Životna priča doktorice koja izvodi najsloženije vaskularne operacije: ‘Nije lako kad te probude u 3 ujutro i znaš kako brzo moraš reagirati’

Posebno je važno liječiti rane

Primarijus Crkvenac Gregorek drži da su kronične rane jednako izazovne kao i operacije aorte, pa se posvetila njihovom liječenju kako bi smanjila, među ostalim, broj amputacija i invaliditet. Saniranja kroničnih rana te kompletno liječenje bolesnika od revaskularizacije do suportivnih mjera smatra se iznimno kompleksnim i zahtjevnim.

“Značajan broj bolesnika pati od venskih i arterijskih bolesti te dijabetesa, što rezultira velikim brojem kroničnih rana. Moje dugogodišnje iskustvo pokazalo je da se potrebno posvetiti liječenju kroničnih rana i svake godine je sve više u porastu na svjetskoj razini“, ističe. Jedino se tako, kaže, može bitno poboljšati kvaliteta života i rezultati kirurškog i endovaskularnog liječenja.

“Rane je posebno važno liječiti”, napominje, “jer ako se zapuste, uzalud su sve operacije vena i premosnice”. Pri liječenju, ističe, važan je multidisciplinarni pristup, kako bi se najbolje i najbrže izliječilo bolesnika. U svom radu nastoji primjenjivati nove metode koje doprinose uspješnijem liječenju.

Strahovito brzi napredak

„Volim izazove i otvorena sam prema novim metodama kako u kirurgiji tako i liječenju kroničnih rana. Danas je više nego ikada prije potrebno biti upućen i pratiti novitete. Medicina se razvija strahovito brzo, sve je uspješnija, i zbog toga se produljuje životni vijek ljudi”. Pa tako, primjerice, značajnu pomoć bolesnicima pruža uređaj Vacumed IVT, koji je slabije poznat, a pomaže u cijeljenju kroničnih rana.

“S kolegama sam dokazala da korištenjem Vacumeda IVT kronične rane pet puta brže zacjeljuju”, kaže. Trenutno s kolegama radi i na dokazivanju uspješnosti još jedne nove metode za cijeljenje rana i za sada, komentira, imaju dobre rezultate.

Tijekom razgovora o raznim bolestima primarijus Crkvenac Gregorek više je puta isticala važnost urednog i zdravog načina života, upozoravajući da prekomjerna težina, pušenje, nekretanje, nepravilna prehrana, bitno utječu na zdravstveno stanje ljudi. „Liječenje i medicina imat će više uspjeha ako podignemo preventivu i svjesnost ljudi na višu razinu“.

 

Plakovi se javljaju već kod djece

Primarijus Crkvenac Gregorek kao vaskularni kirurg bavi se operativnim liječenjem bolesti krvnih žila, prvenstveno arterija i vena. „Ateroskleroza je najčešći uzrok nastanaka kardiovaskularnih bolesti koje su veliki zdravstveni problem i u nas i u svijetu, a broj bolesnika sve je veći. To je bolest koja zahvaća sve arterije u tijelu, a vremenom, kako napreduje, smanjuje elastičnost i prohodnost arterija“.

U razvijenim zemljama, napominje, masne naslage ili plakovi javljaju se već u djece i mladih odraslih što je vrlo zabrinjavajuće. Problem je također što na početku procesa razvoja ateroskleroze postoji dugo razdoblje bez simptoma.

„No kako bolest napreduje, arterije se sve više sužavaju, čime se smanjuje protok kisika i tvari u ciljne organe. Zbog toga nepravovremeno liječenje dovodi do nepopravljivog oštećenja organa, invaliditeta i smrti”, upozorava primarijus Crkvenac Gregorek.

Važna prehrana i što više kretanja

Ateroskleroza zahvaća sve krvne žile u tijelu, a izniman je porast teških oblika ateroskleroze koje su vrlo komplicirane za liječenje. Porastu tog oboljenja također pridonosi način života, stres, prehrana, pušenje…Da bi se spriječio razvoj simptoma ateroskleroze važna je pravilna prehrana te što više kretanja.

Također jednako je važno izbjegavati rizične faktore, poput pušenja, debljine, povišenog krvnog tlaka, povišene masnoće i šećera u krvi. „Kad se pojave simptomi, važno je bolesnika uputiti što prije angiologu i vaskularnom kirurgu radi pravovremenog liječenja, kad se relativno jednostavno i brzo može izliječiti bolesnika. Nažalost, bolesnici nam većinom dolaze već u napredovalom stadiju bolesti, s bolovima u nogama dok miruju, pojavom arterijskih ulkusa ili početnom gangrenom prstiju“.

Taj stadij periferne arterijske bolesti (PAB) zove se kritična ishemija ekstremiteta, koja nerijetko završava amputacijom. Posebno teški oblik PAB-a javlja se u bolesnika sa šećernom bolesti. „Tada dolazi do oštećenja mikrocirkulacije i razvoja dijabetičke polineuropatije, kada je smanjen osjet u stopalu što ima za posljedicu nastanak dijabetičkog ulkusa. Tada se liječenje često komplicira zbog infekcija, a njihovo liječenje je dugotrajno i često završava amputacijama prstiju i stopala“.

Najstresnije su operacije aneurizme

Osim što se žile mogu suziti ili začepiti, može doći i do njihovog proširenja, odnosno razvoja aneurizme. Ta promjena može zahvatiti bilo koju žilu u tijelu, ali ima mjesta gdje se češće javlja, kao, primjerice, na arterijama u mozgu, na aorti, češće u trbušnom dijelu, te u arterijama nogu. Puknuće odnosno rupturiranje izaziva krvarenja, a neliječenje često dovodi i do smrtnog ishoda.

„Kao vaskularnom kirurgu najstresnije su mi operacije rupturirane aneurizme aorte, kad život bolesnika ovisi o brzini i sinkroniziranom radu cijelog anesteziološkog i kirurškog tima”, ističe Crkvenac Gregorek. Posebno je važno dobro liječenje nakon provedenog zahvata, kad, ako se jave, valja pravovremeno reagirati na moguće novonastale komplikacije.

„Dakle kirurgija je timski rad i uz svakog uspješnog kirurga stoji cijeli tim; anesteziolozi, tehničari, sestre. U to ubrajam i radiologe, kardiologe i kardiokirurge.“ Za razliku od ateroskleroze, bolest aneurizme je posljedica proširenja krvnih žila, posebno aorte ili arterija. Najčešće se događa aneurizma aorte i to u trbušnom dijelu. Bolesna aorta je proširena za najmanje 50 posto od normalnog promjera.

Srećom, postignut je veliki napredak

Ovisno o općem stanju bolesnika i pridruženim bolestima te samoj anatomiji aneurizmatski promijenjene aorte uz kirurško liječenje u bolesnika s visokim rizikom za kirurško liječenje i anesteziju može se izvesti i endovaskularni popravak aneurizme. U tom slučaju unutar aorte postavi se stent graft – EVAR.

„Na sreću posljednjih godina postignut je veliki napredak u razvoju endovaskularnog liječenja aneurizmi i bolesti arterija, PTA, stentovi, EVAR i TEVAR. Tim metodama sada možemo liječiti i izliječiti veliki broj bolesnika kod kojih kirurško liječenje nije moguće, bilo zbog morfologije same bolesti ili općeg lošeg stanja bolesnika kod kojeg bi sama anestezija bila visokorizična. Ono što je dodatni plus, možemo kombinirati kirurško i endo-liječenje, što se naziva hibridni zahvat“.

U pravilu, tvrdi, nema jednostavne aneurizme abdominalne aorte. „Zbog toga se za njeno liječenje obično formira tim u kojemu su radiolozi i te kardiolozi, ako se radi o aneurizmi prsnog dijela aorte, koji zajedno dogovaraju način liječenja.

Operacija koja je trajala više od 10 sati

Nije lako, opisuje, kada te neko probudi u 3 ujutro i kaže da imaš bolesnika s rupturiranom aneurizmom aorte. To je puknuće proširene najveće krvne žile i, ako se brzo ne operira, bolesnik umire. To su ujedno jedne od najzahtjevnijih operacija u vaskularnoj kirurgiji. Jednostavna operacija aorte traje oko 2-3 sata, ovisno o operateru, a složenije se znaju odužiti na 4 ili 5 sati, dok je najteža operacija torako-abdominalne aorte koja zna potrajati i do 10 sati.

Prisjetila se jedne zahtjevne operacije na bolesniku koji je iz Dubrovnika dopremljen u Zagreb. „Imao je rupturu aneurizme prsnog dijela aorte i u isto vrijeme loše stanje krvnih žila nogu. Morali smo ga operirati više od deset sati“. Za jednog dežurstva primarijus Crkvenac Gregorek morala je pak izvesti, jednu za drugom, dvije iznimno teške operacije rupturirane aneurizme trbušne aorte.

„Bolesnici su došli skoro u isto vrijeme. Tada je bilo vrlo važno donijeti dobru odluku o tome koji je bolesnik hitniji slučaj. Svaki je zahvat trajao po četiri sata, a stabilniji bolesnik sa zadržanom rupturom pričekao je da prvo završimo s operacijom ugroženijeg bolesnika“.

Dok traje zahvat, nema pauze, vode ni hrane

Zbog tako dugih zahvata, priča primarijus Crkvenac Gregorek, osim mentalne i psihičke stabilnosti, vrlo je važna fizička izdržljivost kako operatera tako i cijelog tima koji sudjeluje u zahvatu. „Osim što je potrebno hitno odlučiti kako najbolje izvesti operativni zahvat, jer svaki je različit, u takvim situacijama nema pauze, što znači da nema vode, hrane…

Mnogi ljudi me pitaju kako izdržimo, ali u žaru borbe i pod adrenalinom, vrijeme proleti da nismo ni svjesni koliko je sati prošlo“. Tek nakon zahvata, kaže, kad padne adrenalin, zapravo se osjeti koliko je čovjek umoran, potrošen i iscrpljen. „No, sve je to nevažno, jer nema većeg zadovoljstva kad znaš da si učinio dobar zahvat i nekomu spasio život“. Vaskularni kirurzi, među ostalim, vrlo često operiraju varikozne vene, odnosno proširene vene na nogama. To su danas rutinski zahvati, ali ih ima puno više nego prije.

„Nekoć, dok su ljudi živjeli i radili na selu, proširenim venama nije se davala posebna pažnja. Čak su i liječnici govorili da nije to ništa,“ objašnjava te upozorava da to nije samo estetski problem jer ubrzo počinju otjecati noge. „Proširene vene moraju se uzeti ozbiljno i valja ih početi liječiti vrlo rano, a posebno je važna preventiva. Postoji genetska predispozicija za proširene vene, češća je u žena nego muškaraca i čim se primijeti valja promijeniti način života i započeti kompresivnu terapiju“.

Proširene vene stvaraju niz problema

Tko ima problema s proširenim venama, ne smije imati prekomjernu težinu, mora izbjegavati dugo stajanje, pa i sjedenje, posebno s prekriženim nogama. Ne smije također imati spuštena stopala. Iznimno je važno, napominje, što više hodati. U odnosu na bolesti arterija, bolesti vena nemaju za posljedicu toliki broj invaliditeta i smrtnosti, ali neliječenjem se značajno smanjuje kvaliteta života bolesnika.

Također i radna sposobnost, jer se većinom javljaju u radno aktivno životno doba. „Broj bolesnika koji se javljaju na pregled u našu ambulantu radi proširenih vena prilično je velik tako da čini gotovo 60 posto od ukupnog broja svih vaskularnih bolesnika. Proširene vene, odnosno venska insuficijencija nastaje zbog oštećenja venskih zalistaka uslijed poremećaja u protoku venske krvi do srca. Osim genetske predispozicije i kod ove bolesti način života i navike imaju presudnu ulogu za nastanak bolesti i za njenu progresiju”, pojašnjava.

Važno je, kaže, reagirati kod pojave prvih varikoziteta i simptoma kao što je osjećaj težine u nogama pri kraju dana, oticanje oko gležnjeva, žarenje i grčevi u nogama noću. „Nakon pregleda i ultrazvučnog color dopplera vena, valja započeti kompresivnu terapiju čarapama, te izbjegavati dugotrajno stajanje, posebno sjedenje s prekriženim nogama. Na taj način već vidljivi varikoziteti neće nestati, ali će se smanjiti simptomi i spriječiti pogoršanje bolesti.“

Odlučila biti liječnica u srednjoj školi

Varikozitete, ističe, valja svakako ukloniti prije nego se razviju hiperpigmentacijske promjene kože potkoljenice, upale površnih vena i venski ulkus kao najteži stupanj bolesti. U svim simptomatskim stupnjevima bolesti važan je pregled vaskularnog kirurga kako bi se odabrao najbolji modalitet liječenja za bolesnika. Sada uz kirurško liječenje varikoziteta imamo i moderne metode endovenskog liječenja kao što su laser, radiofrekventna ablacija, sklerozacija pjenom…

Primarijus Andrea Crkvenac Gregorek već je u srednjoj školi odlučila biti liječnica. Premda su joj oba roditelja bila medicinske struke, to ipak, kaže, nije bilo presudno za njenu odluku. Na specijalizaciju za vaskularnu kirurgiju odlučila se također vrlo lako i brzo, i to odmah nakon što je došla na staž na vaskularnu kirurgiju.

„Bila je to ljubav na prvi pogled, rekla sam to je to, samo to želim raditi.“ Međutim, u to doba, 1998., kad je počela stažirati, ženama nije bilo lako dobiti specijalizaciju iz kirurgije. Unatoč tomu njena želja za kirurgijom bila je toliko jaka da je, zajedno s obitelji, nakon nekoliko neuspješnih javljanja na natječaj, odlučila je sama plaćala specijalizaciju.

Dio troškova otplaćivala dežurstvima

„Kad si mlad, hrabar i imaš toliku želju, ne postoje prepreke. Cijelo vrijeme imala sam punu potporu obitelji, a otac je imao posebno razumijevanja jer je bio liječnik na radiologiji na Rebru. Doduše, znao je pitati zašto sam od svih specijalizacija, odabrala baš kirurgiju. Dežurstvima sam sama otplaćivala dio troškova četiri i pol godišnje specijalizacije. Drugim riječima živjela sam opet kao student. Osim financijske potpore roditelji su mi bili podrška u svakom smislu, i ja sam im na tome neizmjerno zahvalna, bez toga vjerojatno ne bi uspjela.“

Bez obzira na težinu posla, njena specijalizacija bila je ispunjena zadovoljstvom i potporom kolega. „Nikad nisam požalila zbog svoje odluke, premda, dakako, bilo je i teških trenutaka, ali u svakom životu i karijeri ima uspona i padova. Sva sreća kako kažu stihovi jedne pjesme pamtim samo dobre dane,“ zaključila je primarijus Crkvenac Gregorek. Po završetku specijalizacije primljena je na posao u Zavod za vaskularnu kirurgiju gdje i sada radi.

Kaže kako je danas puno lakše biti žena kirurg jer su prihvaćene i od kolega i bolesnika. „Mladim liječnicama zasigurno je potpuno neshvatljivo da je još prije samo 20 godina bilo vrlo neuobičajeno vidjeti ženu kirurga. Zbog toga su me bolesnici često zvali sestrom jer je žena kirurginja bilo izrazito malo, a i ja sam bila vrlo mlada”, govori.

Biti kirurg i majka tinejdžerice nije lako

U vrijeme njenih početaka jedna od rijetkih žena kirurga bila je profesorica Ivana Tonković, tada pročelnica Zavoda za vaskularnu kirurgiju, koja je bila najbolji dokaz da i žene mogu biti dobri kirurzi. S obzirom na to da danas više žena od muškaraca studira medicinu zasigurno će uskoro žene biti jednako zastupljene u kirurškoj struci.

„Na svu sreću danas je u ovoj, uostalom kao i u svakoj drugoj profesiji, bitnija stručnost, a ne spol,“ napominje optimistički primarijus Crkvenac Gregorek. Jedina je razlika u tome što je ženama liječnicama ipak teže uskladiti brak i profesionalne obveze. „Majka sam kćeri tinejdžerice koja danas ipak razumije moja dežurstva, ali mama uvijek fali, i nikad nije dovoljno vremena za dijete. Tješi me da je kćer danas ponosna na mene i posao koji radim i voli slušati o mojim operacijama i doživljajima na poslu.“

Najteže joj je bilo nakon porodiljskog odvojiti se od djeteta i vratiti se na posao. „Trebalo je sve posložiti kako treba, dakako, mora se imati i sreće jer puno ovisi o partneru i njegovom razumijevanju za tvoj posao,“ priča. Kad je dežurna, nema je kod kuće 24 sata, a ponekad i duže. „Uz dežurstva imamo i pripravnosti što znači da bez obzira koje je doba dana ili noći na poziv moram biti u bolnici što prije jer o tome ponekad ovisi život bolesnika.“

Važno je i okruženje na odjelu i u sali

Ipak, govori, teško je reći da posao kirurga nema utjecaja na privatan život pa i na zdravlje. „Iznimno je važno okruženje u kojem se radi kako na odjelu tako i u operacijskoj sali. Na mom odjelu vlada odlična atmosfera, dobro se slažemo, odličan smo tim, družimo se i izvan posla idemo na team buildinge i zaista zajedno dobro „živimo“.

Namjerno kažem „živimo“, jer ponekad provodimo više vremena zajedno nego sa svojim obiteljima,“ ističe. Dodala je kako se u bolnici izvode svi kompleksni zahvati na aorti i krvnim žilama, a u operacije su uključeni specijalisti radiolozi, kardiolozi i kardiokirurzi koji zajedno čine multidisciplinarni tim. „Važno je naglasiti da bolnica ima sve potrebne materijale i metode za kvalitetan i uspješan rad“, zaključila je primarijus Andrea Crkvenac Gregorek.