Ako vas je zanimalo kako su se razvijali bicikli, ovo je kratak pregled njihove povijesti

Bicikl je vjerojatno jedno od omiljenijih prijevoznih sredstava u svijetu. U pojedinim državama,bicikli se koriste u svrhu gradskog prijevoza, a također su svoje mjesto našli i unutar sporta.

No, prvi bicikli nisu bili toliko sjajni i lagani, točnije bili su robusni, a iz perspektive današnjih vozača i dosta problematični za vožnju. Doduše njihov postupan razvoj omogućio nam je da ih danas vozimo s lakoćom.

Jedan od prvih bicikala izrađen je 1790. godine. Njegovim modificiranjem 1830. godine nastaje novi bicikl, ali on nije doživio komercijalan uspjeh. Tek u razdoblju od 1900. godine pa nadalje bicikliulaze u komercijalnu uporabu i počinju polako sličiti onome što danas vozimo.

Oko 1790. godine – počeci

Prvi dvokotač izgledao je poput igračke. Dva kotača bila su montirana na drvenu ramu, a vozač je sjedio na njoj i pokretao vozilo odgurujući ga nogama. Iako se ne zna tko je originalni tvorac prvog dvokotača, francuski obrtnik Mede de Sivrac se često navodi kao dizajner vozila.

Doduše ovaj izum je ima nekoliko mana. Vozilo nije bilo stabilno zbog čega se nije moglo kretati po lošijem terenu, kada bi vozač ustao vozilo bi padalo, a također su se javljale poteškoće prilikom skretanja – vozač je morao dignuti prednji kotač i povući ga kako bi okrenuo vozilo.

1818. godina – Dresina

1815. godine dogodila se vulkanska erupcija vulkana Tambore u Indoneziji. Erupcija je uzrokovala uništenje usjeva, zbog čega su umirali konji. Njemački državni službenik Karl von Drais tražio je alternativu za konje. Odlučio je modificirati prvi dvokotač i napravio vozilo pod nazivom dresina koje je postizalo brzinu od 15 kilometara na sat.

Jedna od važnijih modifikacija bila je stavljanje dodatnih dijelova koji su omogućili upravljanje prednjim kotačima. Zbog povećanje brzine na vozilo je dodano sjedalo kako bi vozač imao veću udobnost prilikom vožnje. Unatoč modifikacijama vozilom se također upravljalo tako da se moralo odugrivati nogama.

1839. godina – prvi bicikl

Prvi bicikl s pedalama napravio je Škot Kirkpatrik Macmillan. On je na vozilo dodao dvije poluge na obje strane okvira u blizini položaja nogu. Jedan kraj poluge nalazio se na okviru, a drugi kraj je imao kratki nastavak za pedale. Vozač je tako mogao uz pomoć pedala okretati mehanizam koji je pokretao zadnji kotač. To vozilo je zapravo prvo dobilo ime bicikl.

Unatoč tome što je Macmillan stvorio prvi bicikl, nije uspio komercijalizirati njegovu uporabu pa tako niti jedan bicikl nije bio prodan. Razlog tome je tad još nesavršeni mehanizam za okretanje kotača koji je stvarao više problema nego koristi.

1853. godina – Kvadricikl

Popularnost bicikla bila je dovoljno velika da se razviju i neke varijacije. Recimo, kvadricikl koji je bio u upotrebi od 1853. godine. riječ je o pedalirajućem vozilu za dvije osobe. Ovo vozilo održalo se do danas te se u svom modernom izdanju koristi za iznamljivanje turistima u nekim svjetskim metropolama, postoje čak i pedalirajući taksisti koji voze ljude u kvadriciklima, a znaju se nekad koristiti i za industrijske usluge u tvornicama u Aziji.

1867. godina – Michauxov bicikl

Iduća četiri desetljeća nije bilo pretjerano bitnog razvoja i inovacije u dizajnu bicikla. Francuski kovač Pierre Michaux zaslužan je za novi dizajn bicikla koji je imao prigodan sistem za pedale. Sistem za pedaliranje nalazio se na prednjem kotaču.

Njegov bicikl bio je sličan današnjim dječjim triciklima. On je također zaslužan za dodavanje još jedne inovacije. Unatoč uporabi suspenzija, drveni kotači obrubljeni željezom stvarali su probleme vozačima koji su njegovom biciklu dali nadimak ‘Bone Shaker’. Bicikl se proizvodio od 1867. do 1871. godine u Francuskoj.

Povećanje brzine

Tijekom daljnjeg razvoja bicikla bilo je važno povećati njegovu brzinu. Cilj je bio da se biciklima prijeđe veća udaljenost. Prijeđena udaljenost ovisila je o broju okretaja kotača, a ona se mogla povećati samo na dva načina– ili da se poveća broj okretaja u jedinici vremena ili povećanjem promjera kotača.

Tijekom vožnje bicikla ne trebamo samo preći što veću udaljenost jer nam je također potrebna rotirajuća sila koja će nas pokretati.

Kada bicikl okrenemo i pokušamo vrtiti pedale rukama i počnemo povećavati brzinu, broj okretaja po minuti počinje padati. Do toga dolazi jer naše ruke i noge nisu u stanju pružiti jednaku silu koja je potrebna za veće ubrzanje. Optimalan broj okretaja u minuti koje mogu proizvesti ljudske noge je oko 50 okretaja.

Zbog toga je bilo potrebno povećati brzinu povećavanjem promjera kotača. Povećan opseg kotača dopustio je da se prijeđe veća udaljenost po okretaju, to je dovelo do povećanje brzine, ali i tu su postojali određeni problemi.

Era razvoja modernih bicikala

Od 1870. pa do 1900. godine era je bicikla s visokim kotačima koji su postigli komercijalan uspjeh. Visoki kotači dali su normalnu brzinu od 33 kilometra po sekundi. Jedini problem koji bio povezan s povećanjem brzine bila je veličina bicikla.

Centar stabilnosti bio je veoma visok i nalazio se blizu prednjeg kotača. Pokretanje prednjega kotača koji je bio velik doveo je do manjka stabilnosti. Najmanji kamenčić ili naglo kočenje moglo je uzrokovati padanje vozača s bicikla.

Englez Henry J. Lawson riješio je mnoge probleme i došao je s novim dizajnom bicikla koji se smatrao sigurnosnim biciklom. Smanjena je veličina prednjega kotača i umjesto direktne transmisije sile, koristio se sistem lanaca i lančanika.

Zatim je došlo do malenih, ali značajnih promjena, oba kotača postala su jednaka u veličini, koristile su se gume kakve znamo danas, zvonce, tangencijalne žbice umjesto radijalnih žbica zbog čega je bicikl napokonpostao stabilniji.