Herson je bio simbol nade u ukrajinsku pobjedu. Danas Rusi opet nadiru. Hoće li grad ponovno pasti?

Približavanjem druge godišnjice rata u Ukrajini i Putinove invazije na tu zemlju, neki od građana boje se da je njihova sloboda bila kratkog vijeka. Ruska vojska stigla im je vrlo blizu.

Može li Rusija ponovno zauzeti Herson?

Jedan od vojnika koji je sudjelovao u oslobađanju Hersona kazao je da je zabrinut jer postoji mogućnost da Rusi ponovno zauzmu grad oslobođen uz brojne žrtve. “Šansa uvijek postoji. Rusija ima veliki broj stanovnika i vrlo jaku i mnogobrojnu vojsku. Teška je kao suparnik pa sve ovisi isključivo o nama”, kazao je za Telegraph.

“Nadam se da ću i sam moći proslaviti godišnjicu oslobođenja. Trenutno nastavljam svoj put u borbama. Slava Ukrajini”, dodao je. Veliki broj ljudi koji su živjeli pod ruskom okupacijom nakon oslobođenja Hersona se prebacio u sigurnije dijelove Ukrajine. U gradu je ostala samo 71.000 od prijeratnih 300.000 stanovnika.

Yar Linscky, 20-godišnji student, posjetio je Herson tijekom ljeta. Govori da je grad kojega se sjećao odavno nestao. “Samo sam se nasmiješio s nostalgijom i plakao od tuge. Što je ostalo od mojeg grada?”, pitao se.

Sreća nakon oslobođenja kratkog vijeka

Prisjetio se trenutka oslobođenja i koliko je skakao u zrak od sreće, kaže da mu je i telefon ispao iz ruke i razbio se, ali navodi i da je ta sreća bila kratkog vijeka. “Sada opet granatiraju Herson, uništavaju mjesta na kojima sam boravio u djetinjstvu. Živjeti pod okupacijom i u ratu je kao biti mrtav u živom tijelu”, ispričao je Linscky.

Rusija je zauzela Herson u prvim danima rata. Time je grad postao prvo urbano središte koje je palo u Putinove ruke. Uspostavljena je ruska vlada, ruska TV je emitirala svakodnevno, a korištenje ukrajinskog novca bilo je zabranjeno. Pod okupacijom je čak i naručivanje kave na ukrajinskom bilo zločin.

Nakon oslobođenja grada, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski je trijumfalno hodao ulicama u danima koji su slijedili i govorio da je pobjeda “početak kraja rata”. Mnogi su se nakon toga ponadali da će uslijediti nove pobjede ukrajinske vojske.

Ruska vojska na lijevoj obali Dnjepra

Danas je ruska vojska na lijevoj obali rijeke Dnjepar. Samo rijeka je između njih i građana Hersona. Ukrajinska vojska povukla se iz grada Avdiivka u Donjecku u subotu i time je priznala prvi veliki gubitak na bojnom polju. Kijev upozorava da su zalihe oružja sve manje.

Stanovnici Hersona toliko su navikli na pucnjavu, zviždanje projektila i napade da ih zabrinjava kad nastupi tišina. “Osjećam se normalno tijekom granatiranja. Osjećam nelagodu kad je tišina. Moja se psiha prilagodila eksplozijama i jednostavno nije navikla na tišinu. Moje tijelo se prilagodilo ratnoj stvarnosti”, kazala je jedna od stanovnica za Telegraph.

Lokalne vlasti navode da između 40 i 80 granata svih vrsta svakodnevno pada na Herson. Jedan od vojnika je oslobođenje grada dočekao s teškim ozljedama i bez oka, a tijekom borbe je svjedočio smrti svojeg zapovjednika.

Stanovnici ih dočekali kao svoje najmilije

“Dan oslobođenja Hersona jedan je od najsretnijih i najvažnijih događaja u mojem životu”, kazao je i opisao civile koji su rušili ruske propagandne plakate i spaljivali ih. Sve što je bilo rusko na zidovima, prebojali su u plavu i žutu boju.

“Zapovjednik nam je dozvolio da izađemo iz vozila i odemo do naroda. Dočekali su nas kao svoje sinove, braću i očeve. Nisu mogli vjerovati da nas vide, osjećaj je bio nevjerojatan”, kazao je vojnik koji je još uvijek u vojsci negdje na bojištu na istoku zemlje.

Dvadesetčetverogodišnji Anton Tatochenko kaže da je život u Hersonu “poput stalne lutrije gdje je najveći dobitak – život”. “Ako ne prihvatiš činjenicu da sutra možda neće doći, nećeš moći to psihički podnijeti”, dodaje i navodi da je dolazak ukrajinske vojske bio trenutak u kojemu ga je obuhvatila euforija.

‘Sve je drugačije. Grad je sad pun duhova’

“Kad je grad oslobođen, svi smo bili euforični, to je najbolji opis stanja u gradu. Bilo je to čudno stanje nevjerojatne radosti kad se samo veseliš što vidiš naše vojnike, želiš ih dodirnuti, zagrliti i reći im – ‘Hvala’. Za mene je to bio najbolji dan u mojem životu”, navodi Tatochenko.

Euforija i veselje potrajalo je samo tjedan dana, dodaje. Stvarnost rata vrlo brzo se vratila u Herson. “Sad je već sve drugačije, ljudi su umorni od svega. Grad je sad pun duhova”, ističe. Na fotografijama grada vide se hrpe ruševina i napuštene ulice.

Centar Hersona je preblizu bojištu na kojem i dalje traju bitke pa se lokalno stanovništvo ne osjeća sigurnim. “Centar grada je poput pustinje. Vrlo rijetko prođe neki automobil, prođe i poneki čovjek, a onda krenu raketiranja. Mislim da u starom dijelu grada nije ostala nijedna čitava zgrada”, navodi Tatochenko.

Herson je postao žrtva rata s Rusijom

Tridesetšestogodišnji Evhen Spichak vjeruje da se rat zauvijek uvukao u ljude zbog devastacije nastale tijekom okupacije i kasnijim napadima. Tuguje zbog gubitka brata koji mu je bio jedini preostali živući srodnik.

Smrt brata otkrio je nekoliko dana nakon što je poginuli pokopan u masovnoj grobnici. Ruski vojnici ubili su ga tijekom borbi.

“Vjerujem da je Herson postao žrtva ovog rata. Nakon svega što se dogodilo, moj život se nepovratno promijenio. A ako netko kaže da vrijeme liječi sve rane – to je samo klišej i izgovor. Osjećam li se bolje? Ne, nikad”, zaključio je Spichak.