čini da je previše metodoloških predmeta i statistike, no to je upravo ono što kasnije psihologe i psihologinje čini izvrsnim znanstvenicima ne samo u području psihologije već i interdisciplinarnim područjima. Mogu istinski reći da sam sretna jer radim ono što volim”. Nije, kaže, ni slutila da će njen posao biti toliko lijep, plemenit i da postoji toliko poslova za koje vas upravo ovaj studij psihologije može opremiti brojnim kompetencijama.

Početkom ove godine stekla je status docentice, a sve to nije došlo preko noći, već uz puno truda i odricanja, ali i velike pomoći najbližih članova obitelji, prijatelja i kolegica. Jurin je pritom i mama troje djece. „Znatiželjna sam i otvorena pa me privlače nove teme, projekti, edukacije, a i posao na fakultetu omogućava takvu šarolikost aktivnosti. Zbog toga čak i danas teško kažem ne različitim poslovima ili angažmanima, a kad dođe trenutak da se toga valja primiti, često se pitam: Ajme što mi je još ovo trebalo, kada i zašto sam na to pristala. No krenem u to i vrlo brzo se podsjetim zašto sam pristala.“

Za još članaka poput ovog, prijavite se na Telegramove newslettere

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu