Čovječanstvo uporno ganja vječni život. Nova studija sugerira da nam je 150 godina ipak granica
Studija se temelji na podacima više od pola milijuna dobrovoljaca
Nova studija sugerira da možda postoji granica ljudske dugovječnosti, piše Live Science. Prema studiji, objavljenoj ovog tjedna u časopisu Nature Communications, ta gornja granica je između 120 i 150 godina.
U tako poodmakloj dobi ljudsko tijelo jednostavno više ne može odgovoriti i oporaviti se nakon normalnih stresova kao što je bolest, piše Guardian. Studija se temelji na podacima više od 500.000 dobrovoljaca koje je tim koji stoji iza studije objedinio u jedinstveni broj. On mjeri fiziološki danak starenja koji su nazvali pokazateljem dinamičkog stanja organizma ili DOSI.
Kronološka i biološka dob su različite stvari
Ova brojka razlikuje biološku dob, koja je u osnovi pokazatelj istrošenosti stanica, od kronološke dobi, na način koji podsjeća na scenu iz filma Indiane Jonesa u kojoj mladoliki Harrison Ford zastenje “nisu godine u godinama one su u kilometraži”. “Ono što kažemo je da strategija smanjenja slabosti i smanjenja tereta bolesti ima samo dodatnu sposobnost da poboljša naš životni vijek”, kaže Peter Fedichev, znanstvenik koji proučava dugovječnost na moskovskom institutu za fiziku i tehnologiju i stariji autor studije, za Inverse.
Prema Live Science sugestija je da bi povećanje ljudskog vijeka preko ove krajnje granice zahtijevalo terapije koje bi pojačale sposobnost tijela da bude izdržljivo i da se samopopravlja. Znanstvenici su ovu gornju granicu izvukli iz pola milijuna anonimnih uzoraka krvi ljudi u Americi, Velikoj Britaniji i Rusiji.
Prvenstveno su proučili dva broja kako bi se odredio DOSI pojedinca, omjer dvije vrste bijelih krvnih stanica koje imunološki sustav koristi u borbi protiv infekcije i varijabilnost veličine crvenih krvnih stanica, prema Live Science. Svaki se od ovih brojeva povećava kako ljudi stare, a znanstvenici ih zovu biomarkeri starenja.
Izračunali gornju granicu starenja pomoću biomarkera
Znanstvenici su izračunali potencijalne gornje granice ljudskog vijeka uključivanjem biomarkera starenja, s ostalim osnovnim medicinskim podacima o svakom dobrovoljcu, u kompjuterski model. Pitanje je bilo koliko bi bio najduži životni vijek ako je sve idealno, u okolišu bez stresora. Kompjuterski model je sugerirao da bi se u potpuno idealnim biološkim okolnostima ti biomarkeri starenja toliko smanjili do 150. godine života da više ne bi mogli podržavati živi organizam.
Nije baš jasno bi li doživjeti 150 godina bilo ugodno. Dugi životni vijek nije isto što i dugi vijek dobrog zdravlja. “Smrt nije jedino što je važno”, piše Scientific American. “Druge stvari, kao kvaliteta života, počinju biti sve važnije kako ih ljudi sve više gube”. Ova studija razmatra konačnu, dugotrajnu smrt, a pitanje je možemo li produljiti život, a da ne produljimo i udio vremena u kojem imamo dobru kvalitetu života.