Napuštanje Varaždina nikad nije bilo opcija

Koliko god volio putovati, a pričao nam je i koliko je kulinarske inspiracije dobio već nakon samo jednog posjeta Londonu, Nikola spada u one koji ipak najviše vole svoj rodni kraj. Napuštanje Varaždina i okolice za njega, rekao nam je, nikad nije bilo opcija. Baš kao ni, jasno je iz uvoda, posustajanje nakon suočavanja s preprekama.

Upravo se zato Nikola nametnuo kao idealan vodič za Varaždin i okolicu, prepun entuzijazma oko lokacija koje nam je želio pokazati, a koje se neće naći u klasičnim turističkim brošurama. Naša ekipa dogovorila se da će s njim provesti cijeli jedan dan. Sjeli smo u luksuzni električni terenac Jaguar I-PACE i nakon kratke stanke i brzinskog punjenja u samo nekoliko klikova na Elen punionici, za svega četrdesetak minuta našli se nadomak Varaždina. Druga sezona serijala “Moje mjesto, tvoja destinacija” može početi!

Široko prepoznata destinacija za vrhunske steakove

Zagrebačku je publiku Nikola osvojio svojim street food formatom Reshetka u okviru kojeg nudi fenomenalne burgere (tko je probao Divljeg Đuru, nije ga zaboravio), a ljubitelji vrhunskih steakova odavno znaju da se za ručak ili večeru u Đurinoj Hiži, ako treba, bez problema sjeda u automobil i vozi koliko god je kilometara potrebno.

Priličilo je, stoga, da i našu insajdersku turu Varaždina i okolice započnemo upravo ondje. Uz čašu osvježavajućeg vina kuće, Nikola nas je kratko upoznao s poviješću i konceptom restorana.

“Prva faza krenula je 2007., kad je moj otac služio nareske koje je proizvodio na svom imanju u Međimurju. Priča se polako, organski razvijala, a danas smo poznati kao mjesto koje nudi najukusnije steakove u Hrvatskoj”, prisjeća se.

S velikim osmijehom priča nam o gostima koji im se vraćaju iz godine u godinu, uz zadovoljnu konstataciju da se, ni uz najbolju volju, ne može sjetiti da su ikad imali neko neugodno iskustvo.

“Međutim, anegdota s gostima nam ne nedostaje. Evo, svi se još jako dobro sjećamo gospodina koji je uspio pojesti čak 1,880 kilograma tomahawk steaka”, priča nam. Osim toga, rekao nam je i kako je Đurinu Hižu, posve neplanirano, nakon svirke u Varaždinu posjetio Manu Chao koji je sa svojim bendom, na opće oduševljenje svih u restoranu, odlučio i zasvirati.

Međunarodna gostovanja, kulinarske radionice, knjiga o burgerima…

Ideja našem domaćinu ne nedostaje. Stalno nešto ‘kuha’. Tako će njegova jela, odnosno burgere, uskoro imati priliku probati i inozemna publika, počevši s onom na Belgrade Burger Festivalu nakon kojeg planira gostovati i na jednom festivalu ulične hrane u SAD-u.

Uz regularno vođenje logistike restorana i gostovanja, Nikola je pronašao vremena i za održavanje kulinarskih radionica za manji broj polaznika na kojima uče raditi s mesom, a dao nam je naslutiti i da radi na prvoj hrvatskoj knjizi o burgerima.

“Bit će tu recepata za sve naše burgere, pozadinskih priča, fotografija. Mislim da bi knjiga mogla biti jako, jako zanimljiva, ali to je sve što ću zasad reći”, tajnovito dodaje.

Posjet varaždinskoj street food instituciji

Nakon odličnog ručka u Đurinoj Hiži, domaće juhe sa šumskim gljivama, nekoliko vrsta steakova, rebarca, krumpira s pestom od medvjeđeg luka i trganaca u kosanoj masti, zaputili smo se prema Varaždinu. Nikola je točno znao koje nam lokacije želi pokazati pa nam je uz ugodnu šetnju gradom svaku od njih povezao s nekom osobnom pričom ili sjećanjem. Prva postaja, objasnio nam je, predstavlja prapočetak street fooda u Varaždinu, svojevrsnu gastro instituciju koja ne može biti autentičnija nego što jest.

“Šanjek postoji već sedamdesetak godina, nude svoje domaće proizvode, od kobasica do narezaka i naprosto je jedan od simbola grada”, priča. Ugođaj prostora vas instantno vraća u neko drugo vrijeme, tu je stara vaga kakva se prije nekoliko desetljeća koristila u trgovinama, old school staklena vitrina, kobasice se serviraju na četvrtastim papirnatim tanjurima, uz šnitu običnog bijelog kruha i tik do njega istisnuti senf.

Ulica Ivana Gundulića Dućanskog

I sve je to već samo po sebi nevjerojatno simpatično, ali ono zbog čega Šanjek već toliko dugo toliko uspješno radi je kvaliteta proizvoda koja ne opada. Na naš komentar da je kobasica zbilja jako, jako ukusna, Nikola je kratko uzvratio:

“Znam, i takva je otkad pamtim, već 25 ili 30 godina”. Na putu do naše sljedeće lokacije, prošetali smo centrom grada, od spomenute Gradske vijećnice, do Ulice Ivana Gundulića koju rijetko koji Varaždinac tako zove. Kako doznajemo od Nikole, zbog brojnih dućana koji su se njoj, prije pojave velikih trgovačkih centara, dugi niz godina nalazili, ona se kolokvijalno naziva Dućanska ulica.

“Taj je naziv toliko ustaljen da je jedan moj prijatelj u osnovnoj školi učiteljici na pitanje o tome kako se ta ulica zove, mrtvo ozbiljno odgovorio – Ivana Gundulića Dućanskog”, priča nam uz smijeh. Prošetali smo i divnim Varaždinskim parkom, mjestom koje nudi zaklon od gradskih vrućina, mir, tišinu, ali i Nikolin omiljeni pub.

Najurbanije mjesto u gradu

Medina Škrinja ime je dobila po nadimcima svojih vlasnika, Mede i Škrinje, a kad smo je posjetili oko podneva jednog običnog utorka, ostali smo ugodno zatečeni odličnom atmosferom i šušurom koje smo ondje osjetili.

Red studenata, red ljudi koji rade za laptopima, red onih koji čitaju novine, ali i red onih koji naprosto uživaju u kavi (ili pivu, podne je ipak bilo službeno upravo prošlo) i odličnoj rock glazbi na koju ondje uvijek možete računati.

“Rekao bih da je ovaj pub najurbanije mjesto u Varaždinu, ovdje se organiziraju pub kvizovi, koncerti, naš Biergarten se također tu održava”, priča dodajući da, uz spomenute odličnu glazbu i atmosferu, ovdje uvijek možete računati i na dobru uslugu, što posebno cijeni.

Dvorište-muzej o kojem je pisao i New York Times

I posljednja lokacija na koju nas je Nikola poželio voditi smještena je u strogom centru grada. Julijanovo dvorište, posebno živahno upravo za vrijeme Špancirfesta, kad se u njemu grila meso i ispijaju kokteli, u vlasništvu je njegovog dobrog prijatelja Martina Kamenića.

“Ovo je mjesto za mene posebno emotivno važno jer sam upravo ovdje počeo sa svojom Reshetkom”, ispričao nam je i pojasnio kako ovo dvorište funkcionira kao svojevrsni muzej starina. Tu su posteri, bicikli, slike, komode, koje posjetitelji, osim na Špancirfestu, mogu razgledati i tijekom Festivala dvorišta. Naime, od 2009. jednom se godišnje pitoreskna gradska dvorišta otvaraju za posjetitelje, a taj je koncept godinama kasnije preuzeo i Zagreb sa svojim gornjogradskim dvorištima.

I još se jednom posebnošću ovo dvorište može pohvaliti. “Prije nekoliko godina, o njemu je pisala novinarka New York Timesa, koja je ovdje boravila nekoliko dana, s ciljem da Varaždin predstavi kao zanimljivu art destinaciju na kontinentu, alternativu gradovima na obali”, otkriva nam Nikola i pokazuje zid kojeg i danas krasi uokvireni članak.

Nakon cijelog dana razgledavanja i upijanja grada, s našim domaćinom sabiremo dojmove. Iskreno mu govorimo kako bismo se na sve lokacije redom i drugi put vratili, da nam je teško izabrati onu koja nas se najviše dojmila i da bi doista više ljudi Varaždin trebalo razmotriti kao destinaciju za, u najmanju ruku, vikend izlet.

“Rekao sam vam, Varaždin mi je najdraži od svih gradova na svijetu. Drago mi je da sam malen dio razloga za to danas uspio prenijeti i na vas, a posljedično, nadam se, i na vaše čitatelje”, poručio je za kraj.

---

Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing.

Ponosno službeno vozilo putopisnog serijala je potpuno električni Jaguar I-Pace, a za ugodnu vožnju zaslužni su Enterprise Rent-a-Car i Auto Benussi. Nagrađivani eletkrični SUV vrhunskih performansi, prostran je, s prekrasnim detaljima i besprijekorno integriranom tehnologijom.

Projekt Moje mjesto, tvoja destinacija podržava i Elen, prvi hrvatski lanac postaja za punjenje električnih vozila. HEP-ova ELEN mreža ima više od 250 javnih punionica kako bi vaše istraživanje Hrvatske bilo što bezbrižnije. Lokacije punionica možete istražiti ovdje.

---