Gdje su ljudi zadovoljni, a gdje nezadovoljni demokracijom i zašto? Izašlo je zanimljivo istraživanje

Globalno nezadovoljstvo demokracijom poraslo je tijekom posljednjih 25 godina, navodi izvješće Benettovog instituta za javnu politiku sa sveučilišta Cambridge. Oslanjajući se na projekt Human Surveys, izvješće je obuhvatilo 154 države, pri čemu je 77 zemalja kontinuirano obuhvaćeno u razdoblju od 1995. do 2020. godine, piše The Conversation. Mali broj zemalja smanjio je trend nezadovoljstva demokracijom i postigao rekordno visoku razinu zadovoljstva svojim demokracijama.

Zašto su Nizozemska, Danska i Švicarska sposobne postići visoke i rastuće razine demokratskog zadovoljstva? Četiri su faktora koji objašnjavaju zašto su neke demokracije doživjele ili nisu doživjele zadovoljstvo demokracijom u svojoj zemlji. To se može sažeti u 4P, pišu. Polarizacija, paraliza, perfidija (korupcija) i nemoć (powerlessness).

1. Polarizacija

Zemlje s jačom polarizacijom pokazuju veće nezadovoljstvo. To je posebno slučaj u većinskim izbornim sustavima koji stvaraju pobjednike i gubitnike, pa je blizu polovice biračkog tijela nezadovoljno nakon svakih izbora.

Najnovija istraživanja pokazala su da su SAD zabilježile najveći porast polarizacije od devedesetih, i nalaze se među zemljama s najvećim porastom demokratskog nezadovoljstva. Kanada i Velika Britanija trpjele su isti trend, ali u ograničenoj mjeri.

Na drugoj strani zemlje poput Danske ili Švicarske, koje nazivamo “otocima zadovoljstva”, imaju ograničenu polarizaciju i koriste proporcionalnu zastupljenost. Političke strukture ovih naroda vode ih ka kooperativnijim oblicima politike i njima je često manje komplicirano upravljati.

2. Paraliza

Ljudi se gnušaju političkog vakuuma. Jedan od najjasnijih primjera je Velika Britanija tijekom paralize Brexitom 2019. godine u kojoj su britanski kabinet i parlament pokušavali postići sporazum o povlačenju iz EU, ili ići na novi referendum ili raspisati izbore. Nije Britanija jedini primjer. Paraliza vlasti se desila pod Billom Clintonom 1995.-96., Barrackom Obamom 2013. i 2018.-19. godine pod Donaldom Trumpom.

U zemljama gdje postoji relativni kontinuitet vlasti, takve se krize izbjegavaju. U Švicarskoj, tzv. “magična formula”, koalicija na saveznoj razini, gotovo sprječava takve krize i zadovoljstvo demokracijom u zemlji raste.

3. Korupcija

Korupcija je jedan je od najjačih prediktora nezadovoljstva demokracijom. To može biti kratkotrajno, kao britanski skandal s parlamentarnim troškovima 2009. godine, kad je nezadovoljstvo privremeno raslo, ili Italija devedesetih što je dovelo do propasti cjelokupnog stranačkog sustava.

Neizbježno su ekstremniji primjeri u mnogim demokratskim zemljama u nastajanju. A Danska, Švicarska, Nizozemska i Luksemburg su prva, četvrta, osma i deveta najmanje korumpirana zemlja na svijetu, prema Transparency International.

4. Bespomoćnost

Građani moraju osjećati da mogu utjecati na političke procese. Jasan primjer nemoći je gdje je nizak izborni integritet. Izbori su jedan od najvidljivijih aspekata demokracije, a nepoštene izborne prakse smanjuju zadovoljstvo javnosti.

Neograničen novac koji se u američke izbore slijeva od 2010., zaokruženi izborni okrug, aktivno suzbijanje birača i kontroverze u prebrojavanju glasova, ostavili su mnoge nezadovoljne izbornim procesom. U Kanadi je bolje ali zaobilaženje pravila za financiranje izbora od strane konzervativaca u izbornoj kampanji 2006. i Robocall skandal na saveznim izborima 2011. nisu povećali zadovoljstvo javnosti.

Gdje su najbolji rezultati na svijetu?

Electoral Integrity Process koji vode sveučilišta Harvard i Sidney, daju Danskoj, Švicarskoj, Nizozemskoj i Luksemburgu neke od najboljih rezultata na svijetu. Osjećaj političke učinkovitosti traži osjećaj utjecaja na institucije ali i osjećaj da su te institucije suverene. Brojne zadovoljne nacije u ovoj studiji nalaze se na periferiji EU (Norveška i Švicarska) ili nisu u eurozoni (Danska) i projekti su koji zahtijevaju znatno udruživanje suvereniteta kako bi mogle funkcionirati.

Zemlje na jugu Europe kao Grčka, zahvaćena krizom eurozone, posljednjih godina doživjele su duboki slom demokratskog zadovoljstva. Bolje zadovoljstvo demokracijom zahtijeva rješavanje više pitanja. Ali priznanje da demokratsko nezadovoljstvo ima dublje korijene je nužno polazište.