Izraelka koja je preživjela masakr na festivalu: 'Nitko nije dolazio po nas. Svi oko mene su umirali. Teroristi su ubijali sve pred sobom'

BBC donosi priču Gili Yoskovich, koja je u trenutku napada bila na glazbenom festivalu u blizini Pojasa Gaze

FOTO: Facebook

Tijekom jučerašnjeg napada na Izrael održavao se glazbeni festival, nedaleko od Pojasa Gaze. Naoružani napadači otvorili vatru u ranim jutarnjim satima u subotu, u sklopu velikog koordiniranog napada palestinskih militanata na Izrael. Gili Yoskovich bila je među stotinama mladih ljudi na festivalu, a za BBC je ispričala kako se sakrila ispod drveta u polju dok su naoružani napadači lutali i pucali u sve ljude koje su pronašli.

“Bili su posvuda i imali su automatsko oružje. Stajali su pokraj automobila i počeli pucati. Shvatila sam da su velike šanse da ću poginuti, jer su svi išli posvuda. Teroristi su dolazili iz četiri ili pet smjerova, pa nismo znali kuda ići. Sjela sam u auto i vozila sam se još malo. Neki ljudi su pucali na mene. Ostavila sam auto i počela bježati, vidjela sam mjesto s puno stabala i otišla sam tamo”, priča Yoskovich.

Mislila je da ih vojska stiže spasiti

Yoskovich dalje priča da je ležala usred polja i ležala na podu. Dugo se skrivala na toj lokaciji, a napadači su bili posvuda oko nje. “Išli su od drveta do drveta i pucali. Svugdje i s dvije strane. Vidjela sam kako ljudi okolo umiru. Bila sam jako tiho, nisam plakala, nisam ništa radila. Teško sam disala i sama sebi govorila da ću umrijeti, da samo nastavim disati i da zatvorim oči. Pucalo se posvuda, sve se događalo jako blizu mene”, priča Yoskovich.

Potom je čula kako teroristi otvaraju vrata velikog kombija i uzimaju još oružja. Na tom su se području, priča, zadržali tri sata. “Bila sam sigurna da će u jednom trenu doći vojska, jer sam čula helikoptere. Bila sam sigurna da će se vojnici spustiti na užadi i spasiti nas. Ali nitko nije došao. Oko nas su bili samo teroristi. Bili su i vrlo blizu mene. Noga mi se tresla. Trudila sam se i davala sve od sebe. Malo sam se pomaknula, a kad su došli blizu mene, čula sam da pričaju arapski”, nastavlja Yoskovich.

Jedva se spasila

Mlada Izraelka dalje priča da je nastojala biti više ispod stabla, da joj ako i dođe do pucnjave, ne diraju lice. Tako je ležala tri sata. “Razmišljala sam samo o svojoj djeci, o svom prijatelju, o svemu. Govorila sam si da nije još moje vrijeme za umrijeti. Potom sam čula hebrejski, ali i arapski s druge tri strane. Shvatila sam da je blizu možda pet ili šest vojnika”, nastavlja Yoskovich.

Odlučila je otići do tih vojnika, premda je okolo još bilo terorista. Podignutih ruku je krenula prema vojnicima, kako bi znali da ona nije teroristica. U jednom trenu, netko ju je strpao u auto. “Među prvima sam izašla s tog područja. Drugima je trebalo još dva ili tri sata da se spase. Ljudi su umirali cijelim putem. Mladi ljudi, jer je ovo bio festival namijenjen njima”, priča Yoskovich.

“Mnogi ljudi su umirali na cesti. Pucali su s obje strane, zato je najbolje bilo sakriti se. Najluđe od svega je to kako smo bili tamo toliko dugo, a nikoga nije bilo. Ni vojske, ni policije. Nikoga”, zaključuje Yoskovich.