Oživljava stari pakt koji bi Poljsku mogao pretvoriti u jednog od lidera Europe. To bi bila ogromna stvar za Ukrajinu

Pritom ipak treba imati na umu kako lideri tri velike europske zemlje kreću s vrlo različitih polazišta. Poljska se žuri naoružati dok istovremeno pomaže obranu Ukrajine. Scholz je paraliziran i odbija Kijevu dati najmoćnije njemačke krstareće rakete dugog dometa, dok se Macron iznenada pretvorio u najglasnijeg saveznika Volodimira Zelenskog, iako Pariz daleko zaostaje za Berlinom po pitanju količine vojne pomoći poslane Ukrajini.

Macron priznao da je trebalo slušati Poljake

Odnosi između Francuske i Njemačke, zemalja koje se dugo smatralo liderima EU-u, napetiji su nego što su bili godinama, dok ih unutarnja politička pitanja vuku u suprotnim smjerovima. Ekstremno oprezni Scholz mora upravljati labavom koalicijom u kojoj dominiraju pacifisti iz u njegove Socijaldemokratske stranke (SPD). S druge strane, Macronova novoprobuđena agresivnost barem je djelomično pokušaj da suzbije rastuću desničarsku opoziciju njegovoj manjinskoj centrističkoj vladi.

U proteklom desetljeću Weimarski trokut znatno je nalikovao ozloglašenom Bermudskom trokutu slavnom po nestancima zrakoplova i brodova, budući da se nerijetko pretvarao u prazninu u kojoj su političke inicijative nestajale bez traga. To je uglavnom zbog toga što je prethodna poljska vlada, predvođena konzervativnom nacionalističkom strankom Pravo i pravda (PiS) Jarosława Kaczynskog, trošila velike količine vremena i energije svađajući se s Berlinom i Parizom oko svega od vladavine prava do ugovora o isporuci oružja, borbe protiv klimatske krize, odnosa s Rusijom i zahtjevima za odštetu za Drugi svjetski rat.

Problema je bilo i prije nego što su tvrdi nacionalisti preuzeli Poljsku, osobito u trenutku kada je tadašnji francuski predsjednik Jacques Chirac 2003. ukorio srednjoeuropske zemlje rekavši da su “propustile dobru priliku za šutnju” nakon što su potpisale zajedničko pismo u kojem podržavaju invaziju Iraka predvođenu SAD-om. Na Poljake se u Berlinu i Parizu dugo gledalo kao na paničare kada je u pitanu Rusija i smatralo se da su prebliski SAD-u. Tek je prošle godine Macron priznao da je Francuska trebala bolje slušati srednju Europu kada je riječ o Rusiji.

Tusk bi mogao postati ključni čovjek EU-a

S dinamičnim gospodarstvom i populacijom od gotovo 40 milijuna ljudi, Poljska je najveća i najutjecajnija srednjoeuropska država. Štoviše, na putu je da postane regionalna vojna sila i utvrda protiv ruske agresije, budući da troši više od 4 posto bruto domaćeg proizvoda na obranu. Ipak, ta zemlja posljednjih godina nije ispunjavala svoj potencijal zbog opsjednutosti Kaczynskog vođenjem borbi protiv Berlina i Bruxellesa, u nastojanju da izvuče političku dobit na domaćoj sceni, te pokušajima da okrene Washington protiv EU-a.

Tusk, bivši predsjednik Europskog vijeća, u odličnoj je poziciji da ugrabi veću ulogu u vodstvu EU-a. Ima povjerenje većine svojih kolega iz srednje i istočne Europe i brzo napreduje u popravljanju odnosa Varšave s Bruxellesom, ali i u oslobađanju pravosuđa te javnih medija koje su pokorili njegovi prethodnici. Također je izuzetno utjecajan u Europskoj pučkoj stranci, dominantnoj političkoj obitelji EU-a.

Još je nejasno je li Tusk voljan usvojiti reformsku agendu Berlina i Pariza za EU, uključujući donošenje vanjskopolitičkih odluka većinom glasova umjesto jednoglasno. Prvo mora učvrstiti svoj autoritet kod kuće, smiriti prosvjede poljoprivrednika zbog uvoza iz Ukrajine i spriječiti povratak PiS-a na lokalnim izborima u travnju i izborima za Europski parlament u lipnju. PiS pritom vreba na svaku naznaku da je Tuskova centristička koalicija voljna odreći se dijela poljskog suvereniteta odustajanjem od mogućnosti nacionalnih veta na vanjsku politiku i sankcije.

Francuska paranoja dugo blokirala Weimarski trokut

Weimarski trokut bio je zamisao bivšeg njemačkog ministra vanjskih poslova Hans-Dietricha Genschera. Osnovan je 1991. kako bi pomogao postkomunističkoj Poljskoj da se pripremi se za članstvo u Europskoj uniji. Genscherova vizija bila je zapečatiti pomirenje između ponovno ujedinjene Njemačke i nove demokratske Poljske uvođenjem Varšave u francusko-njemački odnos koji je u to vrijeme bio pokretač EU-a.

To zapravo nikada nije uspjelo, ali ne samo zbog toga što Francuzi nisu bili entuzijastični oko proširenja Unije na istok, osjećajući da će njihov utjecaj u Bruxellesu oslabjeti, dok će Nijemci steći ekonomsku korist. Odbacivši komunizam, Poljaci su se odlučili za šok terapiju i siroviji kapitalizma, umjesto francuske verzije socijalnog tržišnog gospodarstva. Strah od “poljskog vodoinstalatera” – od radnika migranata s istoka koji ruše plaće zapadnim kolegama – bio je jedan od razloga zbog kojih su Francuzi glasali za odbacivanje ustava EU-a 2005. godine.

Ironičan obrat

Iako su francuski i njemački čelnici i ministri održavali redovite sastanke Weimarskog trokuta sa svojim poljskim kolegama, zapadnjaci nisu obraćali dovoljno pažnje na upozorenja Poljske o prijetnji od sve agresivnije Rusije. Njemačko bezglavo nastojanje da uspostavi snažnije energetske veze s Moskvom, zaobilazeći i Poljsku i Ukrajinu, bilo je tipičan simptom tog nedostatka pažnje.

Beskrajno je ironično to što se Tusk sada našao u situaciji da mora smirivati ​​zategnute odnose između Pariza i Berlina koji se javno prepiru oko toga koliko je tko predan obrani Ukrajine, kao i oko nabave sredstava za obranu Europe, nuklearne energije i zajedničkog zaduživanja EU-a, iako time otežavaju donošenje odluka na razini Unije u vrijeme akutnog geopolitičkog stresa.

Što će biti nakon europskih izbora?

Budući da je američka vojna pomoć Ukrajini blokirana stranačkim svađama u Kongresu, vodeće europske sile hitno moraju prevladati nesuglasice oko naoružavanja Kijeva. Scholz i Macron učinili su korak u pravom smjeru na sastanku održanom u petak, podupirući češku inicijativu za nabavu stotina tisuća komada streljiva izvan EU-a, budući da je europska proizvodnja nedostatna za zadovoljavanje ukrajinskih potreba.

Sastanak u petak nije razriješio probleme izazvane Scholzovim odbijanjem da Kijevu pošalje krstareće rakete dugog dometa Taurus koje bi mogle donijeti prekretnicu u ratu, kao niti one izazvane Macronovim tvrdnje da slanje zapadnih trupa u Ukrajinu ne treba isključiti. Međutim, saveznici su dogovorili ponovni sastanka u weimarskom formatu nakon europskih izbora u lipnju, kada bi svatko od njih mogao imati slobodnije ruke u naoružavanju Ukrajine i reformiranju Europske unije.

Takvom razvoju događaja prijeti mogućnost da će ukrajinska strateška pozicija postati još teža, ali i to da će tvrdi, euroskeptični nacionalisti dobiti više utjecaja i iskoristiti ga da se u Europskom parlamentu još snažnije usporite daljnjoj pomoći Kijevu i snažnijoj integraciji Europe, zaključuje Guardian.