Dvojica hrvatskih arhitekata upravo su dobili prestižnu svjetsku nagradu za projekt famozne Vinarije Galić
Projekt studija "Dva arhitekta" osvojio je nagradu Architecture MasterPrize u konkurenciji 65 zemalja
Dvojica zagrebačkih arhitekata, Zoran Zidarić i Tomislav Ćurković, koji stoje iza arhitektonskog studija “Dva arhitekta”, osvojili su prestižnu američku nagradu Architecture MasterPrize 2019. Ovo veliko priznanje dobili su za projekt Vinarije Galić u Kutjevu u konkurenciji najboljih svjetskih ostvarenja iz čak 65 zemalja u kategoriji industrijske arhitekture.
Za isti projekt Zidarić i Ćurković već su dobili najvišu državnu nagradu “Vladimir Nazor” te međunarodnu BIG SEE Architecture Award. Ovu, najnoviju nagradu u njihovoj kolekciji, uručit će im 14. listopada na svečanosti proglašenja pobjednika u muzeju Guggenheim u Bilbau.
Inspiracija iz tradicije
Zidarić i Ćurković svoje djelo opisuju kao spoj modernog i tradicionalnog, kuću s čistim i jednostavnim linijama koja se uklapa u vizuru grada, a istovremeno je suvremena. Inicijalnu inspiraciju crpili su iz tradicionalnih vinskih podruma, a koristili su beton i opeku. Kroz velike staklene stijene u unutrašnjosti vinarije vide se bačve koje prolaznike pozivaju da uđu, stoji u opisu njihovog projekta na stranicama Architecture MasterPrizea.
Inače, neke od najdojmljivijih radova studija “Dva arhitekta” obilježava opeka koju su rabili i na obiteljskim kućama, stambenim sklopovima ili u interijerima, rješenjima kod kojih su se uvjerljivo dokazali znanjem, umijećem i kvalitetom, pisala je početkom godine naša kolumnistica dr. sc. Zrinka Paladino, a opeka dominira i Vinarijom Galić, posebno u eksterijeru.
Suvremena gradnja koja ne podilazi okolišu
“Vinarija Galić u Ulici Republike Hrvatske 125 recentno je ostvarenje poradi kojeg se isplati sjesti u automobil i odvoziti nešto više od dva sata od centra Zagreba. Smješteno u središtu naselja u neposrednoj blizini uređenog kutjevačkog baroknog sklopa s crkvom i velikim dvorcem, zatvoreno betonsko-cigleno zdanje plijeni pažnju i prolaznike prisiljava da zastanu i promotre arhitekturu nametnutu postojećoj pobočnoj, skromnoj socrealističkoj stambenoj izgradnji”, pisala je Paladino i dodala:
“Neoličene i neobrađene betonske volte sa svim uobičajenim nesavršenostima oplatnih izvedbi najiskrenije su ostavljene izložene pogledima i upravo se taj segment pročeljnog oblikovanja pokazao najboljim izborom po pitanju sljubljivanja dvaju osnovnih materijala, betona i tamnije fasadne opeke s cementnim reškama. Svako drugo rješenje, u tamnije oličenog betonskog podnožja, zaglađenih ploha ili sličnog, ubilo bi iskrenost sjajne nesavršenosti divno robusne izgradnje, koja s godinama neće gubiti na dojmu i upečatljivosti.”
Ostatak njezinog teksta o Vinariji Galić i arhitektima koje nije uvijek hvalila možete pročitati ovdje.
