Aha, znali smo! Znanstvenici su upravo dokazali da mi koji sve odgađamo nismo lijeni, samo nam je mozak drukčiji
Istraživanje je dokazalo da je ljudima koji odugovlače sa zadacima glavni centar za strah i osjećaje u mozgu veći
Znanstvenici su već dulje vrijeme opčinjeni razlikama između osoba koje odugovlače i onih koje izvršavaju svoje zadatke. Iako su identificirane neke društvene i psihološke razlike, do sada nitko nije uspoređivao mozgove ovih dviju grupa ljudi.
Nova je studija istraživala živčanu osnovu za kontrolu impulsa i otkrila da su im mozgovi fundamentalno različiti. Korištenjem snimaka magnetske rezonance, studija je proučila 264 osobe. Sudionici su i ispunili anketu koja mjeri njihovu sposobnost kontrole akcija i impulsa, uz bodovanje s obzirom na to jesu li izvršitelji ili odugovlače.
Oni koji odgađaju, imaju veću amigdalu
Rezultati su pokazali da osobe s lošom kontrolom djelovanja imaju tendenciju da im je amigdala, glavni centar za strah i osjećaje u mozgu, veća. “Ljudi većeg volumena amigdale imaju sklonost oklijevanju i odgađaju početak izvršenja nekog zadatka bez ikakvog dobrog razloga,” kažu autori u svome radu objavljenom u Psychological Science, a prenosi Science Alert.
Znači, umjesto da su lijeni i neambiciozni, što se često pretpostavlja, onima koji odugovlače je jednostavno mogućnost rizika vrlo neugodna. Amigdala kontrolira kako reagiramo na strah, ali zbog povezanosti s memorijskim centrima u talamusu i korteksu, naši odgovori na strah mogu se vremenom mijenjati zbog preživljenih iskustava.
Ljudi detaljnije procijenjuju buduće akcije
Drugim riječima, amigdala leži u centru kontrole djelovanja. Ona vodi i odabire najpoželjnije ponašanje, a također spriječava djelovanje koje može dovesti do nepovoljnih ishoda. A puno naših akcija se temelji na memoriji. “Što se tiče kontrole djelovanja, moglo bi se smatrati da su pojedinci s većim volumenom amigdale naučili iz prošlih pogrešaka i procjenjuju buduće akcije i moguće posljedice opsežnije”, kažu autori.
Znanstvenici su još kod osoba koje imaju manju kontrolu djelovanja uočili slabije veze amigdale s prednjim korteksom, pa je i zbog toga kontrola djelovanja pogoršana. Pojedinci s većim volumenom amigdale mogu biti više zabrinuti zbog negativnih posljedica nekog djelovanja, zato su skloni oklijevati i odlagati obavljanje zadataka, nagađaju autori s Ruhr Sveučilišta u Bochumu u Njemačkoj.