Ako ste se ikad pitali - ovo je 9 najsmrtonosnijih virusa na Zemlji

Ljudi se protiv virusa bore oduvijek, još prije nego što se naša vrsta razvila u današnji (moderni) oblik. Za neke virusne bolesti postoje cjepiva i antivirusni lijekovi kojima možemo spriječiti širenje infekcija, a oboljelima oporavak. Tako smo uspjeli iskorijeniti velike boginje. Ali kako izbijanje virusa ebole sad pustoši Zapadnu Afriku, to nam pokazuje kako smo još uvijek daleko od dobivanja bitke protiv virusa.

Vrsta koja predvodi trenutačnu epidemiju, ebola Zaire, ubija do 90 posto zaražene populacije, a time je najsmrtonosniji član obitelji ebola. Situacija ne može biti gora, smatra Elke Muhlberger, profesorica mikrobiologije sa Sveučilišta Boston.

Oko nas postoje i mnogi drugi virusi, jednako smrtonosni, a neki od njih možda i smrtonosniji. Ovo je devet najgorih virusnih ubojica (bazirano na na vjerojatnosti da će osoba umrijeti bude li inficirana nekim od njih, točan broj ljudi koje su usmrtili te da li predstavljaju rastuću prijetnju čovječanstvu).

1. Marburg virus

Znanstvenici su ovaj virus identificirali godine 1967. kada se infekcija pojavila među radnicima u laboratoriju koji su radili na majmunima uvezenim iz Ugande. Marburg virus sličan je eboli u tome što oba mogu uzrokovati hemoragičnu vrućicu što znači da ljudi razvijaju visoku temperaturu i krvarenja u tijelu koja mogu dovesti do zastoja organa i smrti.

Stopa smrtnosti kod prvog izbijanja infekcije virusom Marburg bila je 25 posto, ali se popela na 80 posto kada je izbila u DR Kongo 1998 godine. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, bolest se 2005. pojavila i u Angoli.

2. Virus ebole

Prvo poznato izbijanje ebole kod ljudi javilo se istovremeno u Sudanu i u DR Kongo 1976. godine. Ebola se širi putem krvi ili drugih tjelesnih tekućina. Može se proširiti i s tkiva zaraženih životinja ili ljudi. Poznate vrste drastično variraju u svojoj smrtnosti, kaže Muhlberger.

Jedan soj, Ebola Reston, niti ne čini ljude bolesnima. Ali za Bundibugyo soj, stopa smrtnosti je 50 posto, a 71 posto za sojeve koji se javljaju u Sudanu (prema podacima WHO). Zadnja pojava zabilježena je u Zapadnoj Africi, i to je najveća i najsloženija epidemija od pojave ebole do danas, kaže WHO.

3. Bjesnoća

Iako je cjepivo protiv bjesnoće, koje je u upotrebi od 1920. godine, pomoglo je dase pojava bolesti u razvijenom svijetu svede na zanemarivo malu brojku, ali bolest ostaje ozbiljan problem u Indiji i u dijelovima Afrike.

“Bjesnoća razara mozak i vrlo je opaka bolest”, kaže Muhlberger te dodaje: “Imamo cjepivo i antitijela koja djeluju protiv bjesnoće tako da ako nekoga ugrize bijesna životinja, možemo tretirati tu osobu. Ali ako ne dobijete tretman, smrtnost je skoro sto posto.”

4. HIV

“U modernom svijetu, najsmrtonosniji virus od svih mogao bi biti HIV. On je još uvijek jedan od najvećih ubojica”, kaže dr. Amesh Adalja, infektolog i glasnogovornik Disease Society of America. Otprilike 36 milijuna ljudi umrlo je od HIV-a otkad je bolest prvi puta prepoznata u ranim osamdesetima. Bolest koja najviše uzima danak ljudskoj vrsti danas je zasigurno HIV.

Snažni antivirusni lijekovi učinili su mogućim da ljudi godinama žive sa HIV-om. Ali bolest nastavlja razarati mnoge zemlje niskoga i srednjeg dohotka gdje se i pojavljuje 95 posto novih infekcija HIV-om. Skoro 1 na svakih 20 odraslih u Subsaharskoj Africi je HIV pozitivno (prema podacima WHO).

5. Velike boginje

Godine 1980. Svjetska zdravstvena organizacija objavila je da u svijetu više ne postoje velike boginje. Ali prije toga, ljudi su se borili protiv velikih boginja tisućama godina i bolest je ubijala jednog od tri zaražena. A preživjele je ostavljala sa dubokim, trajnim ožiljcima te često i slijepima.

Stopa smrtnosti bila je puno viša kod populacije izvan Europe, gdje su ljudi imali malo kontakata sa virusom prije nego što su ga posjetitelji donijeli u njihovu regiju. Na primjer, povjesničari procjenjuju da je 90 posto izvorne populacije Amerike umrlo od velikih boginja koje su stigle sa europskim istraživačima. Samo u 20. stoljeću, velike boginje ubile su 300 milijuna ljudi.

Također su bile veliki teret za planetu Zemlju, ne samo zbog smrtnosti nego i zbog sljepila koje uzrokuju. To je potaknulo kampanju da se velike boginje izbrisu sa lica zemlje.

6. Hantavirus

Hantavirus je plućni sindrom (HLS) koji je prvo izazvao veliku pozornost u SAD-u 1993. godine kada su posve zdrav Navajo Indijanac i njegova zaručnica umrli u roku nekoliko dana od trenutka kad su osjetili probleme s disanjem. Nekoliko mjeseci kasnije, zdravstveni radnici izolirali su hantavirus iz sline jelena koji je živio u blizini zaraženih ljudi. Više od 600 osoba u SAD-u zarazilo se HLS-om, a 36 posto njih je umrlo od bolesti (prema Centru za kontrolu bolesti i prevenciju).

Iako je bolest bila nova zapadnoj medicini kada je izoliran virus, istraživači su shvatili da tradicionalna medicina Navajo Indijanaca opisuje sličnu bolest, povezanu sa bolesti kod miševa.

Prije ovog slučaja različita vrsta hantavirusa javila se u ranim pedesetima tijekom Korejskog rata. Uzrokovao bolest, sa simptomima sličnima gripi, od koje je oboljelo vise od 3000 ljudi, od kojih je 12 posto umrlo (prema podacima Clinical Microbiology Review).

7. Influenza

Tijekom tipične sezone gripe, do pola milijuna ljudi širom svijeta umre od gripe, prema WHO. A povremeno kada se gripa pojavi, rezultati pandemije budu brzo širenje što vodi većoj smrtnosti.

Najjača pandemija gripe, nekada zvana španjolska gripa, počela je 1918. godine i od nje je oboljelo 40 posto svjetske populacije, ubivši otprilike 50 milijuna ljudi.

“Mislim da je moguće da opet izbije slična epidemija gripe”, smatra dr. Muhlberger. “Ako neka podvrsta gripe opet nađe put do ljudske populacije i ako se bude lagano prenosila te uzrokovala ozbiljnu bolest, mogli bi imati ogroman problem.”

8. Dengue virus

Dengue virus prvi puta pojavio u pedesetim godinama na Filipinima i Tajlandu te se otada širio tropskim i suptropskim regijama zemljine kugle. Oko 40 posto populacije sada živi u regijama gdje je dengue virus pandemičan. To je bolest koju prenosi ubod komarca i izvjesno je da će se bolest širiti dalje kako se širi globalno zatopljenje.

Od dengue virusa oboli 50 do 100 milijuna ljudi godišnje (prema WHO). Iako je stopa smrtnosti od dengue groznice niža nego kod nekih drugih virusa, oko 2,5 posto, virus može izazvati simptome nalik na ebolu i tu se smrtnost podiže na 20 posto ako se ne liječi.

“Mi doista moramo razmisliti bolje o dengue virusu zato što je to doista prijetnja čovječanstvu”, govori Muhlberg. Ne postoji trenutno cjepivo protiv dengue, ali eksperimentalno cjepivo koje razvija francuska farmaceutska kuca Sanofi daje obećavajuće rezultate.

9. Rotavirus

Za sada postoje dva cjepiva koja štite djecu od rota virusa, koji je vodeći uzrok ozbiljnog proljeva među bebama i malom djecom. Virus se može brzo širiti, putem koji znanstvenici zovu fekalno oralna ruta (značenja da male količine fekalija mogu biti konzumirane).

Iako djeca u razvijenom svijetu rijetko umiru od infekcije rota virusom, u zemljama u razvoju, bolest je smrtonosna jer proljev izaziva dehidraciju, a tamošnjoj populaciji rehidracijski tretmani nisu široko dostupni.

WHO procjenjuje da je širom svijeta 453 tisuće djece mlađe od 5 godina umrlo od infekcije rotavirusom 2008. godine. A zemlje koje su razvile cjepivo izvještavaju o smrti zbog odbijanja hospitalizacije djece zaražene rota virusom.