Nekad je nužno odabrati stranu

Ćorić je upravo dao intervju i otkrio da ne zna ključne stvari iz svog sektora. Optužbe o Krešiću nespretno umanjuje

Ćorić pokušava objasniti jučerašnji incident

Ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić danas je nastupio u Novom danu N1 televizije, gdje je pokušao objasniti skandal koji do kojeg je došlo nakon njegovog jučerašnjeg sukoba s reporterom te televizije, Hrvojem Krešićem.

„Ako ste gledali cjelokupno izlaganje, koje je trajalo preko 40 minuta, primijetit ćete da je to bio odgovor na lažnu tezu koju je novinar provukao u svom pitanju, implicirajući da sam ja u pitanje doveo nacionalne interese RH. Kroz to i nekoliko drugih pitanja moglo se zaključiti da su Krešićeve teze da je RH, odnosno Vlada, odnosno ja kao ministar, zanemario interes RH.

Uvažavam Krešića i njegov posao, ali ja ne mogu dopustiti da moj profesionalni integritet netko na taj način dovodi u pitanje. Moja reakcija na čitav niz njegovih pitanja, prekidanje izjava i nedopuštanje da odgovorim bila je pretjerana. Jučer sam se ispričao medijskoj javnosti zbog toga što jedna moja rečenica aludira da se novinari u Hrvatskoj prate. To nije točno“, objasnio je ministar.

I dalje se poziva na novinarski izvor

Ćorić nije htio otkriti tko mu je izvor za informacije o privatnoj novinarskoj komunikaciji. „Krešić je u pitanje ušao s krivom tezom, spomenuo je ime krive osobe, tu je osobu doveo u neugodan položaj, te implicira da sam ja osobu koja je potpisala Memorandum o razumijevanju sa strane Ine nagradio radnim mjestom u upravi Ine. Moja reakcija nakon toga bila je reakcija čovjeka, a ne ministra, i do toga nije trebalo doći. Sve sam čuo od visokog novinarskog izvora“, kazao je Ćorić.

„U jednom trenutku tijekom tog razgovora bio sam indiskretan. Nakon toga sam iskusio što znači ući verbalni sukob s jednim novinarom, i to si više neću dopustiti. No. Ako razgovor pogledate, vidjet ćete da sam bio onemogućen u odgovaranju na pitanja“, kazao je ministar. Ćorić je odbio odgovoriti i na pitanje o tome na kojeg je člana uprave Ine s imenom istim poput onoga reportera N1 mislio.

Zašto Memorandum nije objavljen odmah?

Na čemu ste temeljili tvrdnju da je Hrvoje Krešić povezan s naftnim biznisom, pitao je voditelj emisije Tihomir Ladišić ministra. „Krešić je ušao u teze o potencijalnom utjecaju mađarske strane na jednog člana uprave Ine. Ja sam se na to referirao sarkastično. Dakle, ova teza je bila predmet mog sarkazma, koja je od novinara protumačena tako kako je njemu odgovaralo. Ja ni u jednom trenutku nisam rekao da on predstavlja interese naftnog lobija.

Ministar je potom pokušao objasniti zašto je Memorandum objavljen tek dvije godine nakon potpisivanja. „Takve dokumente se obično ne objavljuje, pa nisam vidio razlog da ga se objavi. No, kada je Hrvatska javnost postala zainteresirana, on je objavljen i o svakom njegovom detalju može se razgovarati. Memorandum o razumijevanju potpisan je u ljeto 2018. godine između Ine i Janafa. Taj memorandum za cilj ima smo jednu stvar – Ini i Janafu donijeti profit, što se na kraju i događa”, kazao je ministar.

Ministar ne zna ključne podatke

Po kojoj je cijeni Ina izvezla naftu u Mađarskoj, pitao je Ladišić ministra. „Nije Hrvatska izvezla naftu, a cijenu možete doznati od Ine. Mi činimo sve da Ina posluje kao uspješna kompanija. Pretpostavljam da je ta nafta prodavana po tržišnim uvjetima. Uputite upit Ini, ja nemam podatak o kojoj je cijeni riječ. Imamo samo informaciju da u posljednjih nekoliko mjeseci bilježimo pad cijena nafte“, kazao je Ćorić. Dugoročno opredjeljenje Ine je koncentracija proizvodnje u Rijeci i gradnja biorafinerijskog postrojenja u Sisku, dodao je ministar.

Ladišić se začudio zbog toga što ministar ne zna cijenu nafte. „Ako ministar ne zna cijenu po kojoj se izvezla nafta, kako možete tvrditi da je u ova četiri mjeseca izvoza nafte u Mađarsku to profitabilnije nego prerada u Hrvatskoj. “Na osnovu podatka da je proizvodnja u Sisku generirala minus od 200 do 250 milijuna kuna godišnje”, odvratio je ministar.

Strateški cilj je uspješna Ina

Zašto naftu nismo prerađivali u Rijeci, nego smo je slali u Mađarsku?, pitao je Ladišić ministra. „Nafta se maksimalno transportira u Rijeku, i to vlakovima. Najveći mogući kapacitet je 150 tisuća tona godišnje, to je lako provjeriti“, odgovorio je Ćorić. „Izvoz ili uvoz nafte ne može biti strateški cilj, strateški cilj RH mora biti uspješna Ina. Govoreći strateški, cilj je obnova proizvodnje ugljikovodika, koja je zbog neaktivnosti po pitanju razvoja tih polja počela padati. Uvoz ili izvoz pet, pet tisuća ili 500 tisuća barela nafte nije pitanje“, kazao je Ćorić.

Ministar Ćorić je objasnio zbog čega RH želi kupiti Inu. „To je dugoročna odluka u okviru koje bi Hrvatska u potpunosti kontrolira biznis. Na taj način samostalno može donositi dugoročne odluke za poslovanje Ine. U međuvremenu zajedno s Mađarima donosimo odluke tako da poslovanje bude pozitivno, na zadovoljstvo svih dioničara, objasnio je Ćorić. Ministar se na kraju osvrnuo na činjenicu da ga je voditelj nekim pitanjima doveo u nepriliku. „Ispričavam se još jednom što u glavi nisam imao sve brojke koje ste tražili. Vaš šalabahter vam je dobro poslužio, drugi put ću i ja pripremiti nešto takvo“, kazao je Ćorić.