Albert Gajšak rasturio je na CES-u u Vegasu; sad, kad su se dojmovi slegli, napisao nam je dnevnik

Albert Gajšak, dečko s kojim je Telegram prvi put sjeo krajem 2016. godine, kad nam je u svojoj radionici u prizemlju Zajednice tehničke kulture u Karlovcu detaljno pričao o svojoj igraćoj konzoli za koju je već tada bilo jasno će postati hit, prije nekoliko se dana vratio iz Las Vegasa.

Devetnaestogodišnjak, koji je u međuvremenu pokrenuo startup Circuit Mess, sa svojom MAKERbuino konzolom, koju je zamislio tako da je klinci sami sastave i potom nadograđuju i razvijaju, bio je na CES-u, najvećem svjetskom sajmu elektronike koji se svake godine održava u SAD-u. Gajšak, koji je MAKERbuino počeo razvijati još kao klinac u srednjoj školi, štand na jednom od najvećih događaja u IT industriji osvojio je pobjedom na natjecanju tehnoloških ideja Idea Knockout.

Domaći mediji već danima pišu o Gajšakovom uspjehu u Las Vegasu; neki pišu da je njegova konzola zainteresirala veliki Amazon, neki i da je došlo do suradnje. Nekoliko dana nakon povratka, kada su se dojmovi malo slegli, Gajšak je za Telegram detaljno opisao kako je, iz njegove perspektive, stvarno izgledao CES.

Put i dolazak u najkičastiji hotel u Las Vegasu

“Krenuli smo u nedjelju, otac i ja. U podne smo poletjeli za London. Naravno, ne postoji direktan let Zagreb-Las Vegas, pa smo prvo presjedali u Londonu za Los Angeles, a onda u L.A.-u za Vegas. Mislim, meni je već samo to bilo zanimljivo iskustvo. Nikada nisam letio te dugačke, prekooceanske letove, tako da mi je već to bilo fora. Ono, dođeš na aerodrom u Los Angelesu, tamo se izgubiš jer je velik kao cijeli jedan grad. U jumbo jetu moraš dići dvoje ljudi kad ideš na WC. U svakom slučaju, zanimljivo.

U hotel u Vegasu smo stigli negdje oko 1 u noći. Bili smo smješteni u Excaliburu. To je golemi hotel, mislim da ima 5000 soba ili tako nešto, ali svi su tamo zapravo takvi. Od svih kičastih vegaških hotela, bio je jedan od kičastijih. Tema je bio srednji vijek, cijeli je bio u nekakvim tornjićima. Mislim, meni se nije svidio. To je sve strašno zagušljivo, prozori se otvaraju na dva prsta, oni to sve nešto parfumiraju, užasno je.

Da bi uopće došao do soba i recepcije, moraš proći kroz kasino. To je uzbudljivo prvi dan, ali onda počne ići na živce. Milijun zvukova, svi se kockaju, netko viče. Bilo osam ujutro ili jedanaest navečer, netko stalno navlači te mašine.

Hrpa logističkih katastrofa. Od kojih neke zvuče zabavno

U ponedjeljak, prvi dan, CES još zapravo nije počeo. Otac i ja otišli smo tamo postaviti štand, preuzeti akreditacije i srediti sve ostalo. Hala u kojoj se održavao sajam bila je golema. Sve je bilo podijeljeno na dva dijela. Prvi je dio Convention Center, gdje su bili veliki igrači, na primjer Apple, Samsung, Google, koji su predstavljali svoje nove proizvode. Tamo se manje-više znalo tko će što pokazivati. Drugi dio, gdje smo bili mi, zvao se Eureka Park, i tamo je na tisuće startupa, manjih i većih, imalo štandove, koji su bili veliki otprilike 4 kvadrata.

Taj dan su se svi još pripremali i bila je ogromna gužva. Svi su bili zbunjeni i bilo je više manjih logističkih katastrofa, što mi je, moram priznati, bilo malo čudno. Na primjer, akreditacije i sigurnost su se shvaćali vrlo ozbiljno, ali mom ocu su isprintali akreditaciju s fotkom nekog drugog tipa. Meni je, s druge strane, uopće nisu mogli isprintati.

Otišli smo do deska za podršku korisnicima, i tamo su neka tri informatičara pola sata isključivala i uključivala printere, nikako ne uspijevajući isprintati moju akreditaciju, sve dok nisu skužili da moraju maknuti ‘š’ iz prezimena. Oca sam prijavio pod Gajsek, a sebe pod Gajšek, ni sam ne znam zašto. Ne znam je li i inače takva katastrofa s akreditacijama, ali ove je godine bila totalna konfuzija. Posebno zanimljiv moment je bio kad su isprintali stotinjak akreditacija s fotkom jednog te istog tipa.

Izađe 50.000 inženjera, pozovu Uber. Onda se Uber sruši

Nakon što smo sve sredili, otišli smo šetati gradom. Taj Las Vegas je totalna ludnica. Nikada ne bih želio živjeti tamo, ali ovako za pogledati je super. Najkičastiji kič koji čovjek može zamisliti. Čim se sleti u Vegas, kod onih aerodromskih vrtuljaka gdje se uzimaju torbe, odmah su postavljeni aparati za kocku.

Promet je potpuno lud; pet traka u oba smjera. Bilo je i smiješno jer s CES-a u jednom trenutku izađe 50.000 inženjera, svi normalno pozovu Uber, onda se Uberu sruši aplikacija pa se čeka 40 minuta, onda se 30 minuta još vozi zbog gužve, a do hotela se pješke može doći za sat vremena.

Jedino mi se nije baš svidjela hrana. Sva normalna hrana je užasno skupa. Jeftinije je kupiti gazirano piće nego bocu vode. Ujutro bih viđao ljude kako za doručak piju po litru kole. Prvo mi je to bilo čudno, ali na kraju skužiš da im treba litra fosforne kiseline da probave svu tu masnu, umjetnu hranu.

Prvi dan je gužva bila golema. Svi živi su bili tamo

U utorak je bio prvi dan festivala i tada je zapravo bila najveća gužva. Tako je i inače, sve se događa u utorak i srijedu, četvrtak je gužva osjetno manja, a petak je praktički dan za pakiranje. Ali da, tog utorka je gužva bila strašno velika. Mislim, CES je sajam za ljude iz industrije. Nije to sajam na koji ti možeš naletjeti u gradu, kupiti kartu i ući. Tamo uopće nema djece i maloljetnika, svi koji su unutra na neki su način povezani s tech industrijom ili su iz medija koji je prate. Nitko nije tamo slučajno.

U Hrvatskoj su svi pisali kako smo se sastali s Amazonom, ali ono što je većina medija izostavila je da smo se mi zapravo ranije dogovorili s njima da ćemo se vidjeti na CES-u. To funkcinira tako. Svi se unaprijed dogovore, čak i s medijima. Prije festivala se dobije popis akreditiranih novinara, i onda se pitchaju ideje i rade dogovori oko vremena sastanka. Svi se trude maksimalno iskoristiti vrijeme tamo, da ti ne dođe pet medijskih kuća pred štand u isto vrijeme.

Što je zapravo bilo s Amazonom o kojem svi pričaju

Nama su se prije sajma javili iz Amazon STEM Club sekcije. Amazon dobrim dijelom živi na prodaji potrošačke elektronike, i zato im je CES jako važan, jer tamo nalaze nove startupe i nove proizvode. Sad, kako je ta STEM edukacija sve popularnija, njima je MAKERbuino bio zanimljiv.

Mi smo samo kratko popričali, ja sam govorio sve najbolje o Buinu, razmijenili kontakte i to je bilo to. Nije CES mjesto gdje će se razrađivati i potpisivati ugovori. Sve su to zapravo kratki sastanci, na kojima se ljudi upoznaju, razmjenjuju vizitke, a onda se sve kasnije detaljnije dogovara, ako još postoji interes. Nama je taj sastanak s Amazonom jako važan, jer prodajemo dosta u SAD-u, a tamo nemamo distributera. Imamo distributere za Japan i za Britaniju, za SAD nemamo, a Amazon je daleko najjači igrač tamo.

Ostao sam prilično razočaran konkurencijom

Tako su nam, zapravo, prošli i ostali dani sajma. Mediji bi dolazili u određeno vrijeme, mi bismo se predstavljali. Nisu to bilo jako velike medijske kuće. Mediji koji su utjecajni u industriji, tipa TechCrunch ili Mashable, imaju svoje štandove i zapravo ekipa njih vuče za rukav. Imao sam premalo vremena da bih sve razgledao. Nije me pretjerano zanimao ovaj Convention Center; više sam se muvao po Eureka Parku.

Najzanimljivija stvar koju sam vidio bio je štand kompanije Kano. Oni imaju proizvod najsličniji našem, rade nekakva uradi sam računala, po kompleksnosti nešto ispod MAKERbuina, ali su puno veća firma i zato su mi bili interesantni. No, iskreno, ostao sam malo razočaran tim našim poljem uradi-sam-edukacije. Nisam vidio ništa jako originalno ni inovativno. Sve se i dalje vrti oko tih MicroBitova, koji su već svugdje i svi znaju za njih. Imam dojam da se još traži business model u tom polju.

Od ostalih stvari, pola CES-a bilo je u nekakvim smart home stvarima, koje su dosadne već i bogu i vragu. Ne znam, na primjer, pametne utičnice koje su povezane s Amazonovom Alexom ili Google Homeom, to je već toliko ofucana fora. Ili, recimo, pametna vratašca za mačke koja funkcioniraju tako da se mački stavi čip u ogrlicu i onda ta vratašca puštaju samo tvoju mačku u kuću. Bilo je dosta pametnih wearablesa, satova i slično. Vidio sam puno apsurdne tehnologije; pametnih košnica za pčele, WC školjki koje koštaju 6 tisuća dolara. Oko takvih stvari se skuplja najviše novinara. Svi su se zapravo trudili privući novinare. Neki tip je cijelo vrijeme stajao na jednom podestu i mahao svjetlećim mačem, zapravo reklamirajući kompaniju koja radi svjetleće igračke. Bilo je jako puno tih kostimiranih ljudi.

Otkad smo se vratili porastao nam je broj posjeta i narudžbi

Mislim da je 40 posto ljudi na sajmu bilo iz Azije. Bilo je puno ljudi iz Kine, Malezije, Tajvana… No, oni zapravo nisu imali štandove, već su došli kao predstavnici proizvođača. Svako malo bi ti upao neki tip i s teškim kineskim naglaskom krenuo objašnjavati kako se tvoj proizvod može proizvesti bolje i jeftinije kod njega. Poklonio bi ti kemijsku, uslikao selfie i onda ti ga odmah poslao na mail, za dugo sjećanje.

Posebno me iznenadila Francuska koja je, po broju štandova, bila druga, odmah iza Amerike. Svi su bili na jednom mjestu, doslovno cijeli blokovi francuskih firmi. Ti štandovi su skupi, a njima ih je zakupila država. Da ispromovira svoju tech industriju. Slično su radile i neke manje države, na primjer Izrael. Bilo bi stvarno dobro kada bi u budućnosti radila i Hrvatska.

Nama je CES bio koristan. Otkad smo se vratili porale su nam posjete na stranici, a narudžbe s našeg Web shopa također. Vidjet ćemo što će biti s Amazonom, ali prodaja nam i ovako raste iz mjeseca u mjesec. Investitore ne tražimo, ali bismo razgovarali da nam je pristupio netko ozbiljan. Razmišljamo o fundraisingu preko Funderbeama, nečem sličnom što je nedavno napravio Ivan Mrvoš iz Includea i Pivovara Medvedgrad. Vidjet ćemo.