Cambridgeov kratki dokumentarac pokušao je objasniti zbog čega bi roboti trebali osjećati bol kao i ljudi

U epizodi Simpsona pod nazivom “Lisa the Skeptic”, jednoj od upečatljivijih epizoda ove serije, jedan robot izletava iz zapaljenog laboratorija i govori “Zašto? Zašto sam programiran da osjećam bol?” To pitanje navuklo je osmijeh na lice mnogih gledatelja, no, kao i ostale upečatljive scene iz jedne od svima najomiljenijih serija, ono zadire u sveobuhvatne teme koje definiraju našu modernu civilizaciju, piše Motherboard.

Bol je fundamentalna stvar u životu mnogih organizama na našem planetu; radi se o iznimno važnom mehanizmu za identifikaciju radnji koje predstavljaju opasnu prijetnju našem fizičkom i mentalnom zdravlju. S obzirom da roboti postaju sofisticiraniji i interaktivni, treba li ih programirati da osjete bole kako se ne bi ozljedili ili kako ne bi ozljedili druge, a ako da, u kojoj mjeri?

‘Bol je stoljećima fascinirala filozofe’

“Pain in The Machine”, 12-minutni dokumentarac kojeg je u ponedjeljak objavilo Sveučilište Cambridge, suočava se s ovom kontroverznom temom. Dokumentarac također daje uvid u razmišljanja stručnjaka na području umjetne inteligencije, uključujući fizičare i druge interdisciplinarne stručnjake, te ih suprotstavlja s legendarnim momentima pop kulture koji ukazuju na velika filozofska pitanja povezana s programiranjem umjetnih reakcija na bol.

Evaluacija svojstva i koristi boli kod robota nevjerojatno mijenja koncept našeg razumijevanja na koji način iskustva koja su povezana s boli funkcioniraju i na koji nas način štite u našem životu. “Bol je stoljećima fascinirala filozofe”, rekao je u dokumentarcu Ben Syemour, stručnjak za računalnu i sistemsku neuroznanost boli s Cambridgea.

Bol je vruhnac naše svijesti

“Uistinu, neki ljudi smatraju da je bol vrhunac naše svijesti. Naravno, ne radi se o ugodnom vrhuncu naše svijesti, no nedvojbeno se radi o trenucima u kojima se najviše osjećamo ljudski, jer smo većinu vremena u dodiru s nama samima kao smrtnim ljudskim bićima.”

Ideja da je bol humana sila, unatoč tome koliko ona na trenutke može biti iznimno nepodnošljiva, standardna je u mnogim erama i kulturama. Kako je to rekao autor James Baldwin: “Stvari koje su me iznimno mučile su one stvari koje me povezuju sa svim ljudima koji su živi, ili koji su bili živi.”

Roboti mogu nadmašiti ograničenja svojih stvoritelja

Treba vidjeti mogu li osnovne reakcije na bol, koje su već programirane u nekim sistemima umjetne inteligencije, evoluirati u kompleksne emocije poput empatije, ili neku vrstu solidarnosti prema patnji koju je opisao Baldwin. Roboti vjerojatno mogu nadmašiti kognitivna i konceptualna ograničenja svojih ljudskih stvoritelja, te biti pioniri u novim pristupima po pitanju interakcija s našim svijetom i njegovim naseljenicima.

“Čini se kako se ljudi ne razlikuju od kompleksnih mašina koje su napravljene od bioloških materijala”, ističe u dokumentarcu Marta Halina, predavačica filozofije kognitivnih znanosti sa Sveučilišta Cambridge.

Gradnja mašina koje su kompleksne poput nas

“To ima ogromne implikacije na razmišljanja o budućnosti umjetne inteligencije, jer bismo mogli biti u mogućnosti izgraditi mašine koje su kompleksne poput nas i koje bi imale sposobnosti poput nas; na primijer, da imaju sposobnost osjetiti bol”, rekla je Halina. “Ako možemo izgraditi mašine koje su kompleksnije od ljudi, onda bi one mogle imati iskustva i sposobnosti koje ne možemo niti zamisliti.”

Artističko osvrtanje na ovakve teme, poput onih koje se protežu u HBO-ovoj seriji Westworld, gurnule su ovakve ideje prema široj javnosti. “Pain in the Machine” daje interesantan uvid u stvarne napore da repliciramo bol kod robota, te pritom uzimamo u obzir etičke, filozofske i društvene probleme do kojih bi programirana patnja mogla dovesti u budućnosti.