Bagini prijatelji govore za Telegram: ’Privatno je bio totalno drugačiji nego na televiziji. A kad bismo hodali gradom, nastao bi show’

Hrvatsko novinarstvo danas je ostalo bez nezamjenjivog Mislava Bage. Telegram je kontaktirao neke od njegovih najbližih prijatelja i suradnika, ljude koji su s njime dijelili dobre i loše trenutke i koji su se prisjetili situacija po kojima će ga pamtiti.

Svi s kojima smo razgovarali posebno su isticali njegovu ljudskost, jednostavnost, pristupačnost, kolegijalnost i novinarski žar s kojim je pristupao svakoj temi.

‘Jedinstvena pojava na medijskoj sceni’

Hrvoje Zovko, novinar HRT-a i predsjednik HND-a, koji je Bagu poznavao 25 godina, kazao nam je kako je još uvijek u šoku. “Bio mi je prijatelj. Stipe Alfier, Igor Bobić i ja često smo se viđali s Mislavom. Imali smo svoju WhatsApp grupu koja se zvala ‘Veterani’. Bio je sjajan čovjek, jedinstvena pojava na medijskoj sceni, pogotovo kada govorimo o televizijskom novinarstvu”, kazao je Zovko.

Mišljenja je da se više neće pojaviti nitko poput Mislava Bage. Kaže kako je on bio dobar čovjek, kolegijalan te je imao veliko srce. “Kad god bi se potegnule neke žučne rasprave, on bi prvi rekao: hajde, smirite se dečki, polako ćemo sada”, prisjeća se Zovko. S nama je podijelio i anegdotu iz doba kada su zajedno radili na HRT-u.

“Neću nikada zaboraviti situaciju kada sam došao na HRT kao početnik i išao na jedno od prvih snimanja. On je već bio etabliran novinar. Kombi je išao prema Markovu trgu. Bago je ušao s nama, jer je išao do Sabora, i pozdravio me normalno, pričao sa mnom kao da smo najravnopravniji ljudi, za razliku od mnogih koji su dizali glavu u nebo i glumili neke veličine. Bago je bio jedan vrlo jednostavan čovjek i to se meni na prvu svidjelo”, tvrdi kolega Zovko koji iskreno priznaje da se jutros već nekoliko puta rasplakao.

Nije se bojao autoriteta

Njegovu popularnost među ljudima Zovko je usporedio s Beatlemanijom. “Sjećam se da smo jednom išli na Jarun navečer. I gdje god bi se on pojavio, ljudi su ga zaustavljali, željeli su se fotkati s njim. Staro, mlado… To je naprosto bio Bago. Da ne kažem da je uvijek bio za akciju. Neviđen tip. Jednostavno ne mogu vjerovati sada da dajem izjavu o njemu i da njega više nema. Baš smo izgubili velikog prijatelja i velikog novinara, dobrog čovjeka u svakom pogledu”, kaže Zovko.

Prisjetio se i jednog od najvećih Baginih trenutaka u televizijskom novinarstvu – onaj kada je jasnim i britkim pitanjima ispreskakao tadašnjeg premijera Ivu Sanadera. Nešto što se, realno, nitko tada nije usudio.

“To je antologija. Dakle, u vrijeme najveće dominacije Ive Sanadera, u vrijeme kada je on bio božanstvo i imao najveću vlast i kontrolu, Mislav Bago ga je izrešetao u Otvorenom tako da ovaj nije znao odgovoriti. Sportskim rječnikom, bio je u knockdownu. Bago se nije bojao autoriteta”, zaključuje Zovko.

‘Nikada nije glumio veličinu’

U nevjerici oko smrti i njegov je prijatelj i kolega Igor Bobić, novinar i urednik na N1 televiziji koji je Bagu poznavao 20 godina, otkako je bio došao na HRT. “Već tada, 2001., on je bio ime. No nisi imao osjećaj da radi bilo kakvu razliku u odnosu na nas ostale koji smo tek počinjali. Svakoga je prihvatio. Ja sam s njime dijelio stol. Ujutro u 8 je uvijek bio prvi na poslu u redakciji, a odlazio bi zadnji”, prepričava nam Bobić.

“Tada nije bilo drugih televizija i to što je on napravio u intervjuima s Ivicom Račanom i Sanaderom, dovelo je do toga da on nije mogao normalno hodati gradom. Ljudi bi se vješali po njemu, vukli ga za rukav i čestitali mu. Kada bi zalazio u klub Brazil, naručivale su se runde za njega, ljubili su ga i grlili, govorili mu: ‘Svaka čast’. Takvo nešto nisam doživio u životu”, kaže Bobić. Tvrdi da je imao sve brojeve mobitela političara u vrijeme kada se do brojeva nije dolazilo samo tako.

“Primjerice, nazvao bi Ivana Šukera (bivši ministar financija u Vladi Ive Sanadera op.a.) i pitao ga ‘kaj se to dešava?’. Kada bi ispred Sabora uzimao izjave, često ih ne bi uzimao samo za svoju televiziju već je sugovornike postavio tako da bi ih svi mogli snimati i pitati. Zvao bi političare i da daju izjavu kolegama iz drugih medija”, prisjeća se Bobić. Naglašava da je njegov prijatelj ipak bio i puno više od novinarske zvijezde. “Zvali smo ga Bagić. Ta slava ga nije promijenila. Bio je normalan, pomagao svima bez obzira na status koji su imali. Nikada nije glumio veličinu, a mogao je – 30 godina je bio najjači televizijski novinar”, konstatira Bobić.

‘Došao je na otok s 10 novina pod rukom’

Četvrti član grupe Veterana s HRT-a, Stipe Alfier, kaže kako se još uvijek nada da će ga netko nazvati i reći mu da je sve samo šala. Prepričava da je Bagu znao od prvog dana kada su kročili na HRT-ovu zgradu na Prisavlju. “Mi smo 30 godina kuhani i pečeni, nerazdvojni. Nije bilo bitno koliko bi se često ili rijetko vidjeli – koja god bila situacija, uvijek bi prvo pitao kako žena, kako klinci?“, kaže Alfier.

Prisjetio se situacije od prije 25 godina kada je Bago došao do Alfiera na otok u blizini Zlarina. “Ovi moji frendovi su se oduševili, on je već tada bio institucija. Rijetki novinari postanu brendovi. I to obično pred mirovinu, a on je bio brend u svojim srednjim 30-ima. Uglavnom, pokupili smo ga gliserom iz Tribunja, da se čovjek odmori dva dana. A majstor dođe s deset novina pod rukom. I pola dana leži na brodu i čita novine. Ja ga pitam – je li normalan? – budući da je rijetko kada uopće išao na godišnje odmore. On je naprosto 30 godina 24 sata 365 dana živio i radio taj posao. Nitko kao on”, govori Alfier.

Kazao je i kako su se čovječnost i karakter Mislava Bage očitovali u tome i da su ga Alfierovi prijatelji iz djetinjstva tada odmah prihvatili, kao da se znaju čitav život. “Svatko ga je htio nešto pitati, svatko se htio upoznati s njim. Bio je kao Mick Jagger ili John Lennon. U televizijskom novinarstvu je stalno bio inovativan. U životu mu nitko nikada ništa nije dao niti pomogao. On je sve što je postigao napravio sam, svojim trudom i upornošću. Toliko moralno i pošteno biće – svi su mu bili važniji od njega samog”, tvrdi njegov dugogodišnji prijatelj.

‘On je živio za svoj posao’

Lijepih trenutaka s Bagom za Telegram se prisjetila i Tena Perišin, dugogodišnja novinarka i urednica na HRT-u, sada profesorica na Fakultetu političkih znanosti.

“Naš Mimi. Moj prijatelj. Družili smo se godinama. Početkom 2000-ih svake nedjelje smo bili kod Maje Sever, nas nekoliko. Svatko od nas bi donio nešto za klopu i piće. Majine cure su bile male, a mi bismo se smijali i pričali puno o svemu i svačemu, o novinarstvu, o našim snovima o javnoj televiziji. Gotovo svake nedjelje, crtali bismo organizaciju HRT-a i deska informativnog programa – onako kako smo mi mislili da treba funkcionirati. A onda je Bago otišao s HRT-a, svi smo se razišli, ali su ostala ta druženja nedjeljom. Istina, malo prorijeđena”, kaže Perišin.

“On je živio za svoj posao, a takvih novinara je sve manje. Nedavno sam ga pitala je li mu dosta tog stresa, da prijepodne obleti poslom pola grada, pa onda ode održati neko predavanje, pa opet odleti jer se mora u Dnevnik javiti uživo. Rekao mi je da često razmišlja o nekom sporovoznijem novinarskom poslu, ali da ga adrenalin još uvijek drži dok radi ovo dnevno, političko novinarstvo”, kazala nam je profesorica Perišin.

‘Voljela sam naše noćne šetnje’

Telegram se obratio i Ivani Dragičević, urednici i novinarki na N1 televiziji, koja je Bagu također znala dugi niz godina.

“Ja mogu samo reći da je on bio osoba koja je uvijek bila tu kad ti je najteže. Diskretno, nenametljivo, ljudski. Dječački zanesen, a toliko pronicljiv, inteligentan. Voljela sam naša druženja u kvartu. Noćne šetnje s njegovom kujicom Malom”, kaže Dragičević.

“Toliko je priča bilo… Jednom smo, recimo, bili u Zadru na godišnjoj konferenciji Akademije za politički razvoj. Došli smo u hotel u neko gluho doba noći, dok je trajala svadba. I od svih, samo su, naravno, Bagu prepoznali i vis a vis njega svi smo pozvani na finale svadbe, na vinski gulaš. Mislim da bi mu svi premijeri i ministri otkad je pratio Vladu mogli samo čistiti cipele”, zaključila je Dragičević.

‘Izuzetan kolega i drag prijatelj’

Bagu je dugo godina poznavala i Silvana Menđušić, trenutačno novinarka RTL-ove Potrage. “U Mislavu nije bilo ni trunke zlobe mada je to bilo u potpunoj suprotnosti s načinom na koji je znao razgovarati s političarima. Bio je izuzetan kolega i drag prijatelj”, rekla nam je Menđušić.

Ivana Ivanda Rožić, novinarka RTL-a, s Bagom je radila dugi niz godina na Novoj TV. “Cijelo vrijeme razmišljam o njemu, o tome kako sam se dopisivala s njim dok sam rađala… Baš sam u šoku. Bio je čovjek. Nema osobe u redakciji kojoj on nije pomogao, on bi i mrtvaca nagovorio na intervju”, hvali ga Ivanda Rožić.

Prepričala nam je i situaciju kada je bila gotovo ljuta na to koliko je sposoban. Naime, iako je pokušala sve što je mogla i znala, jedan sugovornik joj nikako nije htio dati izjavu. “Ispričala sam to Bagi i frajer ga je nazvao i odmah nagovorio! Doista je bio nenadmašan”, prisjeća se Ivanda Rožić koja je, kao i ostali naši sugovornici, i dalje u šoku zbog ovog tragičnog događaja.