Bila sam na besplatnom brzom testiranju koje je danas krenulo u Zagrebu. Evo kako je prošlo

Ovog sam vikenda, u subotu popodne, saznala da mi je prijateljica, inače zdravstvena djelatnica s kojom sam par dana ranije bila u kontaktu, oboljela od Covida-19. Bile smo na distanci, ali sam u ordinaciji morala biti bez maske.

Odmah zato mjerim temperaturu; toplomjer pokazuje 37,3. Zabrinuta sam, nisku temperaturu mnogi navode kao jedan od simptoma koronavirusa.

Budući da je Grad Zagreb najavio da od ponedjeljka kreće besplatno brzo testiranje testovima, odlučujem se prijaviti. Radi se o antigenskim testovima koji se provode na 12 lokacija diljem grada, a rezultati bi vam, tvrde, trebali biti na mailu pola sata nakon testiranja.

Prvi pokušaj naručivanja

Guglanjem pronalazim stanicu brzitest.com.hr. To je, naime, jedan od dva načina kako se možete prijaviti. Drugi je, ako nemate mogućnost online prijave, da vas naruči vaš liječnik. Dakle, prvo sam se morala registrirati i odabrati lokaciju na koju želim otići. Živim u širem centru grada, a Agronomski fakultet mi se činio kao najbliža opcija. Otvaram upitnik. Unosim podatke, a na kraju elektronskog obrasca traže me ime nadležnog liječnika.

Pokušavam pronaći ime svoje liječnice na ponuđenom popisu, no nema je. Budući da mi obrazac ne dopušta da dovršim registraciju bez tog podatka, a ne mogu ga sama upisati, odlučujem nazvati broj call-centra koji se nalazi na dnu. Subota je navečer, ali ipak zovem jer piše da rade. Javljaju se ljubazne mlade dame. No, nisu baš sasvim sigurne što ih pitam jer je sustav za naručivanje na brzi antigenski test očito tek počeo raditi.

Ipak strpljivo sa mnom prolaze sve stavke. Zapinjemo opet na kraju, kod dijela s nadležnom doktoricom. Narudžba ne prolazi. Ne želim ih zadržavati na liniji, jer možda netko s ozbiljnijom situacijom, odnosno težim simptomima čeka na odgovore. “Budem još jednom probala sama”, kažem im i pozdravljam ih.

Odlučujem promijeniti lokaciju

Odlučujem probati s promjenom željene lokacije testiranja. Umjesto Agronomskog fakulteta sada stavljam Trnje, Kruge. Nije mi ni to daleko.

Ponovno moram popuniti obrazac, ali sučelje za Kruge je drugačije. Ni ovdje na popisu nema moje obiteljske liječnice, ali ovoga puta je mogu sama upisati. Uspijevam dovršiti popunjavanje i narudžba konačno prolazi. Stiže mi na mail potvrda da imam termin u ponedjeljak u 11.05 sati.

Odlučujem naručiti i supruga. Radi u velikoj firmi, strah me da sam, ako sam pozitivna, i njega zarazila. Moram priznati da držimo distancu koliko možemo, ali s maskama po kući ne hodamo. Tu je i mali, on ide u školu. Zato želim, zbog svih nas, znati na čemu smo.

Do testa sam u kućnoj izolaciji, prijateljica je loše

Do ponedjeljka se, naravno, izoliram. Srećom, kći je na studiju u drugom gradu pa je jedna soba prazna. Muž me dvori. Neprocjenjivo. Nedjelja prolazi, temperaturu više nemam. Vjerujem da sam OK, ali prijateljica s kojom sam bila u ordinaciji nije.

Covid-19 ju satire, gori od temperature. Glavobolja, kaže, ne prestaje. Zabrinuta sam za nju jer ima i nešto više kilograma, a kažu da je debljina rizičan faktor.

Došla sam deset minuta prije termina

Napokon je ponedjeljak, stižem automobilom desetak minuta prije zakazanog termina. Tek sam prišla koloni kad me zaustavio ljubazni gospodin s vizirom preko lica. “U koliko ste naručeni?”, pita.

Kad sam mu rekla vrijeme zatražio me da jedan automobil, koji je stajao na suprotnoj strani parkirališta, propustim u kolonu ispred sebe. Zanimljivo, mog supruga, koji se 5 minuta prije dovezao drugim automobilom a bio je kao i ja naručen u 11.05 sati, pustio je da prođe.

U koloni je bilo nekih desetak automobila. Kako jedan ode, novi dođe. Inače, testiranje na Krugama, kao i na ostalim lokacijama, provodi se svaki dan od ponedjeljka do subote od 9 do 12 sati.

Možete doći automobilom ili pješice

Ovdje nismo svi u automobilima, neki su došli i pješice. Tehničarka u skafanderu mijenja rukavice nakon svakog testiranja, dezinficira stolac na koji ljudi koji dolaze pješice sjedaju. Primjećujem da se detaljno vodi evidencija. Ja se u automobilu, iza zatvorenog prozora, osjećam dosta ugodno. Ne strepim da bih mogla zaraziti nekoga, niti da bi netko mogao zaraziti mene.

 

Vozila se polako pomiču. Onaj gospodin s vizirom pokazuje nam da stanemo čim bliže vozilu ispred svog, očito kako se na uskom zavoju na Krugama ne bi stvarala gužva. Svaka mu čast. Tu je i prometni redar koji mu pomaže. Tehničari naizmjence uzimaju briseve od ljudi iz vozila i onih koji su došli pješice. Svakome provjeravaju je li narudžba OK. Provjerava se i identitet.

Sve izgleda vrlo organizirano, iako nije posebno brzo. Doduše, ne možete medicinskom osoblju zamjeriti što se pridržava najviših standarda. “Pa zašto dezinficira stolac iza svakoga?”, pomalo nervozno me pita suprug dok me zove iz drugog auta. “Samo nek’ ju dezinficira”, uzvraćam strpljivo. Svjesna sam da smo zapravo iznimno brzo dobili termin i da sve zasad ide glatko.

Čekala sam na red 45 minuta

Napokon dolazim na red, 11 i 50 je. Dakle, točno 45 minuta nakon zakazanog termina. Prilazi mi tehničarka, ja ostajem u autu. Uzimanje brisa, znala sam od ranije, nije nimalo ugodno. Izdržavam stoički da ne završim na nekom viralnom videu. Boli, ali preživjela sam. Daju mi signal da mogu nastaviti vožnju, kažu mi da će mi rezultat poslati na mail.

Dolazim kući s obrascem, točnije upitnikom o simptomima koji je, kako piše, važan za interpretaciju rezultata brzog antigenskog testa. U njemu vas traže da upišete početak simptoma, da označite koje ste sve simptome imali i da potvrdite jeste li bili u kontaktu s Covid-19 pozitivnom osobom.

Taj obrazac treba poslati obiteljskom liječniku na mail, dok čekate rezultate koji bi vam trebali stići kroz pola sata nakon testiranja. U mom slučaju, to se zaista dogodilo. Dakle, bris su mi uzeli u 11 sati i 50 minuta, a nalaz mi je bio na mailu u 12 sati i 29 minuta, dakle kroz 40 minuta. I to – negativan.