Oko 200.000 Rusa pobjeglo u Beograd zbog rata u Ukrajini. Sada ih proganjaju srpski radikali i Putinovi tajni agenti

Povijesne veze

Meduza započinje priču o Rusima u Srbiji kratkim povijesnim pregledom savezništva dvije zemlje. U tom dijelu teksta spominje se Prvi svjetski rat, u koji je Rusija ušla kako bi Srbe obranila od Austrougarske, ali i objašnjava kako su odnosi uspostavljeni u 19. i prvim godinama 20. stoljeća zahladili su nakon Oktobarske revolucije 1917. godine. Nakratko su normalizirani nakon Drugog svjetskog rata, mada je tada bila riječ o Jugoslaviji, a ne o neovisnoj Srbiji, ali ubrzo je uslijedilo novo udaljavanje nakon razlaza Josipa Broza Tita sa sovjetskim diktatorom Staljinom.

Stare veze još su jednom obnovljene nakon raspada SFRJ, i otad se Srbija postepeno približava Rusiji. Novija povijest tako donosi proputinovske grafite i Z-propagandu koje danas ne manjka na beogradskim ulicama, dok jedna anketa pokazuje da gotovo 70 posto Srba smatra NATO neprijateljem. Naravno, takav stav pretežno je posljedica kampanje bombardiranja srpskih gradova 1999., kada je Sjevernoatlantski pakt zaustavio napad jugoslavenske vojske na albanske borce za neovisnost Kosova.

Bez obzira na to vole li Rusiju ili samo mrze Zapad (kao što inzistira pisac i aktivist za ljudska prava Vladimir Arsenijević), mnogi Srbi danas osjećaju da im je Moskva bliža od Bruxellesa, a posebno od Washingtona. Naravno, Kremlj nastoji iskoristiti taj osjećaj koristeći “meku moć” preko saveznika poput Srpske pravoslavne crkve. Nakon što je EU zabranila rad zloglasnoj moskovskoj medijskoj ekspozituri Russia Today, taj je propagandni konglomerat otvorio ured u Srbiji. Čak je nekoliko ruskih diplomata protjeranih iz Europe kasnije našlo utočište u Beogradu.

Srpski radikali protiv oporbe Putinu

S obzirom na takav utjecaj Kremlja, jasno je da izbjeglim Rusima nije jednostavno uspostaviti bilo kakve oporbene aktivnosti u Srbiji. Meduza podsjeća na napad koji su desničarske Narodne patrole, organizacija koju vodi zloglasni Damjan Knežević, izvele na jedno okupljanje antiputinovski raspoloženih Rusa u Beogradu.

U prosincu 2022. godine radikali su upali na sastanak Ruskog demokratskog društva, čime su se kasnije otvoreno hvalili na društvenim mrežama. Spomenuti Knežević ljetos je posjetio okupirane ukrajinske gradove Donjeck i Mariupolj, a bio je gost i u središtu zloglasne plaćeničke grupe Wagner u St. Petersburgu.

Vulin je bio poseban problem

Probleme Rusima koji bi se željeli iz Srbije suprotstaviti Kremlju ne izazivaju samo desničarski uličari. Notorni antizapadni političar Aleksandar Vulin do studenog 2023. obnašao je dužnost ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije. Dok je bio na dužnosti, redovito se sastajao s tajnikom ruskog Vijeća za nacionalnu sigurnost Nikolajem Patruševim (koga neki opisuju kao najutjecajnijeg sigurnosnog dužnosnika Kremlja), a svojevremeno je inicirao i stvaranje rusko-srpske “radne skupine” za praćenje oporbenih aktivista, nevladinih organizacija i neovisnih novinara.

Kada je Vulin podnio ostavku u studenom 2023., rekao je da je smijenjen pod pritiskom Amerike i Europe, predstavivši svoj odlazak kao uvjet za izbjegavanje zapadnih sankcija protiv Srbije. I nakon njegovog odlaska, opći je stav srbijanskih vlasti jest da je protjerivanje ili zabrana rada “najaktivnijim ruskim oporbenjacima” jednostavan način za “izbjegavanje nepotrebnog iritiranja Moskve”, uvjeren je Maksim Samorukov, analitičar Zaklade Carnegie.

Sulude optužbe i inscenacije na prosvjedima

Srpski nacionalistički mediji također na svakom koraku potkopavaju antiratnu rusku emigraciju. Meduza je pronašla najmanje osam medija koji oporbene Ruse redovito prikazuju kao paranoične ovisnike o kokainu koje plaćaju neprijateljske zapadne sile. Jedan portal čak je optužio antiratne Ruse da su došli u Beograd snimati “sofisticiranu pornografiju o orgijama francuskog dvora u 18. stoljeću”. Dvojica aktivista koje ova medijska mreža redovito cilja kažu da je riječ o medijima koji imaju očite veze s Mišom Vacićem, predsjednikom Srpske desnice, krajnje desne nacionalističke političke stranke.

Vacić priznaje da je blizak s glavnim urednicima brojnih nacionalističkih stranica, iako negira da je nekoga tražio da objavljuje priče o ruskim liberalima. Ruski antiratni aktivist Anton Soldatov optužio je Vacića da pokušava kompromitirati Rusko demokratsko društvo slanjem lažnih prosvjednika na mirovni skup u Beogradu u siječnju 2023. Soldatov kaže da je vidio Vacića na tom događaju, kako govori plaćenim glumcima gdje da stanu za fotografije, a te su se slike kasnije tog istog dana pojavile u proputinovskom tabloidu.

Napadnut ruski oporbenjak

Novinari Meduze u Beogradu su razgovarali s 20-godišnjim ruskim emigrantom Ilijom Zernovom, koji kaže da Miša Vacić organizirao napad na njega u siječnju 2023., nakon što je Zernov pokušao prebojati jedan od proinvazijskih murala koje je Srpska desnica naslikala na zidove diljem grada. Zernov kaže da je pobjesnio nakon što je vidio slogan na muralu, “Smrt Ukrajini”, pa ga je želio ukloniti.

Trojica muškaraca ubrzo su nasrnula na njega, zgrabila ga i pozvala ispitivača koji je identitet sakrio noseći gumenu maske s likom Vladimira Putina, te govoreći ruski naglaskom koji je trebao zvučati čečenski, ali je bio očito srpski. Ovaj četvrti muškarac Zernova je nekoliko puta udario šakom u glavu, dovoljno jako da mu pukne bubnjić, i prijetio mu nožem. Zernov je maskiranog napadača kasnije identificirao kao Mišu Vacića.

Sam je platio proruske murale

Novinar Meduze uspio je dogovoriti sastanak s tim proruskim radikalom, koji ga je odveo u obilazak beogradske četvrti u kojoj je Ilja Zernov napadnut. Pokazao mu je druge murale posvećene Vladimiru Putinu, Donaldu Trumpu, pa čak i Arsenu “Motoroli” Pavlovu, ruskom militantu poznatom po ubojstvima i mučenjima ukrajinskih ratnih zarobljenika prije nego što je sam ubijen u listopadu 2016.

Vacić je rekao da je vlastitim novcem naručio murale, objasnivši kako je to učinio “kako bi moj sin vidio ova lica kad hoda kući”. Prošle godine Vacić se kandidirao za predsjednika Srbije. Potpise za kandidaturu Izbornoj komisiji predao je u automobilu okićenom ruskim zastavama i simbolom “Z”. Vacić je na tim izborima završio posljednji, ali to ga nije omelo u proruskom aktivizmu.

Tako je služio kao “počasni međunarodni promatrač” na lažiranim ruskim “referendumima” koji su doveli do aneksije na okupiranom ukrajinskom teritoriju. Poput Damjana Kneževića i brojnih desničarskih aktivista u Srbiji, Miša Vacić je otvoreno opsjednut obnovom “Velike Srbije”, počevši od povratka Kosova. “Trebaju nam vaši plaćenici na Kosovu da brane Srbe”, rekao je Vacić u jednom trenutku novinaru Meduze.

Pokušaj stvaranja srpskog krila Wagnera

Neovisni ruski medij dio teksta posvetio je i naporima proputinovskih srpskih radikala da u Srbiji unovače vojnike koji bi se na strani Rusije borili protiv Ukrajinaca. Srpska jedinica trebala se zvati Vuk i sastojati se od otprilike 500 boraca, ali novačenje je propalo kada se u nju prijavilo svega desetak ljudi.

U pokušaj osnivanja jedinice srpskih plaćenika bili su uključeni ljudi poput Aleksandera Zaldastanova, vođe motociklističkog kluba Noćni vukovi, veterana grupe Wagner Davora “Vuka” Savičića i Dejana Berića, srpskog snajperista s bogatim borbenim iskustvom iz Donbasa, koji je nedavno dodan u “Tim Putin”, grupaciju javnih osoba koje vode kampanju za ponovni izbor ruskog predsjednika. S tom ekipom povezan je i Marko Milošević, sin pokojnog srpskog predsjednika Slobodana Miloševića, koji živi u Moskvi od pada režima svoga oca.

Destabilizacija Kosova

Prema podacima treće strane koje citira Meduza, Zaldastanov i Savičić pokušali su uvjeriti svoje kontakte u ruskom ministarstvu obrane da podrži njihov plan izazivanja novog rata na Kosovu kao sredstva za odvraćanje pozornosti NATO-a od Rusije i Ukrajine. Tu vrijedi podsjetiti kako su, tijekom posljednje eskalacije na Kosovu u kolovozu 2022., ruske vlasti pokušale pogoršati situaciju kampanjom širenja dezinformacija. Na primjer, propagandni film iz Russia Todaya predstavio je ponovni oružani sukob kao jedino praktično rješenje za “kosovsko pitanje”.

Moskva je koristila srpske državljane za političku destabilizaciju i drugdje na Balkanu. Godine 2016. istraživači Bellingcata, nizozemske skupine istraživačkih novinara, pronašli su dokaze prema kojima je ruska Vojna obavještajna uprava regrutirala grupu Srba (uključujući najmanje jednog člana lokalnog ogranka Noćnih vukova) za pokušaj državnog udara u Crnoj Gori.

Koliko je jak ruski utjecaj?

Uz sve planove desničarskih aktivista i plaćenika u Rusiji i Srbiji, postoji još značajnija koordinacija između obavještajnih zajednica dviju država. Izvor iz Putinove administracije rekao je Meduzi da su analitički materijali o Balkanu, koje je sastavila ruska Vanjska obavještajna služba, dio konzultacija između Moskve i Beograda. Samo u proteklih nekoliko mjeseci, članovi zapovjedništva srpske vojske sastali su se s dužnosnicima u Moskvi. Na tom su sastanku, navodi Meduza, usporedili prijetnju s kojom se suočavaju Srbi na Kosovu s katastrofama koje su pretrpjeli etnički Armenci u Nagorno-Karabahu i Palestinci u Gazi.

Drugi izvor iz ruske obavještajne zajednice potvrdio je za Meduzu da Moskva raspolaže ozbiljnim utjecajem u Srbiji. Ipak, isti obavještajac sumnja se taj utjecaj može manifestirati u nešto više od zastrašivanja antiratnih ruskih emigranata. “Ako se interesi Kremlja i Vučića prestanu poklapati, proruski radikali će se prikloniti Vučiću, a ne Rusiji”, tvrdi i stručnjak iz Carnegieja, Samorukov, koji podsjeća da Beograd nastavlja prodavati oružje Kijevu, unatoč vezama Srbije i Rusije.