Nekad je nužno odabrati stranu

Churchill je 1939. napisao prilično nevjerojatan esej u kojem polemizira o svemircima. Nedavno je otkriven

Tekst na 11 stranica napisan je godinu dana prije nego je postao premijer

Winston Churchill
FOTO: AFP

Mogao je nikad ne ugledati svjetlo dana. Izgubljen i davno zaboravljen, neobjavljeni esej Winstona Churchilla kojeg je napisao godinu dana prije nego što je postao premijer Britanije. Tema kojoj je se njegov veliki um posvetio nije bila ni politika, ni bojišnica, već postojanje izvanzemaljaca, piše The Guardian.

Članak na 11 stranica vjerojatno je bio namijenjen tjedniku News of the World koji više ne izlazi, ali iz nepoznatih razloga esej je ostao kod njegova izdavača i tek se nedavno pojavio u US National Churchill Museum u Missouriju. U eseju, Churchill kontemplira o uvjetima koji su potrebni da bi svijet bio naseljen i, uzimajući u obzir ogroman broj zvijezda oko kojih možda kruže alienske planete, dolazi do zaključka na pitanje eseja postavljeno u naslovu ‘Jesmo li sami u svemiru?’. Zaključak je glasno ne.

“Prvi put kada sam vidio esej, pomislio sam da kombinacija Churchilla i tako velikog pitanja mora biti fascinantna za pročitati, i to se pokazalo točnim”, rekao Timothy Riley, direktor muzeja, za The Guardian. “Apsolutno se uklapa da je Churchilla postavio takvo pitanje. On je bio gorljivo zainteresiran za znanost i tehnološki napredak te ih je podupirao kroz cijelu svoju karijeru”. Riley je rekao da se muzej nada da će članak biti javno dostupan što prije.

Esej je pronađen slučajno u jednoj kutiji

Pronađen slučajno u jednoj kutiji u muzeju, ovaj članak otkriva više od same Churchillove sklonosti znastvenom razmišljanju. Članak otkriva da je Europa u ratu, a jedan od najutjecajnijih političara modernog vremena se ozbiljno bacio na pisanje članaka o malim zelenima.

Churchillov muzej National Churchill Museum/Westminster College

U članku za časopis Nature, Mario Livio, astrofizičar i autor knjige Why? What Makes Us Curious, opisuje kako je postao prvi znanstvenik koji je pročitao Churchillov davno izgubljeni esej pri svom nedavnom posjetu Missouriju. “Ono što je potpuno zadivljujuće oko tog članka je da čovjek koji je bio jedan od najvećih državnika 20. stoljeća, u 1939. godini ne samo da ga zanima, već uspije naći vremena da napiše esej o potpuno znanstvenoj temi”, izjavio je Livio.

Livio je svojim kritičkim znanstvenim okom pregledao članak i bio je impresioniran onime što je našao. “Njegova logika, tijek misli, ocrtava točno ono što mislimo danas kada razmišljamo o mogućnosti života negdje drugdje”, rekao je.

Churchill je bio dobar skeptik

Churchill počinje esej definirajući što se misli pod ‘životom’. Ono što je najvažnije, piše on, je “disati i razmnožavati se”. Zatim nastavlja o potrebi za vodom. Moderni astronomi razgovaraju o tome da zvijezde imaju “naseljive zone” oko sebe gdje tempertura planeta neće biti niti prevruća ni prehladna kako bi moglo biti vode. Churchill u članku govori o istoj ideji, pišući da život može opstati samo “između nekoliko stupnjeva smrzavanja i ključanja vode”.

U vrijeme kada je Churchill pisao članak astronomi su favorizirali teoriju da se planete formiraju kada zvijezde cijepaju materijal od kojeg su načinjene dok prolaze jedna pored druge. Ali, Churchill je bio dobar skeptik. “Nisam dovoljno egoističan”, piše on, “da mislim da je moje Sunce jedino koje ima obitelj planeta”. Njegova intuicija je bila u pravu. Danas astronomi otkrivaju tisuće planeta izvan solarnog sistema.

Korak po korak, Churchill dolazi do stava u kojem se miješa očaj i optimizam koji izražava zadnjom rečenicom eseja. On piše: “Ja nisam tako bezgranično impresioniran uspjehom naše civilizacije da bih bio spreman misliti da smo mi jedina točka u ovom beskrajnom svemiru koja sadrži živa, misleća bića ili da smo najviši oblik mentalnog ili fizičkog razvitka koji se ikad pojavio u nepreglednom dosegu prostora i vremena”.