Divan kraj zamalo tragične priče: netko je na Medvednici ostavio slijepo i gluho albino štene, sad ima novi dom
Tri tjedna je bila u azilu, a onda se u nju zaljubio Ivan iz Zagreba
Prije tri tjedna planinari su kraj Kraljičinog zdenca na Medvednici našli napušteno, preplašeno štene. Odveli su ga u Dumovec gdje su veterinari ustanovili da se radi o ženki koja ima djelomični albinizam. Bijeloj kujici dali su ime Breza.
Malena je potpuno slijepa na jedno oko, na drugo vidi vrlo malo, a i gluha je. Unatoč svemu, dvomjesečna Breza sad je našla stalni dom. Udomio ju je Ivan iz Zagreba te joj promijenio ime u Juno. Telegram ga je nazvao da vidimo kako se malena snašla.
‘Jako je zaigrana’
Juno je kod Ivana od subote: “Super se snašla, veoma je pametna i ništa nju ne sputava to što ne vidi i ne čuje. Ponaša se kao i svako najnormalnije štene, jako je zaigrana, grize sve živo, spava, jede i to je to više manje”, priča nam njezin udomitelj.
Ivan ima nju, a njegova djevojka štene od 6 mjeseci. “Još neko vrijeme ih nećemo spajati, ali vjerujem da će se sprijateljiti relativno brzo s obzirom na to da su jako mladi oboje”, govori nam.
Dodaje i kako ne zna koja je Juno pasmina. Iz Dumovca mu to nisu rekli, a nije mu bilo ni bitno, ali vidio je da ljudi komentiraju kako bi mogla biti border collie. “Sama po sebi je slatka takva kakva je”, govori nam.
[UDOMLJENA]Breza se sprema na spavanje, ali, kao i svako mladunče, traži još malo igre. Ima sreće! Noćas je dežurna naša Klara, a na njezinoj majici piše: "Volim te k'o pesa!"
Posted by Azil Dumovec on Saturday, December 26, 2020
Dugo je želio udomiti psa
Dugo je razmišljao o udomljavanju, prvenstveno jer je svjestan da se radi o velikoj obavezi. “Ipak, kada sam vidio nju jednostavno mi je bila predivna. I prije sam gledao slijepe pse, doduše nijedan nije još i bio gluh uz to. No, kada god bi se za nekog javio već su bili udomljeni, ali s njom sam imao sreće i iskoristio sam priliku jer je baš poseban pas”, govori nam.
Kaže nam kako s njom nema ništa više posla nego s bilo kojim drugim štenetom. “Juno samo treba malo više dizati i usmjeravati, ali to je to”, govori i objašnjava kako komunicira s njome:
“S obzirom na to da je još mala ako negdje zapne dignem ju i odnesem na tepih među igračke i od tamo se snađe dalje po stanu. Uglavnom komuniciramo na dodir ili mamljenjem hranom, ali ne mislim da je briga za nju zahtjevnija nego za štene koje nije gluho i slijepo.”
