Ekskluziv. Imamo pismo koje su medicinske sestre i tehničari iz KB Dubrava poslali Berošu, dramatično je
Pismo u kojem se žale na uvjete rada prvo su prije 8 dana poslali upravi bolnice, ali odgovora nema
Telegramovi izvori upravo su nam dostavili dramatično pismo upućeno direktno s Covid odjela u KB Dubrava ministru zdravstva Viliju Berošu. Osim autorice, pismo je supotpisalo još 266 sestara i tehničara koji brinu o pacijentima hospitaliziranima s dijagnozom Covida 19.
O stanju u Dubravi najbolje govori činjenica da su se tim istim pismom sestre i tehničari prije osam dana najprije obratili upravi svoje bolnice koju vodi novi v.d. ravnatelja dr. Ivica Lukšić.
Odgovora nema
Kako nisu dobili nikakav odgovor, pismo su u utorak proslijedili Ministarstvu zdravstva. A danas ga je Ministarstvo zdravstva vratilo Lukšiću da se na njega očituje. No procedura u Dubravi je takva da je iz Uprave proslijeđeno bolničkoj Službi za kvalitetu koja bi o navodima pisma trebala raportirati ravnatelju Lukšiću.
Šef Službe za kvalitetu, dr. Božo Radić, podnio je ostavku zbog neslaganja s politikom bivšeg ravnatelja i samog Lukšića, koji je do imenovanja na ravnateljsku poziciju bio šef PRIC-a (Primarnog respiracijskog intenzivističkog centra), odnosno cijelog Covid odjela, a nasljednik dr. Radića još nije preuzeo funkciju.
Pismo u kome autorica i njeni kolege sada prenose Berošu zašto su ”jadni, tužni, razočarani i smatraju se izigranima” – u nastavku prenosimo u cijelosti.
‘Bolnica je naš drugi dom’
”Obraćam vam se u ime svih u potpisu navedenih medicinskih sestara i tehničara iz Kliničke bolnice Dubrava. Naime, svi su već upoznati da je Klinička bolnica Dubrava postala Covid bolnica, tj. Primarno respiracijsko-intenzivistički centar. Samim time, došlo je do preraspodjele osoblja i ušli smo u neku novu priču, potpuno nepoznatu svima, sa strahom što nam nosi budućnost.”
“Bez obzira na brojna pitanja i strahove, na sve smo pristali, bili smo medicinske sestre i tehničari, psiholozi, administratori, pomoćno osoblje, spremačice, gurali krevete, nosili ormare po stepenicama, mijenjali svoje matične odjele u nešto sasvim novo i drugačije, šutjeli, radili, vukli, bili na raspolaganju danonoćno da bismo što prije došli na svoje radno mjesto u slučaju potrebe.”
“I opet ćemo. Bolnica nije samo naše radno mjesto već i naš drugi dom, u njoj provodimo dobar dio svog života i podrška smo jedni drugima pa se više i ne smatramo kolegama nego dijelom obitelji.”
‘Jadni smo, tužni i razočarani’
“Sve ovo vam pišem iz razloga što smo sada jadni, tužni, razočarani i smatramo se izigranima. Svjesni smo nedostatka osoblja i muke s kojom se nose naši nadređeni kako bi uveli red i funkcioniranje u ovom kaosu. Ono što nas je potaknulo na ovu molbu je novi način rada koji nam je nametnut, bez da se nas koji smo na prvoj crti išta pitalo.”
“Uvedene su tri smjene po 8 sati u 24 sata, s tim da u smjeni u kojoj imamo dva ulaska radimo 7 sati, a pauza između dva ulaska na odjel je samo sat vremena. To nije sat vremena ako se uzme u obzir vrijeme potrebno za primopredaju službe, skidanje zaštitne opreme i ponovno oblačenje za idući ulazak. Nedovoljno da nakon 4 sata provedena u zaštitnoj opremi dođemo k sebi i imalo odmorimo. I tako 6 smjena za redom, pa dva dana slobodno, i tako u krug.”
“Ovaj način rada također donosi i druge probleme. U KB Dubrava radi osoblje iz udaljenih dijelova Hrvatske, dobar dio njih putuje javnim prijevozom. Kako će ti ljudi doći u Karlovac, Bjelovar, Vrbovec, Kutinu itd. u 23 sata, nakon popodnevne smjene? To se nitko nije zapitao.”
‘Sedam sati u zaštitnoj opremi’
“Što je s osobljem koje putuje vlastitim automobilom? Plaća se prijevoz po prijeđenom kilometru, a s ovakvim načinom rada i povećanim brojem dolazaka u bolnicu, nitko neće biti isplaćen u cijelosti jer (ukupna suma) prelazi visinu mjesečne karte najpovoljnijeg prijevoza pa će ljudi dio troška financirati iz vlastitog džepa.”
“Smatra li netko da smo sposobni provesti po sedam sati u zaštitnoj opremi u bolnici koja ima preko 40 prijema dnevno. Bolnici čiji Hitni prijem ima u prosjeku 70 pregleda u 24 sata? Bolnici u kojoj osoblje u intenzivnoj daje zadnje atome snage? Nije li sedam sati ipak malo previše? Razmislite.”
“Uvjereni smo da će nadređeni u našoj ustanovi naći najbolji model za sve nas, a najviše u svrhu kvalitetne skrbi za naše pacijente. Šest smjena za redom to nikako nisu. Dva ulaska na odjel s ukupno sedam sati u zaštitnoj opremi također.”
‘Ljudi su iscrpljeni’
Ljudi su nezadovoljni, iscrpljeni i na izmaku snaga. Jednostavno nam je dosta. Ne bježimo od posla, dajemo sve od sebe, zanemarujemo svoj privatni život, trudimo se i trudit ćemo se i dalje, ali ne pod svaku cijenu. Dva sata pauze između ulazaka u Covid zonu nije luksuz nego minimum humanosti prema djelatnicima.”
“Ne tražimo kruha nad pogačom nego samo pravdu i humane uvjete rada. S nadom u neko bolje rješenje, djelatnici KB Dubrava, djelatnici koji rade u Primarnom respiracijskom intenzivističkom centru”, kažu naposljetku.