9 stvari koje savršene mame rade, a ja više ne želim (i svi smo sretniji)

Žene su više nego ikada pod strašnim pritiskom da se moraju ostvariti na svim životnim poljima – biti uspješne majke, domaćice, poslovne žene, supruge. Moraju biti savršene na toliko mnogo područa da je to, većini nas, nemoguće. Stalno nam se nameću neka pravila ponašanja koja se od nas podrazumijevaju i očekuju.

To nam nameću mediji, knjige, poznanici, liječnici, odgajatelji… Od trenutka kada zatrudnite gurnu vam hrpu knjiga u ruke u kojima vam najveći svjetski stručnjaci objašnjavaju da ovo sada ne smijete zeznuti i da morate biti najbolji, ikada. Naravno tu se nađe nekoliko prijateljica, poznanica, susjeda, mama iz parka koje vas svojim primjerom i savjetima uvjeravaju i savjetuju kao biste se vi, kao majka, trebali ponašati.

Svakodnevno tuširanje klinaca, savršeno izbalansirana prehrana, strpljiva i smirena majka koja uvijek ima razumijevanja za svoje dijete, čist i uredan stan u svakoj prilici, pridržavanje rutine… Sve to odlično zvuči i da, vjerujte mi, takve majke postoje (poznajem ih nekoliko), no ja nisam jedna od njih.

Jesam li zbog toga loša majka? Vjerujem da nisam, ali priznajem da sam daleko od savršene. Grize li me zbog toga savjest? Ni najmanje, jer sam primjetila da otkad sam prestala slijediti tuđe savjete svi smo u mojoj kući sretniji. Naučila sam da svaka obitelj treba odrediti svoja obiteljska pravila. Ovo su neke osnovne stvari kojih se većina savršenih majki pridržava, a ja ne.

1. Djeca se kupaju svaki dan

Pa, moja ne! Prvog sina svakodnevno sam kupala do njegove prve godine života. Zašto? Tako su mi govorile savršene mame. I onda sam shvatila da to nema smisla. Jednostavno, sa dvoje klinaca nemam vremena za takve navike. A i sve više istraživanja potvrđuje da to i nije dobro – ako djeca nisu prljava, ne treba ih kupati svaki dan. Naravno ako su uprljana blatom ili je vrijeme ljetnih vrućina ili nakon korištenja krema za sunčanje – tada smo redoviti. Inače, nismo. No, zato sada kada se dečki tuširaju uživaju u tome. A nakon što sam to spomenula u nekoliko razgovora među mamama, mnoge su mi priznale da ni one ne kupaju svoju djecu svaki dan.

2. Moraju redovito jesti povrće

Odustala sam od tih pokušaja. Davno. Iako sam sama velika ljubitejica povrća odustala sam od nastojanja da svog četverogodišnjaka i dvogodišnjaka na sve moguće načine pokušavam prisiliti da pojedu špinat. Sve moje priče da će od njega narasti, biti veći i jači, nikada nisu urodile plodom. Izazvale su samo njihove suze i moj očaj. Ova generacija djece ne zna za Popaja i to je to. Zadovoljila sam se time što jedu ogromne količine voća i poneko povrće. Naravno, kada poludim izmiksam povrće i podvalim im u neki umak. Nekad prođe, ali kako su dečki stariji, sve češće ne.

3. Stan uvijek mora biti uredan i čist

Moj dom je veliko dječje igralište. Ako navečer po mraku pokušate doći do moje kupaonice nagazit ćete na mini automobil ili se popiknuti na neku drugu dječju igračku. Iako sam pokušavala redovito održavati red u našem domu, to se uz trojicu muških pokazalo nemogućim.

Jednom sam, nakon što sam očistila cijeli stan, mjerila koliko im je potrebno da nakon dolaska kući naprave potpuni kaos. Ne biste vjerovali, ali nakon desetak minuta u stanu je bio nered (tri para cipela razbacanih po hodniku; tri jakne prebačene preko stolca; dva dječja ruksaka samo ostavljena na podu; trenutačno prevrnuta kutija s igračkama jer su se sjetili da im treba autić s dna kutije; suprugova hrpa ključeva, novčanik, mobitel i ostala oprema ostavljena na stolu u dnevnom boravku; kupaonski pod mokar nakon njihovog pranja ruku, prosipani štapići po podu jer se nisu mogli dogovoriti tko će držati vrećicu…)

Održavam stan čistim kada i koliko mogu. No, opustila sam se te smatram da prašina i razbacana odjeća moju djecu neće uništiti. Iskreno, radije sam s njima u parku ili u šetnji, nego da stalno gledaju mamu sa sredstvima za čišćenje u ruci.

4. Isključivo organsko

Probala i odustala. Kada sam prvi put rodila i počela pripremati obroke za sina, nadobudno sam otišla u dućan zdrave hrane i ostavila basnoslovnu sumu novca na povrće i voće. Napravila sam to još nekoliko puta i odustala. U potpunosti se slažem da je organska hrana super, no moje finanancije i nedostatak vremena mi to ne dopuštaju. Divim se onima koji svoju obitelj tako hrane, no vjerujem da je hrana kupljena na tržnici isto okej izbor.

5. U krevet se ide uvijek u isto vrijeme

Ako otvorite bilo koju knjigu o odgoju djece u njoj piše da dijete mora ići u krevet uvijek u isto vrijeme, jer je rutina izuzetno važna. U redu, to može funkcionirati do djetetove prve godine. Nakon toga uspavljivanje četverogodišnjaka i dvogodišnjaka izgleda ovako, redom: 1.) Jan je žedan, Svenu se piški iako je piškio prije par minuta 2.) Jan nakon popijene vode skače po krevetu sretan, Sven je sada žedan 3.) Sven želi spavati s igračkom koja je ostala u dnevnom boravku i juri iz kreveta po nju, Jan juri za bratom 4.) Obojica su opet u krevetu ali sada žele da pjevam 5.) Ne mogu se dogovoriti koju pjesmu žele što, naravno, izaziva suze i svađu 6.) Opet su žedni i piju vodu 7.) Žele se maziti 8.) Napokon su se smirili 9.) Spavam, dečki ne 10.) Jan me budi i pije vodu 11.) Deset sati je i polagano gubim strpljenje 12.) Svi spavamo, ali kada i kako se to dogodilo – u većini sučajeva ne znam.

6. Na djecu se ne viče

Trudim se, no ne mogu kontrolirati svoj temperament. Pročitala sam većinu knjiga o odgoju djece, poslušala brojne savjete ali kada djetetu 15 puta nešto ponoviš, a on te ni šesnaesti ne čuje, zaboravim sve savjete ovog svijeta i, priznajem, počnem vikati. Znam da to nije okej, ali vičem. I poslije mi je žao i obećajem da neću, ali dogodi se i onda ponovno vičem. I to je jedina stvar zbog koje žalim.

7. Fast food je zabranjen

Iako sam još prije godinu dana vjerovala da moji klinci dugo, ali zaista dugo neće vidjeti fast food restorane, odustala sam od toga. Ne podržavam takav način prehrane, ali vjerujem da jedan pomfri i pileći medaljoni te sok od jabuke neće ostaviti kobne posljedice na moje mališane. Jednostavno vjerujem da u svemu treba biti umjeren pa tako i u zabranama. Ako im zabranim takvu hranu, to će kod njih samo izazvati još veću želju. No, u odlascima na takva mjesta sam, kao i u zabranama, umjerena.

8. Uvijek je najljepše s djecom

E pa nije. Iako mi djeca nedostaju kada nisu uz mene, priznajem da volim trenutke kada sam i bez njih. Volim se družiti s prijateljicama, popiti kavu sama sa suprugom, otići u šoping ili na vježbanje. Grizem li se zbog toga? Ponekad, no sve manje. Znanstvenici su dokazali da je važnija kvaliteta vremena provedena s djecom, a ne kvantiteta.

9. Nikad im se ne smije lagati

Iako psiholozi tvrde da djeci nikako ne treba lagati unatoč teškim, neugodnim ili škakljivim pitanjima – svi to radimo. Ribica koja ne pliva na površini akvarija nije mrtva već spava. Ne možemo sada ići u trgovinu kupiti igračku jer prodavaonica u šest popodne više ne radi. Nemamo više čokolade u kući. Moramo hitno ići spavati jer je 11 sati navečer (a ustvari je devet). To su samo neke od sitnih laži koje sam izgovorila kako bi si olakšala život. I sigurna sam da zbog toga moja djeca neće imati traume u životu.