Osovina otpora, zakleti neprijatelj SAD-a na Bliskom istoku, gomila vojsku i planira napade. Čeka se samo iskra
Bidenova vlada zabrinuta je zbog procvata brojnih militantnih skupina diljem Bliskog istoka
Sjedinjenim Američkim Državama trebao je samo jedan dan nakon Hamasovog napada da Izraelu daju vojnu podršku i pošalju snažnu poruku upozorenja regionalnim neprijateljima. Bio je to prvi znak da je vlada američkog predsjednika Joea Bidena zabrinuta da bi Hamasov napad mogao povećati rizik od šireg sukoba koji bi, u najgorem slučaju, mogao za sobom povući i SAD, piše Financial Times.
Od tada je SAD rasporedio još jednu skupinu nosača u Perzijski zaljev te sustave protuzračne obrane, podmornicu na nuklearni pogon i više od 3000 dodatnih vojnika. Tako nastoje ojačati zaštitu američkih snaga u regiji i odvratiti Iran i militantne skupine koje podržava, a među njima je i Hamas.
Dok Izrael opsjeda i bombardira Gazu koju kontrolira Hamas, Washington brine opasnost od otvaranja druge fronte na izraelskoj sjevernoj granici koja uključuje Hezbolah, moćnu libanonsku militantnu skupinu koju podržava Iran.
Sjeverna granica Izraela i Libanona
Sukobi tamo kontinuirano traju, ali otkako je Hamas pokrenuo invaziju, nije bilo posebno ozbiljne eskalacije. Vođa Hezbolaha Hassan Nasrallah upozorio je da je njegova skupina unaprijedila svoju strategiju i napade, da koriste novo oružje te da su diverzificirali svoje mete unutar Izraela.
“Ova fronta ostat će aktivna”, rekao je Nasrallah u svom drugom televizijskom obraćanju otkako je Izrael objavio rat Hamasu. Hezbolah je samo jedna od višestrukih prijetnji Izraelu i američkim vojnicima koje dolaze iz skupine “Osovina otpora”. Izraz “Osovina otpora” odnosi se na neslužbenu protuizraelsku i protuzapadnu vojnu koaliciju predvođenu iranskom vladom. Sačinjavaju je i nacionalne države, ali i militantne skupine.
SAD je zabrinut i zbog Iraka. Naime, u Iraku se nalazi između 2000 i 25000 američkih vojnika koji obučavaju iračke snage i pomažu im u borbi protiv Islamske države. Međutim, sve je više napada iračkih militantnih skupina na američku vojsku i pripadajuće osoblje.
Iračka militantna skupina u sjeni
Skupina iz sjene, Islamski otpor Iraka, već je preuzela odgovornost za više od 50 napada na američke snage u Iraku i Siriji od 17. listopada, gdje je još 900 vojnika raspoređeno u sklopu borbe protiv Islamske države. Grupa je također preuzela odgovornost da je pokrenula napade na grad Eilat u južnom Izraelu.
Analitičari vjeruju kako je taj irački pokret paravan za skupinu militantnih frakcija Hashd al-Shaabi koje podržava Iran. Spomenute su postale moćne vojne i političke sile te se mogu pohvaliti desecima tisuća boraca.
Mnogi vođe šijitskih milicija imaju povijesne veze s Islamskom republikom, jer su živjeli i obučavali se u Iranu kada je Irakom vladao Saddam Hussein. Vratili su se u Irak nakon invazije 2003., gdje su se borili protiv koalicijskih snaga predvođenih SAD-om.
Ciljevi na Golanskoj visoravni
Njihov politički i vojni utjecaj u Iraku značajno je porastao nakon što su odigrali ulogu u suprotstavljanju napadima Islamske države tijekom 2014. Ekstremnije frakcije napadale su i američke baze u Iraku kad god bi došlo do napetosti između SAD-a i Irana, osobito tijekom Trumpovog mandata.
Iran podupire i brojne militantne skupine u Siriji. Umjesto da rasporedi veliki broj vlastitih snaga u Siriji, Teheran je mobilizirao i poslao šijitske militantne skupine, uključujući Hezbolah te sirijske i druge strane skupine da se bore uz Asadovu vojsku.
Čineći to, postavili su baze u južnoj Siriji, stvarajući još jednu frontu za ciljanje Izraela i Golanske visoravni. Otkako je izbio rat između Izraela i Hamasa, nekoliko raketa i minobacača ispaljeno je i na Golansku visoravan.
Napadi stižu i iz sjevernog Jemena
Huti, pobunjenici koji pod kontrolom drže sjeverni Jemen, također su pokušali napasti Izrael. Huti tvrde da su pokrenuli najmanje tri napada bespilotnim letjelicama i projektilima protiv Izraela od 7. listopada.
Američka i izraelska vojska rekle su da su presrele projektile u području Crvenog mora ispaljene iz Jemena. Huti su ovog mjeseca također oborili američku bespilotnu letjelicu u blizini jemenske obale.
Prekaljeni Huti preko osam godina ratuju protiv koalicije predvođene Saudijskom Arabijom koja je podržala svrgnutu vladu Jemena. Od 2015. pobunjenici su izveli stotine napada projektilima i dronovima na Saudijsku Arabiju, a prošle godine pogodili su i Abu Dhabi, glavni grad Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Iranska revolucionarna garda i Quds
Oni su manje ideološki povezani s Iranom nego neke druge regionalne militantne skupine. Međutim, SAD i zaljevske države optužuju Teheran za opskrbu Hutija tehnologijom projektila i bespilotnih letjelica, kao i da im pružaju obuku.
U samom Iranu, elitna Revolucionarna garda od 120 tisuća ljudi glavna je prijetnja izraelskim i zapadnim ciljevima. Quds, njezino krilo odgovorno za inozemne operacije također koordinira i obučava regionalne partnere Teherana.
Dok je Trump provodio ogroman pritisak protiv Irana, SAD je okrivio Teheran za sabotiranje tankera u Perzijskom zaljevu i za sofisticirani napad raketama i bespilotnim letjelicama na naftnu infrastrukturu Saudijske Arabije u rujnu 2019., koji je privremeno onesposobio polovicu proizvodnje sirove nafte u zemlji.
Povijest američke prisutnosti u regiji
Tijekom tog razdoblja pojačanih napetosti, iranski tvrdolinijaši često su prijetili da će prekinuti plovidbu kroz Hormuški tjesnac, jednu od najprometnijih pomorskih trgovačkih ruta na svijetu, kroz koju svaki dan prolazi trećina svih morskih tereta nafte. Međutim, zapadni diplomati vjeruju da teheranske vlasti žele ostati po strani kad je u pitanju sukob Izraela i Hamasa.
Dodatnih 3200 vojnika koje je SAD poslao u regiju prošlog mjeseca trebao bi doprinijeti snažnoj vojnoj prisutnosti na Bliskom istoku u borbi protiv brojnih prijetnji i potpori svojim regionalnim saveznicima. Najveća američka baza je u regiji Al Udeid u Kataru, ali SAD imaju vojsku diljem Bliskog istoka – u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kuvajtu, Saudijskoj Arabiji i Bahreinu.
Broj američkih vojnika mijenjao se od invazije na Irak 2003. godine. Broj američkih vojnika u Iraku dosegao je vrhunac od 170 tisuća 2007., a Washington je svu vojsku povukao krajem 2011. Nakon povlačenja iz Iraka 2011., procjenjuje se da je broj američkih vojnika na Bliskom istoku bio između 40 i 50 tisuća.
Kaotično povlačenje iz Afganistana
Oko 2000 američkih vojnika poslano je natrag u Irak 2014. kako bi pomogli u borbi protiv Islamske države. Trump je zatim pojačao prisutnost između 2019. i 2020. te je tijekom Trumpove administracije broj vojnika dosegao vrhunac. Bilo ih je između 60 i 70 tisuća. Kada je Biden preuzeo dužnost, nastojao je deeskalirati napetosti u regiji.
Došlo je, zatim, do kaotičnog povlačenja SAD-a iz Afganistana 2021. Iste je godine Pentagon povukao dio svoje protuzračne obrane iz Saudijske Arabije, zbog, kako kažu, održavanja. Prema procjenama Međunarodnog instituta za strateške studije, SAD i dalje ima preko 57 tisuća vojnika na Bliskom istoku.
Međutim, povlačenje iz Afganistana i smanjenje prisutnosti u Saudijskoj Arabiji, u arapskom svijetu stvorilo je percepciju da SAD odustaje od regije. Ipak, sukob Izraela i Hamasa je prisilio SAD da ojača svoju vojnu prisutnost, piše Financial Times.