Ekskluziv. Audio snimka sa sastanka liječnika u KB Dubrava: '6 mjeseci se zna da nemamo respiratora. Što se čekalo?'

Nakon što je Vlada u četvrtak smijenila Upravno vijeće zagrebačke KB Dubrava te imenovala nove ljude koji će uime države voditi politiku u toj javnoj zdravstvenoj ustanovi, neki pripadnici bolničke vlasti prepali su se, izgleda, za svoje pozicije. Među njima su, čini se, ravnatelj bolnice dr. Srećko Marušić, kome se ozbiljno drma fotelja, ali i dr. Ivica Lukšić, glavni čovjek za Covid u KB Dubrava.

Nemoguće je povezati struku dr. Lukšića, koji je maksilofacijalni kirurg, s liječenjem pacijenata oboljelih od korone. Imalo bi smisla da Covid centar vodi infektolog, pulmolog, internist ili epidemiolog, a svakako ne specijalist za bolesti lica, čeljusti i vrata. Ali upravo njega je ministar Beroš u ožujku imenovao voditeljem i koordinatorom Primarnog respiracijsko intenzivističkog centra (PRIC) u KB Dubrava, koja je postala glavna Covid bolnica u Hrvatskoj.

Lukšić je za svoje glavne suradnike postavio dr. Jasminku Peršec i dr. Ivicu Grgurevića, koji su postali voditelji dvaju odjela podređenih PRIC-u, a to su Respiratorni intenzivistički centar (RIC) i Respiratorni centar (RC). No, izgleda da ta ekipa nije uspjela usustaviti i voditi složenu operaciju liječenja građana koji im na vrata dolaze u teškim stanjima, a nataloženo nezadovoljstvo liječnika i sestara zgusnulo se u poznatom pismu što ga je jedna od liječnica s Covid odjela nedavno uputila nadređenima. A dok se nagađa hoće li novo Upravno vijeće KB Dubrava posmjenjivati šefa PRIC-a i njegove ljude, u toj se jedinici zbio dosad nezabilježen događaj.

Snimka otkriva veliku diskrepancu

Prvi put otkako je na rukovodećem položaju u glavnom bolničkom korona centru u Hrvatskoj, Dr. Ivica Lukšić jučer je na sastanak pozvao svoje liječnike koji mjesecima padaju s nogu pomažući teško oboljelim pacijentima i ispraćajući preminule. Sastanak je bio interne naravi, trajao je oko 45 minuta, prisustvovalo mu je četrdesetak doktora raspoređenih na korona odjele, a Telegramu je dostavljen audio materijal koji je na svoju ruku snimio jedan od sudionika.

Zbog očiglednog interesa javnosti za standarde liječenja u glavnoj Covid bolnici u državi – a posebno nakon nalaza inspekcije Ministarstva zdravstva koja smatra da se na Covid odjelu mogu konstatirati samo minorni propusti – objavljujemo sadržaj diskusije koju su očito uzrujani i iscrpljeni operativci vodili sa svojim nadređenim, dr. Ivicom Lukšićem.

Odmah treba naglasiti da snimka otkriva veliku diskrepancu između rezoniranja liječnika koji dane i noći provode uz pacijente na respiratorima i njihovog glavnog šefa dr. Lukšića. Liječnici, naime, njemu postavljaju niz konkretnih pitanja, a on im na svako odgovara kao da odgovorna osoba za funkcioniranje PRIC-a nije on nego netko drugi.

‘Već šest mjeseci se zna da nemamo respiratora’

Liječnici, čija nam imena nisu poznata jer se nisu predstavljali kad su uzimali riječ, pitaju, na primjer, svog šefa tko će biti odgovoran kad Covid pozitivni pacijenti umru jer im se na odjelu ne može osigurati respirator. Više njih ponavlja da respiratora nema dovoljno i da će to biti sve veći problem budući da se, kako je naglasio i sam Lukšić, ”vrhunac epidemije očekuje tek oko 20. studenog”.

“Već šest mjeseci se zna da nemamo respiratora”, konstatiralo je više liječnika. “Pa zašto to dosad nije riješeno. Što se čekalo? Imali smo dovoljno vremena. Ovo se uopće nije trebalo dogoditi.”

”Mi ne želimo da nam pacijenti umiru jer ih nemamo čime spasiti. A sada moramo čekati da se neko mjesto oslobodi da bismo drugoj osobi mogli pomoći da diše”, kaže liječnica. Koliko mi uopće imamo respiratora?, pita Lukšića jedan od sudionika razgovora. Podsjećajući na veliki priljev oboljelih, drugi kaže kako će do vrhunca epidemije biti potrebno možda i 140 respiratora. Dakle, ili će nam ih se dovesti još, ili ćemo otvoreno reći da mi više ne možemo. Jedna doktorica naglašava da su zdravstveni radnici svim oboljelima dužni omogućiti jednaku zdravstvenu skrb. A sljedeći pita šefa: ”Što ćemo napisati? Da je čovjek preminuo jer nije dobio šansu da se liječi?”.

‘Nemamo prostora, ni opreme, ni liječnika’

Lukšić na sve to odgovara kako su ”sve bolnice pod velikim pritiskom”, kako su ”respiratori ozbiljan problem”, ali da ”treba naći balans između broja respiratora koji će nama biti potrebni i svih ostalih”.

Vraća se na historijat od početka pandemije i cijelo vrijeme naglašava kako on nije svemoguć. Kaže, na primjer, ”Vidite, neka pitanja su organizacijska, službujuća, hijerarhijska i ja ih ne mogu riješiti. Morate me razumjeti”. Ili: “Uvijek može bolje. Ali mislim da je dobro poštivati red, odnose i hijerarhiju, svi mi imamo svoje mjesto”. Pa onda opet: ”Vi morate razumjeti da smo svi mi zaposlenici ove bolnice koja ima svoju strukturu koju svi mi moramo poštivati”.

Ali ta struktura je debelo narušena, odgovara mu kolega liječnik. Drugi mu otvoreno kaže da je osnovni problem PRIC-a organizacija. ”Nemamo prostora, ni opreme, ni liječnika. I tko će nam to riješiti? Kad se uputimo prema ravnatelju bolnice, kaže nam se da je glavni i odgovorni PRIC, dr. Lukšić i ostali. Kad pitamo vas, loptica se opet prebacuje. Pa kako da mi normalno radimo?”
Profesore, kaže Lukšiću, sljedeći govornik, pa vi ste voditelj i koordinator PRIC-a. Vi ste odabrali svoje suradnike, voditelje RIC-a i RC-a. Vi te stvari morate razriješiti. Ako ne možete, raspustite stožer.

‘Bolnica je pukla. Jedan liječnik na 80 kreveta’

Liječnici upozoravaju da su kapaciteti Covid odjela na izmaku, ali iz bolnice se u medijima svejedno tvrdi da u Dubravi ima još dosta kreveta. Lukšiću prigovaraju da i sam daje na televiziji takve izjave, a onda iz drugih bolnica šalju pacijente koji ne mogu biti primljeni jer nema mjesta. ”Hoćemo li te ljude onda opet vraćati natrag?”, pita Lukšića jedan liječnik. “Ne radite to više”, kaže mu jedna liječnica.

Sudionici sastanka traže da im se dovedu infektolozi. Kažu da ih moraju oteretiti druge bolnice jer oni pacijente već poliježu po zajedničkim prostorijama. ”Između kreveta se ne može proći. To nije normalno. To nije humano”, kaže jedna liječnica. ”Dobro da pacijente još ne stavljamo u onaj podvožnjak”, sarkastičan je njezin kolega. I dalje: Ovo je prvi put da s vama imamo sastanak, a kriza traje od ožujka. Sestre su bačene na odjele i prepuštene same sebi. Imamo jedno računalo. Bolnica je pukla. Mi smo pukli. Jedan liječnik na 80 kreveta. Što da kažemo pacijentima kad pitaju mogu li se negdje oprati? Zašto nas nitko ništa ne pita? I tako dalje.

‘Želim da znate da svi mi dijelimo istu situaciju’

Sastanak je bučan, na momente svi galame u jedan glas, nervoza je u zraku. Voditelj corona tima, dr. Lukšić, stalno se zahvaljuje na pitanjima i komentarima iako se svi oni zapravo tiču njegovog rada, obećava da će vidjeti, razgovarati, komunicirati. Gdje, pitaju ga. S kim? Vi ste ovdje glavni koordinator za Covid, opet ga podsjećaju. Nudi da im na sastanak za tjedan dana dovede doktoricu Peršec koja vodi RIC i dr. Grgurića koji je glavni u RC-u. Dovedite ih sad, kaže mu jedan liječnik. Drugi ogorčeno opominje da su se stvari morale rješavati prije nego što se došlo do maksimuma od preko 200 pacijenata i do granice izdržljivosti.

Dr. Lukšić još jednom naglašava kako on nema ”sve te ingerencije koje vi mislite da imam” te da on ”ne može raditi organizaciju po odjelima” jer on ”koordinira”. U jednom momentu kaže okupljenim liječnicima: ”Želim da znate da svi mi dijelimo istu situaciju”. Ne, ne dijelimo, odgovara mu kolega. ”Puno je tih problema”, konstatira na kraju Lukšić, ali obećava da će ”moliti, utjecati, tražiti, artikulirati vaše stavove”. Na kraju se liječnicima zahvaljuje ”na ovoj prilici”. Naravno, priliku da se s njima sastane u ovih je sedam mjeseci mogao imati kad god je htio. A da je htio, možda bi današnjih problema bilo bar upola manje.