Planinarske udruge bijesne zbog novog zakona: ‘Vlada nam želi uzeti planinarske domove’
Tvrde kako se sprema tiha nacionalizacija planinarskih domova koja će imati i sigurnosne posljedice po izletnike
Nacrt prijedloga Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske upalio je alarm u Hrvatskom planinarskom savezu (HPS). Naime, članak 16. predviđa da bi se upravljanje 47 planinarskih domova i kuća na zemljištu u državnom vlasništvu, kojima sada formalno ili neformalno upravljaju planinarske udruge članice Saveza, ubuduće povjerilo županijama i javnim ustanovama.
Planinari upozoravaju da će loše sročene i nedovoljno dobro definirane zakonske izmjene kojima je cilj monetizacija tih nekretnina izazvati štetu i dodatno ugroziti planinarske domove, a time i koncept sigurnosti u planinama za izletnike. Tvrde i kako prilikom izrade nacrta prijedloga zakona nije konaktirao nitko iz Ministarstva HDZ-ova veterana Branka Bačića.
U komentarima na e-Savjetovanju neki upozoravaju i da je na djelu “tiha nacionalizacija planinarskih domova” koje bi onda župani te ravnatelji nacionalnih parkova ili parkova prirode mogli po svojem nahođenju prenamijeniti u, primjerice, posjetiteljski centar, lovački dom, hostel ili restoran. Budući da domove kao obavještajne točke koristi i Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS) itekako je bitno da oni ostanu dostupni i funkcionalni.
Štetna komercijalizacija domova
U opširnom i detaljnom komentaru predsjednik HPS-a Darko Berljak ističe kako planinarska društva već desetljećima operativno besplatno skrbe o domovima i kućama kako bi oni bili na usluzi svima koji posjećuju planine te da bi to sada u želji za komercijalizacijom moglo biti ugroženo.
“Omogućilo bi se javnim ustanovama i županijama da, na primjer, daju objekte u zakup ugostiteljima koji nemaju nikakvih saznanja ni veza s planinarstvom i planinarima, da prenamjenjuju objekte u druge vrste ili da raspolažu objektima mimo planinarskih udruga koje se desetljećima operativno skrbe da ti domovi funkcioniraju i budu na usluzi svima koji posjećuju planine”, naglašava Berljak.
Kaže kako su domovi građeni najčešće upravo na udaljenim i teško pristupačnim mjestima odabranim tako da svojim položajem omoguće siguran boravak planinarima na dugačkim planinarskim turama, a ne sa svrhom da bi se u njima obavljala neka gospodarska djelatnost. Zbog teške pristupačnosti, sezonalnosti, te izloženosti objekata nepovoljnim planinskim uvjetima, većina njih ni ne može rentabilno poslovati, pa ugostitelji za to uglavnom nisu ni zainteresirani.
Domovi u vlasništvu države propadaju
Tvrdi da je Savez iz kontakata sa čelnicima javnih ustanova doznao kako oni nemaju dostatnih organizacijskih ni kadrovskih mogućnosti da bi se na odgovarajući način, uz svoje redovne poslove bavili i nizom građevinskih, pravnih i upraviteljskih poslova vezanih uz planinarske domove, kao ni organizacijom dežurstava, oprskbe i održavanja.
Daje i primjer Schlosserovog doma na Risnjaku. On je već dugo zatvoren jer uprava Nacionalnog parka ne uspijeva organizirati njegov rad unatoč tome što se nalazi na vrlo posjećenom i planinarski značajnom lokalitetu u središtu Parka. Iz Saveza poentiraju činjenicom da u protekle 33 godine samostalnosti Hrvatske javne ustanove i županije nisu sagradile ni obnovile nijedan planinarski dom dok su svi oni kojima je vlasnik i upravljač planinarska udruga u funkciji i da nijedan od njih nije propao.
Ističu bojazan i da bi se isključivanjem planinara iz brige o tim objektima dovelo u pitanje i svrha angažmana planinarskih udruga na markiranju i uređivanju planinarskih putova koji vode do planinarskih domova. To bi pak značajno utjecalo na sigurnost posjetitelja.
Loše sročeni zakon
Planinari upozoravaju i da nacrt ne definira što je planinarski dom, a što planinarska kuća niti određuje tko o tome operativno odlučuje niti ne definira imaju li upravitelji neograničeno pravo raspolaganja planinarskim domovima.
Ne piše ni može li javna ustanova ili županija povjeriti dom planinarskoj udruzi na korištenje bez naknade, ili se očekuje da se planinarske udruge trebaju javljati na natječaje te ako budu izabrane plaćati zakupninu da bi mogle koristiti planinarske domove na državnom zemljištu.
Čak nije ni uređeno iz kojih sredstava će se vršiti ulaganja u planinarske domove. “Hrvatski planinarski savez ne ostvaruje, ne traži i ne očekuje nikakav prihod od upravljanja planinarskim domovima na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, već uporište za svoje djelovanje temelji na interesu članstva da se osigura funkcionalnost i održivost planinarskih domova”, tvrdi Berljak.
‘Planinari su spasili imovinu od propadanja’
Iz Saveza napominju da su od 2000. do danas proveli više od 270 pojedinačnih projekata obnove krovišta, vanjske i unutarnje stolarije, sanitarnih čvorova, ugradnje elektroenergetskih sustava, spremnika za vodu i sličnih aktivnosti u planinarskim domovima te za to uložili namjenski više od 500.000 eura vlastitih sredstava.
“Upravo su Hrvatski planinarski savez, HGSS i planinarske udruge zahvaljujući kontinuiranoj brizi i svojim ulaganjima ne samo omogućili da planinarski domovi služe općekorisnoj javnoj funkciji nego su i spasili tu državnu imovinu od upropaštenja”, podcrtava glavni tajnik HPS-a Alan Čaplar.
Kaže i kako su izradili, usvojili i objavili Analizu statusa, izazova i perspektive upravljanja planinarskim objektima u hrvatskim planinama, Vodič za upravljanje i domaćine planinarskih objekata i Operativni program upravljanja planinarskom infrastrukturom u Republici Hrvatskoj te kako na raspolaganju imaju “40.000 svojih individualnih članova motiviranih volontera”. Zbog svega navedenog planinari traže sastanak s ministrom na kojem bi se raspravio njihov prijedlog da se upravljanje prepusti njima. Nacrt prijedloga zakona je na javnom savjetovanju do 1. listopada.