Kardinal u kojeg papa ima potpuno povjerenje objavio da dobiva prijeteće poruke: 'Uništit ćemo te'

Victor Manuel Fernández na čelu je tijela koje je kroz povijest bilo poznato kao inkvizicija ili kao Kongregacija za nauk vjere

Argentinian prelate Victor Manuel Fernandez (R) is elevated cardinal by Pope Francis during a consistory to create 21 new cardinals at St. Peter's square in The Vatican on September 30, 2023. Pope Francis elevates 21 clergymen from all corners of the world to the rank of cardinal -- most of whom may one day cast ballots to elect his successor. (Photo by Filippo MONTEFORTE / AFP)
FOTO: AFP

Argentinski kardinal Victor Manuel Fernández, prefekt Dikasterija za nauk vjere, zaprepastio je javnost otkrićem da je tri puta dobio prijeteće poruke. “Uništit ćemo te”, zaprijetili su nepoznati pošiljatelji glavnom čovjeku Katoličke crkve za doktrinarna pitanja.

Dikasterij za nauk vjere, tijelo koje je kroz povijest bilo poznato kao inkvizicija ili kao Kongregacija za nauk vjere, uživalo je poseban autoritet i ugled, a njen šef bio je uvijek treći u vatikanskoj hijerarhiji. U nedavnom intervjuu talijanskom listu La Stampa kardinal Fernandez požalio se kako nije ugodno dobivati takve zastrašujuće prijetnje te osjećati mržnju drugih, osobito ako nema groznih elemenata koji bi opravdali takvu grubost.

Unutar Vatikana vode se borbe raznih skupina

Unutar vatikanskih zidina oduvijek su se vodili nesmiljeni ratovi između raznih lobija i interesnih skupina. No, otkako je zdravlje pape Franje ozbiljno narušeno, retrogradni biskupi i kardinali pokrenuli su neviđenu hajku upravo protiv Fernándeza, teologa od maksimalnog povjerenja papa Franje, za kojeg tvrde da mu je najbliži suradnik i pisac njegovih govora i radova. Kad je prije pet mjeseci papa Franjo imenovao Fernándeza na tako značajnu funkciju, konzervativna struja bila je užasnuta.

A prijetnje koje mu upućuju najbolje pokazuju na što su sve spremni. Katolički blog Quo vadis eccelesia objašnjava kako su konzervativci često na lošem glasu kao negativni reakcionari koji se neprestano žale na stanje u društvu i Crkvi.

Također, da su konzervativni katolici oprezni pred predloženim promjenama u Crkvi i društvu, a zamjera im se preveliko naglašavanje samodostatnosti, nedovoljno obraćanje pažnje na potrebe drugih te demonstriranje pretjerano reakcionarnog načina razmišljanja. Opiru se dobrim i potrebnim promjenama te se upuštaju u borbu za vlast i kontrolu unutar paradigme koju su postavili progresivci.

Fernándezu iz naftalina izvlače knjigu

Najveći grijesi Fernándeza su dva dokumenta koje je donio papa Franjo. Kardinala Fernándeza optužuju da stoji iza mnogih dijelova apostolske pobudnice Amoris Laetitia iz 2016. koja je dala mogućnost dobivanja pričesti razvedenim i ponovno oženjenim parovima.

Također, tvrde da je on jedan od glavnih autora kontroverznog dokumenta Fiduci Supplicans kojim se odnedavno dozvoljava neformalni blagoslov istospolnih parova. Fernandez je u jednom intervjuu objasnio da “nije dobro protiviti se istospolnim brakovima jer nas ljudi obično vide kao skupinu ogorčenih, okrutnih, bezosjećajnim pojedincima”.

S obzirom na to da su oba dokumenta pozdravljena kao važan doprinos modernizaciji Katoličke crkve, Fernándezu su sada izvukli iz naftalina knjigu “Mistična strast: duhovnost i senzualnost” iz 1998. U njoj, na zgražanje konzervativaca, između ostalog, donosi eksplicitne opise iskustava muškaraca i žena tijekom orgazma. Jednako tako osuđuju njegovu knjigu “Zaliječi me svojim ustima: Umjetnost poljupca” iz 1995.

Papa je znao za kontroverzne knjige

Novi prefekt Dikasterija za nauk vjere otkrio je u nedavnom intervjuu da je papa Franjo otprije znao za te njegove knjige. “Mistična strast: duhovnost i senzualnost” izvorno je objavljena u Meksiku 1998., kada je Fernández imao 36 godina. Bio je svećenik 12 godina i već je imao doktorat iz teologije. Kardinal Fernandez kazao je kako je predvidio da bi mu mogli izvući stare stvari. “Rekao sam Papi, kad mi je po drugi put predložio mjesto prefekta, da bi se to moglo dogoditi, ali on je već bio načisto s tim”, otkrio je kardinal.

Premda se odrekao te knjige i više nije na popisu djela koje je napisao, ona je već više od mjesec dana razlog bjesomučnih napada na Fernandeza. On pak tvrdi da “knjiga privlači pozornost jer proizlazi iz istraživanja muškog i ženskog orgazma koje sam proveo sa skupinom bračnih parova”. Opravdava se da su dvije osobe, “veće i mudrije od mene učinile nešto slično: sveti Ivan Pavao II. i sveta opatica i doktorica Crkve Hildegarda iz Bingena”.

Citiram doslovce dio zaključaka istraživanja svete Hildegarde jer je važno čitati ih izravno: “Kad se seksualni poriv osjeti u muškarcu, nešto se počinje okretati u njemu poput vjetrenjača… Ali u ženi, zadovoljstvo je poput sunca koje nježno, lagano i neprestano kupa zemlju svojom toplinom.”

Našao se i na udaru katoličkih portala u Hrvatskoj

No ništa nije pomoglo kardinalu Fernandezu da se ne nađe na udaru i nekih katoličkih portala u Hrvatskoj. Tako portal Hladna istina tvrdi da Fernandezova knjiga “sadrži blasfemičnu, skoro pornografsku interpretaciju mistike i duhovnih iskustava ekstaze”.

Autor ističe kako je čudno da je za šefa inkvizicije postavljen proglašeni heretik te dodaje da priču o današnjem stanju u Katoličkoj crkvi valja započeti pismom kardinala Pella. “On je autor pisma koji kruži po Vatikanu i u kojemu se pored ostalog govori da se svi rimski dužnosnici Katoličke crkve s izuzetkom jednog slažu da je papa Franjo heretik. Konkretno u pismu se govori da je on katastrofa za Katoličku crkvu i da će prvi posao novog pape biti povratak doktrinarnoj jasnoći…”

Piše o erotičnom iskustvu 16-godišnjakinje

Pa citiraju dijelove intervjua danog početkom srpnja u kojem Fernandez navodi da on nije niti mason, niti Sorosov čovjek, niti zagovornik novog svjetskog poretka…”Uzimajući u obzir te njegove riječ čovjek bi pomislio da ga vjernici ne smatraju predstavnikom Boga nego vraga”, lucidno zaključuje Hladna istina.

Kontroverzna knjiga “Mistična strast: duhovnost i senzualnost” ima devet poglavlja, a neka se zovu “Mistična strast”, “Muški i ženski orgazam”, “Put do orgazma” i “Bog u orgazmu para”. U jednom poglavlju knjige Fernández se usudio dodati svjedočanstvo 16-godišnje djevojke koja mu je otkrila svoje “erotično mistično iskustvo” s Isusom: “Pokušat ću opisati svojim jadnim riječima iskustvo ljubavi, strastven susret s Isusom koji mi je ispričala šesnaestogodišnja tinejdžerka: ‘Milujem ti lice, Isuse, i dolazim do tvojih usta… Milujem ti usne, a ti mi u neviđenom naletu nježnosti dopuštaš da ih nježno poljubim… Tada milujem tvoje nježne noge, koje mi se čine savršeno isklesanim stupovima, punim snage i vitalnosti. Mazim ih, ljubim…'”

Pokušava objasniti razliku između muškog i ženskog orgazma

U knjizi Fernandez, među ostalim, pokušava odgovoriti na pitanje kako muškarci i žene doživljavaju orgazam i koja je razlika između muškog i ženskog orgazma. “Žena spolni čin bez ljubavi smatra vrlo nezadovoljavajućim i potrebni su joj odgovarajući uvjeti za postizanje osjećaja uzbuđenosti, što je rjeđe kod muškaraca. Ženu, manje od muškarca, privlači gledanje fotografija koje sadrže nasilne scene spolnih čina, slike orgija i tako dalje. To ne znači da se žena osjeća manje uzbuđenom gledanjem nasilne pornografije, već da manje uživa i cijeni je; i, u nekim slučajevima, uzrokuje njezin strah.”

“Žena više uživa u milovanju i poljupcima, a prije penetracije muškarac se mora poigrati s njom. No njega, ukratko, više zanima vagina nego klitoris. U trenutku orgazma muškarac obično agresivno dahće; a žena, umjesto toga, djetinjasto uzdiše, uzbuđeno ili nerazumljivo govori. Ne zaboravimo da žene imaju bogat venski pleksus oko vagine, koji održava dobar protok krvi nakon orgazma. Zato je žena obično nezasitna. Žena se mora osloboditi začepljenosti u zdjelici, a nakon orgazma možda želi nešto više. Žena zahtijeva više vremena, više posvećenosti”, objašnjava Fernandez.

‘Muškarac nakon ejakulacije ostaje zadovoljan i iscrpljen’

Fernandez dalje piše: “Njoj je potreban muškarac da joj pruži nešto dodatno nakon što je postigao vlastito zadovoljstvo, koje se događa u činu ejakulacije i nakon čega muškarac ostaje zadovoljan i iscrpljen. Završava, i prelazi na nešto drugo, kao da je iznutra ostao prazan. Nakon ejakulacije želi se odmoriti ili potražiti odmor negdje drugdje. Žena, s druge strane, ostaje nepomična, u mješavini odmora i radosti u kojoj je potrebno pažljivo društvo voljene osobe. Kad muškarac doživi vrhunac, njegov interes za ženu naglo pada, iscrpljen je, a ona ga treba više nego ikada”.

“Prije ejakulacije muškarac se silno trudi, a u procesu prema orgazmu sve je više gospodar situacije, sve dok ne dođe do trenutka kad mu se ona potpuno preda, i time prestane biti gospodar nad samim sobom i izgubi svijest o svojoj slobodi. Zato se žena, duboko u sebi, boji potpunog posjedovanja i ne prihvaća uvijek lako to sebedarje. Ima mračno poštovanje prema muškoj moći i uznemirava je nasilna pornografija.”

Objašnjava prisutnost Boga u orgazmu

Potom se Fernandez u svoj knjizi poziva na znanost. “Muškarac koji proizvodi spermu, sposoban je uživati u više žena, dok žena koja proizvodi malo jajnih stanica i samo u određenom vremenskom razdoblju više cijeni sigurnu intimnost. Ona daje cijelu sebe za svako dijete začeto u njenom tijelu, dok on može oploditi još stotine ženskih utroba (maternica)… Zbog toga znanstvenici smatraju da se razlike između muškaraca i žena osjećaju u fazi prije orgazma, ali ne toliko u samom orgazmu, gdje razlike između žene i muškarca više nisu tako jasne i čini se nestaju.”

Također Fernandez je objasnio prisutnost Boga u orgazmu. “Do sada smo govorili o mogućnosti postizanja svojevrsnog ispunjavajućeg orgazma u našem odnosu s Bogom, koji ne podrazumijeva toliko fizičke promjene, već se jednostavno odnosi na Boga kojem trebamo dopustiti doticanja našeg duševno-tjelesnog središta zadovoljstva.

To nas dovodi do još jedne važne posljedice: poziva nas na otkrivanje; ako Bog može biti prisutan na toj razini našeg postojanja, on može isto tako biti prisutan kad se dva ljudska bića vole i dožive orgazam; a taj orgazam, doživljen u Božjoj prisutnosti, također može biti uzvišen čin obožavanja Boga.”

Poziva se i na poznatog egipatskog teologa

Na kraju se Fernandez poziva na svetog Tomu i egipatskog teologa Al Sonuoutija. “Prema sv. Tomi, spolni odnos u braku više nije ‘dopušteni grijeh’, kako su govorili neki crkveni oci, nego može biti i zaslužan čin, koji pomaže osobama u savršenijem rastu u Božjim očima. Zanimljivo je otkriti da u drugim religijama također postoji duboko cijenjenje spolnog užitka. I poznati egipatski teolog iz 15. stoljeća dao je sljedeću hvalu Bogu: ‘Hvaljen neka je Allah, koji uspostavlja spolovila čvrsta i ravna poput koplja za rat protiv vagina’.”

List Catholic Herald također je prenio nekoliko ulomaka iz knjige u knjižice u kojoj Fernadez objašnjava parovima da je poljubac termometar ljubavi te upozorava da je ljubav ugrožena kad stupaju u spolni odnos bez poljupca samo kako bi olakšali svoj instinkt i zadovoljili potrebu.

“Nedostaju li oni polagani, promišljeni, drhtavi poljupci, to može značiti da je ljubav prestala biti susret dvoje koji se dive, razmišljaju, obožavaju, i postali su zbroj dvoje egoista koji se međusobno iskorištavaju kako bi zadovoljili svoje primarne potrebe i smirili živce… Postoje žene koje vole spor i nježan poljubac, ali njihov partner u njega stavlja previše pokreta i brzine. A događa se i da je jedan od njih dvoje jako napet i prejako pritisne usne. On oslobađa svoju napetost, ali ona se osjeća kao da joj se buši po ustima.”

Karijera mu je usko vezana uz Papinu

Cjelokupna karijera kardinala Fernándeza usko je povezana s kardinalom Jorgeom Mariom Bergogliom. Budući papa imenovao ga je rektorom Papinskog katoličkog sveučilišta u Argentini, nadbiskupom La Plate, 1. srpnja 2023. imenovao ga je prefektom Dikasterija za nauk vjere, a 30. rujna 2023. proglasio ga je kardinalom. Fernandez je prvi Argentinac kojeg je Franjo imenovao na viši položaj u Rimskoj kuriji.

Kad ga je Bergoglio predložio za rektora Kongregacije za katolički odgoj, ona mu je uskratila pristanak, smatrajući da je Fernandez heretik. Bergoglio je negodovao zbog dovođenja u pitanje njegove prosudbe, a konzervativni kardinal Gerhard Ludwig Muller kasnije je potvrdio da je u Vatikanu postojao “dosje Fernández” zbog zabrinutosti oko njegove teologije. Veto na Fernandezovo imenovanje ukinut je nekoliko godina kasnije, pa je mogao stupiti na dužnost.

Konzervativci su uvjereni da je otpor dijela Rimske kurije spram kardinala Fernandeza samo učvrstio tvrdoglavog papu Franju da ga za inat njima imenuje na jednu od najviših dužnosti u Vatikanu.