Durian, voće užasnog mirisa, postaje golemi hit u Kini i sve ozbiljniji biznis

Kinezi obožavaju durian, oporo, trnovito voće, veličine nogometne lopte, kao ananas s bodjama, a Malezija želi dio svog kolača u toj priči. Vrijednost uvoza svježeg duriana u Kini raste, u prošlom desetljeću, za prosječno 26 posto godišnje i 2016. godine doseže vrijednost od 1.1 milijardu dolara, kažu podaci Ujedinjenih naroda.

Tržištem dominira Tajland ali malezijski političari računaju da bi diplomacijom mogli poboljšati svoj izvoz i na cijelu voćku osim smrznute pulpe koju sada izvoze. Na festival duriana u gradu Nanningu u južnoj Kini, ranije ovog mjeseca, 165 tisuća ljudi čekalo je u redu, željno da proba primjerke cjelovitog voća.

“Danas u Kini postoje dvije stvari za koje su ljudi spremni čekati u redu, iPhone X i malezijski durian”, kazao je malezijski ministar poljoprivrede Ahmad Shabery Cheek prošle subote. Govorio je na festivalu duriana u Pahangu, najvećoj državi malezijskog poluotoka koja izvozi durian ljubiteljima ove voćke u centralnu Kinu.

Zbog smrada paze gdje ga stavljaju

Diljem Malezije, gdje durian zovu kraljem voća, voćnjaci imaju rekordan porast kineskih turista koji žele probati voće kojeg zbog njegova intenzivnog smrada nema u hotelima, zračnim lukama i drugim sredstvima prijevoza gdje se nudi hrana.

Durian se voli ili mrzi. Ljubitelji opisuju da žuta sredina voćke ima bogat okus, nalik na maslac, s naznakama vlasca, šećera u prahu i karamel pudinga. Druge odbija miris pa ga povezuju s trulim lukom, terpentinom i prljavim čarapama iz teretane. Poznati kuhar Anthony Bourdain kaže da će vam dah smrditi kao da ste ljubili mrtvaca.

Konzumenti u Kini prihvaćaju različitu hranu koja uključuje tropsko voće, kaže Loris Li, istraživač tržišta hrane i pića iz Mintel Group Ltd iz Shangaja. Durian se koristi za dodavanje okusa jogurtima, kolačima, kavi čak i pizzi.

Cijene su u godinu dana eskalirale

Durian i proizvodi na bazi duriana su najtraženiji proizvodi na kineskoj Alibabi, kaže Ahmad Maslan, ministar međunarodne trgovine, prodaje i industrije u malezijskoj vladi. Malezija u ovom trenutku ma 45.500 farmera koji su trenutno isključeni s kineskog tržišta svježeg duriana i izvoze samo smrznutu pulpu. To je zato jer Malezijci čekaju da voće sazri i padne na zemlju, radije nego da se penju po drveću i uberu ga.

Rizik prljavštine i insekata na voću spriječava Kineze da naručuju malezijski proizvod ali bi pregovori s kineskim vlastima mogli dovesti do odobrenja izvoza cijelog ploda unutar godine dana, kaže ministar poljoprivrede Malezije. Ministarstvo radi s farmerima da počnu upotrebljavati mreže i užad da bi ulovili plod durijana, težak oko 1 kilogram, prije nego padne na zemlju. Durian unutra obično ima pet dijelova žutog mesa. U Kini jedna kriška može koštati oko 100 jena, 15 dolara.

Cijene duriana u Kini rastu i posve su eskalirale posljednjih godina. Posjedovanje farme duriana u Maleziji je profitabilna investicija. Cijene i dalje rastu pa je ovo svakako dobra prilika, kaže agent za agrikulturu iz Pahanga. Ovisno o lokaciji, jedan hektar farme sa stablima starim 6 godina košta oko 40 tisuća dolara, a za one farme koje imaju zrela stabla stara 10 do 12 godina, cijena je dvostruka, kažu agenti za prodaju nekretnina.

Ponudili mu 4 milijuna dolara za farmu

Godišnje, voćnjaci mogu vratiti oko 10 tisuća dolara po hektaru, za usporedbu palmino ulje vraća oko 4 tisuća dolara na hektar. Biznis se čini vrlo lukrativan. Eddie Yong, vlasnik oko 400 stabala kaže da se biznis jako isplati. Njegov voćnjak je u Raubu, Pahang, oko 107 kilometara istočno od Kuala Lumpura i 460 kilometara sjeverno od Singapura. Morao je ograničiti broj posjeta turista na 150 dnevno zbog pojačanog pritiska iz Hong Konga i Kine.

“Durian s voćnjaka u Raubu je vrlo tražen zbog kremastog i gorkoslatkog okusa”, kaže Yong koji je započeo posao prije 30 godina. “Ljudi dolaze iz Singapura na jednodnevni izlet samo kako bi probali ovo voće”, kaže. U Singapuru se hrana ne smije jesti na javnim mjestima, a durian je prekrižen crvenom bojom.

Yong je nedavno odbio ponudu od pola milijuna dolara od kineskog investitora za svoju farmu od 4 hektra.” Ponudili su mi dobru cijenu, ali ne želim prodati. Ovo je moj život i moja strast”, zaključuje.