Dirljivi Facebook dnevnik mladog Amerikanca oboljelog od leukemije postao je viralni hit o kojem se priča

Brandon Lepow 32-godišnji je sportaš i magistar komunikologije iz Washingtona kojem je život izgledao idilično do rujna 2013. godine. On i djevojka Theresa zaručili su se te pripremali se za romantičnu svadbu. Kako je Brandon neko vrijeme osjećao bolove u leđima i prsima odlučio je otići liječniku. I onda je dobio dijagnozu.

Obolio je od akutne limfoblastične leukemije, bolesti prilikom koje se nakupljanju maligne bijele krvne stanice (limfociti) u koštanoj srži, perifernoj krvi te ostalim organima.

Život Therese i Brandona u sekundi se promijenio. On je trebao hitno liječenje pa su se on i tad već njegova supruga Theresa u samo nekoliko dana preselili u Houston, njegov rodni grad, kako bi Brandon započeo tretmane kemoterapijom u uglednom svjetskom medicinskom centru MD Andreson te kasnije i presađivanja matičnih stanica.

Mjesec dana nakon što je saznao da ima leukemiju, Brandon je također otvorio stranicu na Facebooku pod nazivom Brandon Lepow’s Page with Updates for Family and Friends (Stranica s novostima za obitelj i prijatelje Brandona Lepowa) na kojoj svakih nekoliko mjeseci objavljuje kako je njegovo zdravstveno stanje, ali i kako se psihički i emotivno osjeća.

Prvi tekst objavio je 30.listopada 2013. godine, a posljednji 9. lipnja 2015. godine jer, nažalost, Brandon se još uvijek bori s leukemijom. Kroz što sve prolazi, kako se osjeća i kakvu mu terapiju liječnici daju, prenosimo kroz njegove objave.

30. listopada 2013. godine

“Ova fotografija snimljena je kad smo se Theresa i ja prijavili u apartman za mladence u MD Andersonu. Već sam započeo drugi krug terapije rano jutros. Mislim da nisam ovo ranije spomenuo, pa evo kako će izgledati moj plan liječenja koji su mi osmislili liječnici: Prvih 8 do 10 mjeseci kemoterapije bit će intenzivni. Broj tretmana koji ću primati varirat će ovisno o tipu liječenja koje budem primao. Prvi krug terapije sjajno je prošao pa sam vrlo optimističan oko drugog kruga koji ću završiti u petak.

Svaki krug će početi tako što ću se prijaviti u bolnicu na četiri dana, a onda ću iduća tri tjedna biti kod kuće, samo ću dva do tri puta tjedno odlaziti u bolnicu po terapiju.

Kad prođem osam krugova terapije, trebao bih se prebaciti na terapiju ‘održavnja’. To će trajati oko 30 mjeseci i sastojat će se od bolničkih posjeta svakih 1-3 mjeseca te ću dobiti lijekove koje ću svakodnevno uzimati kod kuće.

Da budem iskren, inicijalno liječenje u trajanju od 40 mjeseci činilo se jako dugačkim kad su to liječnici predstavili, ali što više mislim o tome, shvaćam da bih, prihvaćajući neki drugi oblik terapije, propustio ovaj konzistentni period u kojem prolazim kroz redovite kontrole i često bih se brinuo je li mi se bolest vratila.

Moram istaknuti i da ovo nije neka rutinska, jednostavna terapija te da je individualna za svakog oboljelog. Uglavnom, uzevši u obzir moje godine i fizičko stanje u kojem sam bio kad smo započeli terapiju, liječnici će ovog pušioničara udariti tako jako da ode zauvijek. Za-uvi-jek!

Molim vas, nemojte me sad smatrati nekim dosadnim propovjednikom jer to nije bila moja namjera. Samo hoću reći da sam živio zdravo i prije nego sam obolio. Jedan dan samo vozio bicikl, drugi sam trčao ili igrao košarku, koja mi najviše nedostaje. Bolest koju ja imam je akutna tako da liječnici ne mogu dati procjenu u kakvom sam stanju bio kad su me primili, ali nakon što smo dobili rezultate nekih testova, mislimo da je bolest otkrivena vrlo rano.

Mislim da mi je to što sam bio u fizičkoj spremi i što dobro poznajem svoje tijelo, pomoglo da shvatim na vrijeme da nešto nije u redu. Sestre i doktori smatraju da se bolest razvila tijekom proteklih nekoliko mjeseci, ali ne mogu dati točan vremenski okvir.”

27. studeni 2013. godine

‘Žao mi je što kasnim s mojim novostima, ali posljednjih nekoliko tjedana bio sam u gužvi. Evo ukratko što se sve dogodilo, ali prije nego što nastavim, samo bih htio svima zahvaliti na kontinuiranoj potpori.

Dakle, završio sam drugi krug kemoterapije u petak, 1. studenog. Rekli su mi kako bi ovaj dio komoterapije mogao biti malo teži jer zna pogoditi imunosni sustav malo više, što se zapravo dogodilo u mom slučaju. Imao sam i lumbalnu punkciju zbog koje sam također imao neke teže nuspojave, uglavnom vrlo jake glavobolje koje su trajale pet dana. K tome, dobio sam virusnu upalu pluća i sinusa. Dobro, dosta loših vijesti…

Nakon toga je uslijedio bolnički tjedan koji je bio dobar tjedan. Glavobolje su prošle kao i upala pluća. Prošli tjedan sam proveo družeći se s obitelji i mojom predivnom ženom (uspjeli smo izdržati mjesec dana u braku!). Prošli tjedan smo dobili i svog prvog ljubimca, Penny Lane Lepow. Preslatka je i donosi nam puno sreće i dugih noći u kući. Objavio sam njezinu fotku u obiteljskom puloveru za sve one koji je još nisu imali prilike vidjeti.

Ovog tjedna sam u bolnici te počinjem treću rundu kemoterapije. Trebao bih izaći van do subote ujutro i onda mi ostaje još 5 rundi do kraja!”

30. siječanj 2014. godine

“Pozdrav obitelji i prijateljima!

Znam da je prošlo nekoliko tjedana od posljednje objave pa ću vas kratko uputiti u novosti.

Završio sam još 2 runde lakše kemoterapije prije dva tjedna. Liječnici su zaključili kako bi dodavanje dvije runde lakše kemoterapije između onih standarnih koje su propisali u mom planu, moglo upola smanjiti šanse da se kasnije karcinom vrati kad ga se riješimo. Prednosti ove vrste kemoterpije su u tome što su nuspojave puno, puno manje. Zapravo, umjesto da se osjećam malo umorniji tijekom dana, osjećam se poprilično dobro.

Još jedan bonus s ovom vrstom kemoterapije je to da mi je kosa opet počela rasti, ali iz nekog razloga moje tijelo je zaključilo kako bi bila sjajna ideja da dobijem kozju bradicu (nije da se žalim).

Nadam se da ste svi dobro i hvala vam još jednom na cijeloj potpori koju mi pružate.”

28. kolovoz 2014. godine

“Poooozdrav, Kalifornijo! Sretan sam što mogu reći kako smo Theresa, Penny i ja preživjeli vožnju iz Teksasa u San Francisco. Osim što smo napravili rupu na krovu našeg kamiona, vožnja je prošla prilično glatko. Imamo još nekoliko kutija stvari za raspakirati se, ali uglavnom smo se smjestili i jako volimo San Francisco.

Danas sam također postigao jedan od svojih ciljeva, ošišao sam se prvi put otkako sam dobio dijagnozu. Također, spreman sam za vježbanje i vraćanje u formu. Zahvaljujući mojoj nevjerojatnoj supruzi i obitelji uspio sam nabaciti i nešto kilograma tijekom liječenja. Što zapravo znači da ja opet pobjeđujem rak. Hvala svima koji su bili uz mene.”

29. siječanj, 2015. godine

‘Čovječe, ne mogu vjerovati da je prošlo već tri mjeseca od moje posljednje objave. Vrijeme brzo leti.. Kako ste svi?!

Nažalost, ova objava je potaknuta nekim razočaravajućim vijestima koje smo primili prošlog tjedna. Izgleda kako se moj rak vratio (nepozvan, morao bih dodati). Theresa i ja smo prije dva tjedna bili u Houstonu na nekim rutinskim pretraga i po malu dozu kemoterapije. Zbog toga što sam opet osjetio nekakvu bol u leđima i prsima, moj liječnik je sugerirao da napravim CT kako bismo bili sigurni da je sve u redu. Idućeg dana su mi rekli kako se nešto pojavilo na mojim snimkama i da su prilično sigurni da se rak vratio.

Theresa i ja smo cijeli idući tjedan proveli na testiranjima za koja inače treba nekoliko dana da bismo dobili rezultate pa smo odlučili odletjeti natrag za San Francisco dok nas liječnici ne nazovu. Bili smo u San Franciscu oko šest sati kad su nas pozvali i rekli da se rak vratio. Nakon toga je uslijedila vožnja autom od 28 sati kako bi opet bili u Houstonu. Pennster je bila prava junakinja, cijeli put je provela u mom ili Theresinom krilu i bila je jako dobra. Prvu noć vožnje smo spavali u Tucsonu kod jednih prijatelja, a drugu u Austinu kod drugih prijatelja. Došli smo u Houston i odmah pojeli slasno domaće jelo.

Nakon dana provedenog kod doktora, opet sam započeo s kemoterapijama. Plan je da dobivam terapiju idućih četiri do osam tjedana kako bih dospio u remisiju. Tad ću dobiti transplantaciju matičnih stanica od anonimnog donora. Idućih godinu dana neću moći doznati tko je ona ili on, a doznat ću jedino ako to sam budem tražio. Moj donor (koji, nadam se, boravi na nekom prilično sigurnom mjestu, jede slasnu organsku hranu i pijucka pročišćenu vodu) podudara se sa mnom i liječnici su jako zadovoljni što smo našli više donora.

Transplantacija matičnih stanica prilično je invazivna procedura. Prvih 30 dana bit ću u bolnici kako bih bio u karanteni jer će mi imunitet biti jako slab zbog kemoterapije tako da primam sve preporuke za knjige, filmove, serije… Ovisno o tome kako će moje tijelo primiti matične stanice, odredit će se daljnji tijek moje terapije. Bit će potrebno oko 100 dana da se završi cijeli proces nakon transplantacije, ako sve bude u redu.

Uglavnom, kad sam dobio vijest da opet imam rak malo sam pao u depresiju. No, kako smo Theresa i ja tijekom dugog puta za Houston imali vremena razgovarati o svemu, osjećam se bolje i znam unaprijed kroz što ću morati prolaziti. Mislim, da nam date dovoljno legića mogli bismo napamet napraviti cijelu repliku bolnice.

Eto, ispričavam se na ovom romanu, ali htio sam vas uputiti o svemu što se dogodilo. Ne mogu vam ni opisati koliko mi vaše poruke znače i molim vas, oprostite mi što mi treba malo više vremena da vam odgovorim.”

26. veljače 2015. godine

“Pozdrav svima!

Samo da vas ukratko uputim, jer je prošlo nekoliko tjedana od prošle objave. Imao sam prvo snimanje otkako sam započeo s kemoterapijom i službeno više nemam rak! Ušao sam u proces remisije.

Drugi dio tek slijedi nakon što moji donori daju svoje matične stanice i dok liječnici pripreme sve za transplantaciju, a to će trajati od 4 do 8 tjedana, primat ću i dalje kemoterapiju, za svaki slučaj.

Nakon toga slijedi sama transplantacija, prva dva tjedna procesa sastoje se od jakih kemoterapija i radijacije koja će ubiti sve moje matične stanice kako bi mogli presaditi nove. Ako sve prođe dobro, nakon 30 dana bih trebao izaći iz bolnice.

I zadnji dio cijelog procesa trajat će 70 dana u kojima će doktori pratiti kako moje tijelo prima matične stanice. Postoji puno različitih nuspojava.

Mnogi su me pitali mogu li ikako pomoći, mogu tako da postanu donori matičnih stanica. Želim se i svima zahvaliti na nevjerojatno dirljivim porukama, molitvama i dobrim željama. Osjećam se vrlo sretnim što u mom životu postoje takvi ljudi.”

9. lipnja, 2015. godine

Ne mogu vjerovati da je prošlo već gotovo dva mjeseca od moje transplantacije, ludo je kako vrijeme leti. Volio bih da mogu reći kako je sve prošlo glatko na putu do oporavka, ali tjedan dana nakon što su me pustili iz bolnice, ponovno su me primili zbog ozbiljnih problema s probavnim sustavom i mjehurom i još uvijek sam u bolnici!

Prva tri tjedna bila su prilično brutalna, ali od prošlog tjedna pokazujem neki napredak. Oko dva i pol tjedna nisam ništa jeo ni pio ili bih uzimao samo vodu kako bi mi se probavni sustav oporavio.

Ovog tjedna sam počeo pokazivati znakove napretka, ali još je ispred mene dugi put. Nadam se kako ćemo Theresa i ja uskoro ponovno spavati u našem krevetu za nekoliko tjedana.

Hvala svima koji su nam nastavili pružati svoju podršku. Najviše hvala mojoj predivnoj supruzi Theresi. Mnogo se žrtvovala kako bi bila uz mene i zbog toga je iznimno cijenim. Transplantacija i sve ono što je uslijedilo nakon toga bilo je jako teško za mene i iskreno ne znam kako bih to sve uspio da nije bilo nje.

Još jednom hvala svima i oprostite zbog kašnjenja. Javit ću se opet kad odem iz bolnice, dotad, pazite se!

P.S. Objavljujem fotku na kojoj nosim moju zabavnu svemirsku kacigu. Iako bih volio reći kako provodim vrijeme vježbajući da postanem astronaut, ovo je zapravo test disanja, doooooosadno :)”