Nekad je nužno odabrati stranu

Cahun, čuveni zagrebački obrt za šešire, nakon 69 godina više nije Pod zidom. Otišli smo do novog dućana u Vlaškoj

Razgovarali smo s Josipom Cahun koja je naslijedila obiteljski posao

Novi dućan u Vlaškoj
FOTO: Vjekoslav Skledar

Ako ste iz Zagreba, onda znate tko je i što je Cahun. A onda vjerojatno i znate da se legendarni dućančić više ne nalazi Pod zidom. Obitelj Cahun nedavno je svoj čuveni obrt preselila u Vlašku 59, nakon 69 godina provedenih preko puta Dolca. Ovaj su nas tjedan pustili u novi prostor i usput nas kratko proveli kroz povijest obrta koji je 1935. pokrenuo Josip Cahun. Danas ga vodi njegova unuka, gospođa Josipa koja je obiteljski posao naslijedila od svojih roditelja, Zlatka i Gordane Cahun.

Novi dućan, koji se nalazi preko puta hotela Jadran u Vlaškoj, kao i nekad stari, ispunjen je doslovno do stropa redovima unikatnih šešira, kakve Cahunovi rade posljednje 83 godine otkako je djed prvu radnju otvorio u Palmotićevoj. U novi prostor uselili su u lipnju, no prije toga su ga dugo uređivali. “Onaj prostor Pod zidom dobili smo od Grada Zagreba, no on je sada u procesu vraćanja starim vlasnicima. Ja sam bila i suvlasnik, ali nisam htjela raditi probleme. To se naprosto treba i mora vratiti ljudima kojima i pripada. Nije me nitko tjerao, ali nisam željela odugovlačiti cijelu stvar. Zato smo odlučili preseliti”, priča gospođa Josipa.

Nala Vjekoslav Skledar

Pa, kad je Grad Zagreb raspisao natječaj za prostor u Vlaškoj 59, gdje je nekoć bio obrt Bruno za izradu torbica, odlučili su se prijaviti. Prošli su natječaj i s uređenjem počeli polagano već u jesen 2016. “Joj, ovaj vam je prostor bio jako derutan, jer je bio prazan desetak godina. Bilo je puno vlage i morali smo to sve sušiti. Stvarno je dugo trajalo”, opisuje. Radionica je smještena u prostoru iza dućana, a imaju i izlaz na vrt zbog čega su posebno sretni. “Tu nam dolaze mice, već smo se sprijateljile. Imamo jednu žutu, izgleda kao Garfield i zovemo je Maja”, smije se gospođa Josipa.

‘Teško da ćemo više naći toplinu s Dolca’

Polako se, kaže, navikavaju, ali ništa ne može zamijeniti ono što su ona i njezina obitelj gradili od 1949. otkad su bili Pod zidom na broju 8. “I dalje svako jutro prije posla odlazim na plac i sa susjedima sjednem u kafić preko puta našeg, sad bivšeg, prostora. Srce mi se stegne svaki put. To si teško možete zamisliti, ali mi smo vam tamo stvarno svi bili kao obitelj. Sad smo otišli 5 minuta dalje, ali tu toplinu koju smo imali na Dolcu teško da ćemo ikad više opet imati”, priča tužno.

Zlatko Cahun, s pokojnim Reljom Bašićem i kćeri Josipom Facebook/Cahun
Na svakom šeširu rade tri dana Vjekoslav Skledar

Ipak, priznaje da je nova pozicija u Vlaškoj sasvim dobra. Inače, s njom se u novi prostor preselila i Silvija Spevec, prijateljica s kojom je odrasla, a koja s njom radi posljednjih 28 godina. Obje su, kaže, završile tekstilnu srednju školu, a Silvija se, prisjeća se Cahun, užasno bojala okušati u izradi šešira. “Mislila je da se neće snaći pa ju je ohrabrio naš Bobo, gospon koji je prije radio za nas. Rekao joj je neka dođe na koji dan, proba i vidi. Tako je i bilo i evo, još je tu”. Gospodin Slobodan, odnosno, kako ga od milja zovu Bobo, u mirovini je 15 godina, ali ga Josipa i Silvija često zovu za savjet i pomoć oko izrade.

Gospođa Josipa Cahun s prijateljicom i suradnicom Silvijom Spevec Vjekoslav Skledar

“On je u stanju cijelu noć crtati i mozgati kako bi riješio neke naše dvojbe”, priča 48-godišnja Cahun, i dodaje da i njezini roditelji, tata Zlatko i mama Gordana, iako su oboje već u mirovini, često uskoče i pomažu u radnji. “Moja starija kći Petra pokazuje interes za ovim poslom, ali ne znam baš koliko sam sretna s tim. Naime, sve ove europske tvornice, od kojih uzimamo neke materijale, polako izumiru, sele u Kinu i slično. A i sve se promijenilo. Od kulture nošenja šešira, klime, kupovne moći pa do toga da imamo sve više shopping centara. Bojim se da nema tu budućnosti za nas”, iznosi otvoreno svoje strahove.

Vjekoslav Skledar

Za izradu jednog šešira treba im tri dana

Osim izrade i prodaje šešira, u Cahunu obavljaju i usluge popravaka i čišćenja. “Znaju mi doći ljudi koji su kupili šešire još kod mog djeda. Pazite, to su šeširi stari po 40 i više godina, a mnogi izgledaju bolje nego ja”, smije se. Kaže da sve šešire izrađuju od zečje dlake koju nabavljaju iz Italije, Češke, Njemačke i Slovenije. Cijene im se za, recimo, ženske ljetne šešire kreću od 500 do 1500 kuna, a muške od 250 do 1200 kuna. U ponudi imaju i muške te ženske kape, marame i turbane, a imaju i program za žene koje su ostale bez kose. Posebnu pažnju pridaju maramama i turbanima koje izrađuju od pamuka i viskoze. Marame su im 200, a turbani 100 kuna.

Prvi dućan Josip Cahun otvorio je u Palmotićevoj 1935. pa je otvoren Pod zidom, a sada u Vlaškoj Vjekoslav Skledar
Vjekoslav Skledar

“Prije se nije moglo pokopati muškarca bez šešira. I danas mi znaju doći starije gospođe kako bi kupile šešir za muža koji je preminuo. Uvijek im dam popust jer sam na stare ljude posebno osjetljiva. Toliko su dragi i simpatični. Pogotovo kada si dođu kupiti šešir za koji su vjerojatno skupljali cijelu godinu. Navraćaju nam i mladi pa se iznenade kad vide cijene. Često komentiraju da šeširi nekih high street brendova koštaju gotovo kao naši”, opisuje. A razlika u kvaliteti je, priča, golema. “Naši šeširi su svi ručno izrađeni. Za izradu jednog treba nam oko tri dana. To su male serije, recimo, sve ženske šešire imamo po jedan komad, svaki je unikat”, zaključuje.

Nalazi se točko preko puta hotela Jadran Vjekoslav Skledar