Jučer su u Zagrebu počela zbivanja oko Adventa, odmah smo ih obišli. Ovo su prvi dojmovi naših novinara

Advent u Zagrebu još nije do kraja instaliran. Odnosno, nije bio danas poslijepodne kada smo prošetali gradom. Radila je otprilike svaka treća kućica ili štand, osjećao se miris lakiranog drva, čuo žamor dostavljača i bušilica. Centar je bio pun, ali ostaje dojam da je s gužvom više veze imala subota nego početak adventa.

Više bi komešanja izazvala nekakva sitna građanska tragedija poput torbe koja je zapela u tramvajskim vratima, nego nešto što se nudilo na štandovima ili događalo na pozornicama koje su još bile u konstrukciji. Usprkos tome već se sada, nakon par sati šetnje gradom prilično jasno može vidjeti kakva će se hrana i kakav sadržaj nuditi na kojem od gradskih trgova i koji će štandovi biti skriveni dragulji.

Za sada najzanimljivije kobasice i skupi hamburgeri

Prvo smo obišli Kurelčevu ulicu koja spaja Europski trg s Jurišićevom. U tom se dijelu nalaze štandovi zagrepčanima dobro poznatih Submarinea i Rougemarina, a ponuda bi očito trebala biti malo drugačija od klasičnih adventskih kobasica sa senfom i kuhanog vina. Tamo se između ostalog mogu naći i japanska i jela s bliskog istoka. Cijene su jednako ‘nekonvencionalne’. Recimo, božićni hamburger u Submarineu s junećom pljeskavicom, umakom od senfa i meda, crvenim kupusom, pancetom i suhim šljivama košta između 46 i 56 kuna. Hot dog sa španjolskom Chorizo kobasicom u Rakijarnici košta 34 kune.

Većinu toga se još nije moglo kupiti, pa smo probali Currywurst iz Wurst Bara, tradicionalnu bavarsku svinjeću kobasicu s povrćem, koja se služi s curry umakom (ketchupom s curryjem i drugim začinima) i zapravo je ukusnija nego što zvuči. Stali smo i u Gyoza Baru koji nudi Azijsku brzu hranu poput Gyoze (25 kuna) i Yakitorija (39 kuna) i japanska piva od 25 kuna. Popili smo sake koji je bio hladan i, iskreno, nije bio puno drugačiji od nekakve bezvezne liker-rakije.

Mislimo da smo pronašli najskuplje kekse u gradu

Štandovi na Europskom trgu danas još, uglavnom, nisu bili postavljeni, a s razglasa je udarala nekakva komercijalna glazba koja je očito trebala nadglasati horde ljudi kojih još nije bilo pa je samo uspijevala biti naporna. Štandovi koji su bili postavljeni sugerirali su da bi se tamo trebali prodavati suveniri, bomboni, sušeno voće, suhi kolači i drugi sitni pokloni.

Zaustavili smo se na slatkom štandu na kojem su se prodavali suhi kolači. Prodavačica Roberta nam je na engleskom s teškim naglaskom objasnila da dolazi sa Sicilije, gdje ona i muž kupuju kolače i sušeno voće koje kasnije preprodaju. Imaju kekse i kolače od čokolade, badema, kokosa, ruma i pistacije.

Prodaju i cannoli, koji još nije bio spreman. Kupili smo tri kolačića (s čokoladom, bademom i nekakvu granola kockicu) koje nam je naplatila nevjerojatnih 35 kuna. Najbolje što se za kekse može reći je da nisu katastrofalni. Naletjeli smo i na štand sa zagrebačkim suvenirima od recikliranog drva, štandove s vinom i raznim slatkišima.

U Bogovićevoj su opet pretjerali s kućicama

Potez od Trga Bana Jelačića preko Bogovićeve do Cvjetnog trga potpuno je zakrčen kućicama između kojih se ne može slobodno prolaziti. U tom se dijelu stvara najveća gužva, više zbog čepa koji nastaje na početku Bogovićeve nego zbog ogromnog interesa za štandove. Advent se još nije dovoljno zagrijao, tako da ni na jednom štandu nismo morali čekati više od minute i pol.

Ostao nam je dojam da je taj dio oko Cvjetnog trga onako, ‘za raju’. Štandovi uglavnom nude božićne klasike: debrecinke, kuhano vino, čašice s fritulama i vafle na štapiću. Nismo zapamtili nekakav posebno zanimljiv štand sa suvenirima. Cijene su, međutim, bitno niže nego drugdje. Hot dogovi s kupovnim kobasicama, senfom ili ketchupom su oko 25 kuna. Na kućici kod hotela Dubrovnik popili smo crveno kuhano vino koje smo platili prihvatljivih 12 kuna (cijene vina u ovom dijelu grada idu do 15, u Tomićevoj se prodaju i za 20 kuna). Djevojka koja nas je poslužila nije nam znala reći koje smo točno vino dobili.

Najbolje fritule i dobre palačinke

Božićni ugođaj možda se najbolje osjeti ispod uspinjače u Tomićevoj ulici. Kada smo stigli većina štandova već je radila, gužva nije bila nesnosna ali je ljudi bilo dovoljno da se stvori osjećaj adventa u gradu. Tu smo naišli na štand koji nudi izvrsne istarske zalogajčiće s domaćim pršutom, ovčjim sirom, rukolom i mirisnom palentom koje pakiraju u kartonske tuljce.

Imaju i istarske kobasice s kiselim kupusom i Vodnjanska vina. Kažu da će svakog dana imati i nekakav ‘mali show’ s kajganama, fužima i drugim specijalitetima koje će raditi uživo. Zalogajčići s palentom i maslinovim uljem koštaju 15 kuna, s kiselim kupusom i mesom 25 pa naviše. Deci istarskog vina košta 10 kuna a čaša kuhanog crnog ili bijelog je 20 kuna.

Od svih tih istarskih delicija možda su najbolje fritule. Mi smo ih dobili hladne, ali i takve su bile dosta hrskavije i nekako autohtonije od klasičnih spužvastih adventskih fritula koje se zalijevaju Nutellom. Na početku Tomićeve prodaju se i dosta dobre palačinke, koje su razmjerno velike i koštaju 18 kuna, što se, u usporedbi s drugim cijenama na koje smo naletjeli, čini prilično razumno.

Pune se Nuttelom, bijelom Linoladom ili jednim od deset voćnih džemova i razmrvljenim Plazma keksom što ih diže iznad razine obične ulične palačinke koju kupite na nekoj rivi na Jadranu dok čekate trajekt.