Vijesti

BBC otkriva razmjere opasnosti na Bliskom istoku: Milijuni ljudi izloženi su toksičnim tvarima, šire se stotinama kilometara

Istraživanje pokazuje da se onečišćenje širi stotinama kilometara, pogoršavajući kvalitetu zraka u cijeloj regiji

FOTO: AFP
30. 11. 2023.

Toksične tvari koje se ispuštaju tijekom postupka spaljivanja plina ugrožavaju puno više ljudi nego što se dosad strahovalo, pokazalo je veliko istraživanje BBC-ja. Takozvano spaljivanje plina na baklji odnosno spaljivanje otpadnog plina tijekom bušenja nafte događa se u zaljevskim zemljama pa tako i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), domaćinu međunarodnog summita o klimatskim promjenama, COP28.

Novo istraživanje pokazuje da se onečišćenje širi stotinama kilometara, pogoršavajući kvalitetu zraka u cijeloj regiji. UAE je zabranio rutinsko spaljivanje plina prije 20 godina, ali satelitske slike pokazuju da se to nastavlja, unatoč potencijalnim zdravstvenim posljedicama za stanovnike Emirata, ali i susjednih zemalja. Analiza za BBC Arabic pokazuje da se plinovi sada šire stotinama kilometara diljem regije.

Naftne tvrtke koje upravljaju nalazištima nafte, uključujući BP i Shell, gdje je došlo do spaljivanja, rekle su da rade na smanjenju te prakse.

‘Vrlo uznemirujući’ nalazi

David R. Boyd, posebni izvjestitelj UN-a za ljudska prava i okoliš, rekao je da su nalazi BBC-ja “vrlo uznemirujući”. “Velike naftne kompanije i države na Bliskom istoku krše prava milijuna ljudi, ne uspijevajući se uhvatiti u koštac s onečišćenjem zraka iz fosilnih goriva”, kazao je.

Iako se spaljivanje plina na baklji može izbjeći – a plin se može skladištiti i iskoristiti za proizvodnju električne energije ili grijanje domova – to se i dalje događa diljem svijeta. Zagađivači nastali iz tog postupka uključuju lebdeće čestice PM2.5, zatim dušikov oksid, benzo(a)piren i ozon, koji su pri visokim razinama ili kontinuiranoj izloženosti povezani s moždanim udarima, rakom, astmom i srčanim bolestima.

Također, globalno spaljivanje glavni je izvor stakleničkih plinova CO2 i metana koji zagrijavaju planet. Prije dva desetljeća nacionalna naftna kompanija Ujedinjenih Arapskih Emirata, Adnoc – koju vodi predsjednik ovogodišnjeg klimatskog summita COP28, Sultan al-Jaber – obvezala se prekinuti “rutinsko spaljivanje”.

Bolesti dišnog sustava

Međutim, analiza satelitskih snimaka pokazuje da se to događa svakodnevno na lokacijama u moru. Inače, UAE je jedan od najvećih izvora nafte za britansko tržište.

Pouzdano mjerenje onečišćenja zraka nastalog u ovom procesu izazovno je i malo je službenih podataka. Poznato je da svaki put kada se plin spali to oslobađa određenu količinu onečišćenja.

Studije su pokazale da djeca koja su izložena povišenim razinama PM2,5 imaju veću vjerojatnost da će razviti astmu nego ona koja nisu bila izložena. Bolesti dišnog sustava jedan su od vodećih uzroka smrti u regiji, a stope astme u UAE-u među najvišima su u svijetu.

Irak odmah nakon Rusije

Analiza BBC-ja pokazuje da se, primjerice, u Kuvajtu osjeti dio zagađenja proizašlog od spaljivanja plina udaljenog 140 kilometara, u Iraku. Irak ima drugu najveću količinu spaljivanja plina u svijetu – po podacima Svjetske banke odmah je nakon Rusije – i spaljuje gotovo 18 milijardi kubičnih metara plina godišnje. Ta bi količina mogla napajati gotovo 20 milijuna europskih domova godišnje.

Najveći pojedinačni izvor spaljenog plina na svijetu je divovsko iračko naftno polje zvano Rumaila, kojim upravljaju BP i Petrochina. Nalazi se u južnom Iraku, nešto više od 30 km od granice s Kuvajtom. Istraživanje BBC-ja sugerira da je benzo(a)piren – zagađivač koji izaziva rak – bio deset puta veći u sjevernom Kuvajtu nego što to dopuštaju europski sigurnosni standardi.

Kada je riječ o štetnim lebdećim česticama PM2,5, njihove vrijednosti su u Iraku, u selima blizu izvora spaljivanja plina, iznimno visoke, dosežući i do 100 mikrograma po kubnom metru po satu. Inače, sigurna granica koju preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija je 5 mikrograma po kubnom metru.

Onečišćenje za koje je kriv čovjek

Za prljavi zrak u dijelovima Zaljeva često se krive redovite pješčane oluje u regiji, ali dr. Barrak Alahmad, znanstveni suradnik na Harvardskoj školi javnog zdravlja, kaže da to nije nužno tako. On i njegov tim proveli su dvije godine analizirajući zrak i prašinu u Kuvajtu kako bi saznali odakle dolazi zagađenje.

“Zapravo, saznali smo da samo 40 posto dolazi iz pustinje. Četrdeset i dva posto dolazi iz izvora koji uključuju elektrane i naftnu industriju, kao i svu industriju koja je u Kuvajtu i izvan Kuvajta”, rekao je, dok “preostalo zagađenje dolazi iz prometa”.

“Ovo je, dakle, onečišćenje zraka koje je stvorio čovjek i koje možemo regulirati, smanjiti, zapravo možemo ga eliminirati”, rekao je za BBC.

Opasne čestice dospijevaju u organe

Dodao je da čestice PM2,5 dospijevaju u krvotok onih koji ih udišu, a zatim mogu brzo dospjeti i u njihove organe. “U bubrege, mozak, posvuda. To može dovesti do akutnog astmatičnog napadaja. U nekom trenutku to bi moglo biti vrlo opasno po život”, kaže dr. Alahmad.

Abdulrahman Alameeri, 39-godišnji inženjer, živi s obitelji u Kuvajtu, a njegova dva sina bore se s astmom. Osobito njegov šestogodišnji Jassem, koji je više puta bio i hospitaliziran “Prvi put kad je Jassem imao napadaj astme, nije mogao disati. Pomodrio je”, rekao je Alameeri za BBC.

Umjesto spaljivanja – skladištenje?

Naftna polja u Iraku i Kuvajtu imaju složenu vlasničku strukturu, što omogućuje međunarodnim naftnim tvrtkama poput ENI-ja, Lukoila i BP-a, koje ondje rade, da ne prijave sve emisije iz svojih aktivnosti. BP je veliki igrač u regiji, prošle godine zaradio je 53 milijuna funti od poslovanja u Kuvajtu.

Prema Svjetskoj banci, umjesto spaljivanja na baklji plin bi se mogao prikupiti i koristiti za napajanje kućanstava. Početni trošak instaliranja tehnologije za to je visok – Svjetska banka procjenjuje da bi globalno koštao 100 milijardi dolara.

Ali ako bi se skladištio i prodao, cijena prodanog plina mogla bi doseći 16 milijardi dolara godišnje. Godine 2013., iračka vlada i naftni i plinski div Shell osnovali su kompaniju Basrah Gas za hvatanje plina na tri najveća polja – Rumaila, Qurna i Zubair. No ukupne razine spaljivanja ostale su nepromijenjene, a zapravo su i porasle na dva polja, prema podacima Svjetske banke.

Što kažu iz velikih naftnih kompanija?

Iz Shella su za BBC rekli: “Jedina svrha kompanije Basrah Gas je uhvatiti plin koji bi se inače spaljivao iz tri ogromna naftna polja, kojima upravljaju druge tvrtke. Pri tome skladišti više od 63% plina iz tih polja, ali nemaju sposobnost uhvatiti sve”.

Iz Lukoila su poručili da rade “u skladu s iračkim zakonima”, dok iz kompanije ENI kažu da “surađuju na smanjenju i minimiziranju spaljivanja plina”. PetroChina je za BBC rekla da surađuju s BP-om na “podršci rehabilitacije polja Rumaile”. Dodali su da su iznimno zabrinuti zbog pitanja koja je pokrenuo BBC.

Iako Ujedinjeni Arapski Emirati nisu odgovorili na upit BBC-ja, njihova nacionalna naftna kompanija Adnoc poručila je: “U svim našim operacijama usredotočeni smo na cilj eliminacije rutinskog spaljivanja do 2030. godine. Spaljujemo plin po nižoj stopi od svjetskog prosjeka industrije.”

plin, Irak, zagađenje, Ujedinjeni arapski Emirati, spaljivanje plina,