Evo novog popisa državnih stanova za najam. I malog podsjetnika na iskustvo Telegramova novinara

Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) do 23. kolovoza prikupljat će ponude građana za najam 21 državnog stana u Zagrebu, objavljeno je u javnom pozivu koji je DUUDI objavio na svojim stranicama.

Iznosi mjesečne najamnine u Zagrebu kreću se s početnom cijenom od 262,50 kuna (za stan od 17,50 četvornih metara u Klaićevoj ulici) do 1.216,50 kuna (za stan od 81,10 četvornih metra u Čalogovićevoj ulici u Novom Zagrebu).

DUUDI je objavio i tablice s popisom stanova, njihovim lokacijama, površinom i mjesečnom najamninom, iznosom jamčevine te datumima i vremenom kada se stanovi mogu pogledati, a ovdje je prenosimo u cijelosti.

Kako sam aplicirao i dobio stan

Državni ured za upravljanje imovinom svakih nekoliko mjeseci daje u najam prazne stanove po povlaštenoj cijeni. Prošle godine je i Telegramov novinar, Robin Mikulić, aplicirao na jedan od tih natječaja te dobio stan. Tada je detaljno prepričavo svoje iskustvo:

Bilo je to jutro nalik svakom drugom rujanskom jutru. Popio sam prvu šalicu kave, zapalio tri cigarete i otvorio svoj omiljeni portal. “Državni stanovi za 15 kuna po metru kvadratnom”, bio je naslovljen jedan od članaka koji su zarobili prve tračke moje pozornosti jednog od onih sjetnih postfestivalskih dana. Prazni državni stanovi svakih nekoliko mjeseci nude se na aukcijama tipa tko ponudi najviši iznos iznad početne cijene, njegovo je. Naravno da sam se poigrao idejom da riješim stambeno pitanje, izmučen svim lošim podstanarskim iskustvima koja su obilježila moj studentski život.

Trenutak kad sam prvi put otvorio vrata

Uz tabelarni prikaz ponuđenih stanova popraćenih točnim adresama, pisalo je i vrijeme predviđeno za razgledavanje. Od inicijalne ideje, na koncu, prošlo je neizmjerno dugih mjesec dana. No na sve sam zaboravio u trenutku kad sam otvorio velika smeđa dvokrilna vrata urešena prorezom za poštu i špijunkom promjera kotača bicikla namijenjenog nekom djetetu. Zaljubio sam se u osjećaj koji stvaraju drveni podovi, zeleni stropovi visoki tri metra i sobe veće od nekih stanova koje sam dijelio s barem još jednim parom žednih studentskih grla.

Pronašao sam se u masi ljudi s kojom me povezuje ista misija. Stan od 80 kvadrata djelovao je malo zbunjujuće pod naletom svih tih znatiželjnika koji su moj dom željeli učiniti svojim. Kažem moj dom jer, čim sam ušao u taj prvi stan, zaključio sam da ne moram tražiti dalje. Prikupljanje dokumentacije do tog mi je trenutka utjerivalo strah u kosti. Do te mjere da bih uvijek uredno odustajao prije no što bih se uopće pokrenuo. Ali, što je to strah u usporedbi s pokretačkom snagom vizije novog početka? Ohrabren takvim zanosom slavodobitno sam se otisnuo u banku…

Ostatak teksta možete pročitati ovdje.