Gospođa Okoli iz Nigerije danas u Ilici otvara afrički restoran; siromašnima i gladnima darovat će hranu

Neki su možda već čuli za nju i njezinu MamaVeek’s Kitchen; neformalni afrički bistro koji je godinama radio u dvorištu u Ilici 69. Energična Nigerijka Okoli Kikelomo sada je svoju kuhinju premjestila par brojeva dalje, konkretno u dvorište Ilice 73, točno preko puta kluba Ro&Do (nekadašnjeg Sherry’s Wine Bara). Proveli smo s njom nekoliko ugodnih proljetnih sati na natkrivenoj terasi njezina novog/starog restorančića koji službeno počinje raditi danas, u subotu 6. travnja.

Ova 37-godišnjakinja stigla je u Hrvatsku prije 6 godina kako bi za sebe i svoju obitelj stvorila bolji život. I otad ne staje; osnovala je humanitarnu udrugu, organizira razne umjetničke radionice, volontira u brojnim organizacijama, no najveći dio vremena ipak posvećuje kuhanju u svojem MamaVeek’s Kitchen. Kuhanje je, kaže, generacijama prisutno u njezinoj obitelji. Njezina baka u Nigeriji imala je restoran koji se zvao Sweet Mother, a kuhanje je prenijela na ostatak obitelji. Okoli priča na kombinaciji engleskog, začinjenog s nešto hrvatskih izraza.

“Učim hrvatski već godinu dana, imam odličnu profesoricu koja me izrazito motivira”, hvali se veselo. Jedno od prvih pitanja logično je bilo: Zašto Hrvatska? “Imate lijepu zemlju. Sviđa mi se Hrvatska, ovdje je mirno”. Voli, kaže, našu obalu, posebno Pag i Dubrovnik. “Kad dođem u Dubrovnik stalno se podsjećam da moram disati. Jednostavno mi oduzima dah. Obožavam ga!”, priča, energično gestikulirajući rukama.

Pomaže u hotelu u kojem je nekad živjela kao azilantica

Hrvatska joj je, kaže, sada dom, ali često se vraća u rodni Lagos, inače najveći grad Nigerije, jer su joj tamo još uvijek djeca koja trenutno žive s njezinom majkom. Odjednom joj glas postaje tužniji. “Otišla sam da njima omogućim bolji život, ali silno mi nedostaju”. Vjeruje da će joj se uskoro pridružiti. Desetogodišnja Naomi, trinaestogodišnja Emanuela i petnaestogodišnji Valentine trenutno su, kaže, usred procesa dobivanja vize.

Kad je Kikelomo 2013. stigla u Hrvatsku bila je, kaže, smještena u prihvatilištu za azilante u hotelu Porin u Dugavama. Tamo i danas često odlazi; upoznaje ljude, volontira i podučava azilante brojim vještinama. To je, objašnjava, bio i povod da osnuje svoju udrugu Afrika u mom srcu, koja je službeno pokrenuta 2016. Želi kroz nju povezati i osnažiti izbjeglice i emigrante iz Afrike kojih ima sve više: “Nema nas baš puno, ali broj nam raste, jer se ljudi žene i rađaju djecu. Moramo učiti djecu o njihovim korijenima, o njihovoj kulturi”.

Objašnjava da upravo zato organizira brojne radionice i aktivnosti za njih, ali i za sve koji žele naučiti nešto više o afričkoj kulturi. Organizira tečajeve kuhanja, šivanja, plesa, a naučit će vas, kaže, svirati tradicionalne afričke bubnjeve ili napraviti afričke frizure. “Evo baš sam nedavno bila u Porinu i radila frizure za ove djevojčice”, priča pa pokazuje fotografije. U Porinu je nedavno upoznala i Abdullaha, migranta iz Gane koji će joj pomagati u kuhinji, a sigurna je da neće biti jedini.

Oni koji ne mogu platiti svejedno jedu, drugi daju donacije

Kikelomo objašnjava kako funkcionira njezin Mama Veek’s Kitchen koji definitivno nije klasičan restoran. Naime, tamo svatko može računati na obrok, bez obzira na to može li ga platiti. Pokazuje nam sliku jelovnika kojeg je koristila i u prethodnom prostoru i na njemu nema cijena. “Ne mogu naplaćivati jela prema cjeniku”, kaže pa objašnjava da sve to radi u sklopu svoje udruge. Dakle, daruje obroke onima koji su gladni i ne mogu platiti hranu, te istovremeno prima donacije od onih koji su u mogućnosti platiti.

“Bilo je jako teških perioda u mom životu, kad si nisam mogla priuštiti hranu. Srećom imam divne prijatelje koji su mi pomogli”, priča, ali vidi se da joj nije ugodno pričati o tome pa ne ulazi u detalje. Kaže samo kako je to razlog zbog kojeg pomaže onima koji su sad u sličnoj situaciji. “Želim da ovo bude mjesto gdje se ljudi mogu najesti, ali i upoznati drugu kulturu, nešto naučiti, upoznati drugačije ljude i uvijek se osjećati dobrodošlo”.

Za nas je pripremila fino krepko varivo od jama, korjenastog povrća koje izgleda poput gigantskog krumpira. “Jam i mnoge druge namirnice koje ovdje nisu dostupne nabavljam iz uvoza. Najčešće iz Afrike stiže u Nizozemsku pa kod nas. Ali i na Dolcu me svi poznaju, vjerujte mi”, smije se. Povjerava nam kako od hrvatskih specijaliteta voli sarmu i fileke, ali u svojoj se kuhinji planira držati samo tradicionalnih afričkih recepata.

Dnevne ponude i nekoliko stalnih specijaliteta

Hranu koju kuha prvo testira u krugu svojih prijatelja i ekipe koja s njom radi, pa tako nastaje i njezina ponuda. U novom prostoru svaki dan će se izmjenjivati dnevne ponude, uvijek autentična afrička jela. Osim dnevnih ponuda imat će pržene plantane (afrička banana koja se uvijek termički obrađuje prije posluživanja), prženi jam, moi moi – nigerijski puding od grahorica, ogi – puding od fermentiranih žitarica, suya – mesni ražnjići i nezaobilazna jollof riža uz razna variva, mesna i riblja jela.

Kaže da će imati i veganskih i vegetarijanskih opcija, no o raznim detaljima ponude još uvijek mora razmisliti. “Znate, u ovaj novi prostor stane stotinjak ljudi, dok je bivši lokal bio višestruko manji od ovog. Meni je to popriličan šok i još se navikavam. Zato ću i imati malo otvorenje za vikend, da se što bolje priviknem na više gostiju”, kaže nam i uzbuđeno priča o velikim pripremama koje je čekaju u idućih nekoliko dana. Specijalitete iz MamaVeek’s Kitchen moći ćete, dakle, isprobati od danas.