Putinove trupe nezaustavljivo nadiru na istoku Ukrajine: 'Situacija je svaki dan sve gora i gora. Znamo što slijedi...'
BBC-jevi novinari razgovarali su s civilima koji se pripremaju za rusku okupaciju
Situacija u istočnoj Ukrajini se rapidno mijenja. Od kada je u veljači Rusija zauzela strateški grad Avdijivku, njezine trupe napredovale su dalje prema zapadu i zauzele nekoliko sela. Ljudi u gradovima kao što su Pokrovsk, Kostjantinivka i Kramatorsk pripremaju se na moguću okupaciju jer se linija fronta približava. Mnogi su prisiljeni na evakuaciju, dok se drugi protive napuštanju svojih domova, piše BBC.
Ukrajina kaže da se njene snage “drže”. Ali ruske trupe sada napadaju u pet područja duž linije bojišnice duge 1100 kilometara. Više od 1,2 milijuna ljudi, ili dvije trećine stanovništva, od početka invazije napustilo je regiju Donjeck koja je pod kontrolom Ukrajine. Upravo su na istoku zemlje ukrajinski branitelji na najvećoj kušnji.
‘Znamo što slijedi’
Novinari BBC-ja posjetili su regiju Donjeck i razgovarali s ljudima kojima se ruska prijetnja opasno približava kilometar po kilometar. “Znamo što slijedi”, kaže Marija dok pakira televizor u svom stanu u Kostjantinivki. Poslat će ga u Kijev prije nego što tamo otputuje sa svojim sinom.
“Umorni smo cijeli dan i imamo napadaje panike. Depresivni smo i uplašeni”, dodaje. Marija i njezina majka Tetjana sve teže žive otkad se Rusija počela približavati njihovu gradu. Gotovo svaka ulica ima oštećenu zgradu. Tjeskoba ispunjava hladan zrak u gradu, nekadašnjem dijelu industrijskog središta bivšeg Sovjetskog Saveza.
Marija kaže da će njezina majka Tetjana ostati u Kostjantinivki, ali je uvjerena da će na kraju i ona doći k njima u Kijev. “Već sam dvaput otišla, ima li to smisla? Svugdje je strašno. Cijela zemlja gori”, rekla je BBC-jevim novinarima prkosna Tetjana sa suzama u očima.
Rusija nastavila gurati
Dok je cijela Ukrajina ratna zona, regija Donjeck, uz još četiri druge, bojno je polje. Kroz gustu šumu i neravan teren, paljbu se čuje s udaljenosti od 40 kilometara. Zvuk topništva je konstantan i očekivan, a dim se može vidjeti iz smjera Avdijivke, grada koji je Rusija nedavno zauzela, i Horlivke, koju kontrolira od 2014. godine.
Rusija koristi svoju veličinu, nadmoć u zraku i veće rezerve streljiva kako bi nastavila gurati, u vrijeme kada zapadna vojna pomoć za Ukrajinu stagnira ili je koči domaća politika. U blizini se nalazi široka dolina s nekoliko rezervoara. Ukrajinci kažu da će ovaj krajolik omogućiti njihovim snagama da “stabiliziraju” liniju bojišnice. Možda su nakon ranijih kaotičnih povlačenja, ukrajinski generali voljni privremeno ustupiti teritorij u nadi da će ga dugoročno uspjeti osloboditi.
S druge strane bojišnice nalazi se manja skupina ljudi koje Ukrajinci zovu “Ždun” (Zhdun). To je pogrdna riječ koja znači “konobari”, a odnosi se na one koji su proruski orijentirani i samo čekaju da budu okupirani. Pogrdni naziv ne odnosi se na sve koji ignoriraju upozorenja za evakuaciju. Dio građana jednostavno odbija napustiti svoje domove jer su navikli na stalnu opasnost.
‘Moram spasiti malog’
Valerij (67) nije jedan od njih. Nakon što je njegov dom u gradu Toretsku dvaput umalo granatiran, pokupio je svoje stvari i unuka Denisa (14), ukrcao se u oklopno policijsko vozilo i krenuo prema Kostjantinivki. Valerijevi susjedi i dalje odbijaju otići iz svog doma dok im Rusi, udaljeni svega pet kilometara, gotovo dišu za vratom.
“Već sam proživio svoj život. Ali moram spasiti malog. Radio sam u rudniku 20 godina pa se ničega ne bojim, ali sam zabrinut za njega”, ispričao je 67-godišnjak BBC-jevim novinarima. “Moj posljednji prijatelj otišao je prije tri tjedna”, kaže Denis. Evakuacija iz naselja na prvoj liniji je obavezna za obitelji s djecom. Unatoč tome, u Toretsku je ostalo još petnaestero djece.
Anton Pron iz policijskog odreda za evakuaciju, “Bijeli anđeli”, koji pomaže u evakuaciji iz gradova na prvoj liniji, kaže da je situacija svakim danom sve gora i gora. “Neprestano nas granatiraju. Neprijateljska avijacija aktivna je cijelo vrijeme. Rusi bacaju bombe na kuće.”
‘Prije su ljudi vjerovali’
Ovih je dana željeznička postaja u obližnjem gradu Kramatorsku posljednja točka za pristigle trupe i prva postaja za civile koji sve češće odlaze natovareni torbama. Daleka tutnjava topništva im je ili kao ‘dobrodošlica’ ili kao razlog za odlazak, dok teretni vlakovi parovima i obiteljima, koji se grle možda posljednji put, pružaju zaštitu u slučaju raketnog udara. Ovdje je najmanje 61 osoba ubijena 2022. godine. Tragovi od šrapnela još uvijek se mogu vidjeti na pločniku.
Na kraju svog putovanja novinari su na postaji susreli Allu koja je čekala vlak za Kijev. “Prije godinu dana mislili smo da ćemo dobiti pomoć sa Zapada i da će naša protuofenziva uspjeti, ali više ne. Prije su ljudi vjerovali”, kaže.
Ukrajina se nada da će istočne regije jednog dana ponovno biti nastanjive i da će se svi ovi ljudi, koji u strahu odlaze, imati gdje vratiti i sigurno živjeti. Pojačaju li zamah ruski osvajači u regiji Donjeck, bit će sve teže odgovoriti na pitanje gdje će se zaustaviti.