Gospođa Štefica trebala je u subotu doći po Bubi u azil. Toliko se zaljubila u nju da nije mogla čekati
Gospođa je, nakon što joj je uginula voljena ljubimica, počela udomljavati pse. Uskoro u kuću stiže još jedan
Kujica Bubi, sada stara godinu i tri mjeseca, u Azil Osijek stigla je kao štene. Imala je samo dva mjeseca. Dijeli sudbinu mnogih psića; neodgovorni vlasnici nisu pazili na njezinu mamu niti su je kastrirali, a kada je dobila štence bacili su ih na cestu. Iako su se u Azilu Osijek lijepo brinuli o njoj i pazili je i mazili, sklonište ipak nije pravi dom. Sad se Bubi posrećilo, prošlog petka predvečer po nju je došla gospođa Štefica .
Od silnog uzbuđenja čak je malo uranila. Šezdesetiosmogofišnja Štefica Tomić trebala je po Bubi, naime, doći po tek u subotu ujutro, ali bila je toliko nestrpljiva da je odlučila doći ranije i svoju novu ljubimicu što prije odvesti kući: “Čekala sam je dva i pol tjedna. Kad sam stigla po nju u petak, kada je sva dokumentacija bila gotova, mlada dama iz azila otišla je po Bubi koja je dojurila ravno meni i mojoj kćeri. Bila sam zadivljena njome, još uvijek sam”, rekla nam je gospođa Štefica koja je kujici promijenila ime. Prije se, naime, zvala Bembolina.
Uživa u novom domu
Bubi je u novom domu dobila svoj krevetić i odlično se snašla: “Još uvijek malo istražuje što je gdje, ali sretna je i zadovoljna. Ja imam malo dvorišta koje je letvicama pregrađeno od dvorišta moje starije kćeri. Ona ima 5 godina starog Škotskog dugodlakog ovčara Bena, a kod mene je i štene koje je nedavno udomila moja mlađa kćer. Ne mogu vam opisati koje je to zadovoljstvo gledati njih troje. Ben trenira Bubi i Monu, a ovaj ću tjedan unijeti cvijeće pa će i Ben doći k meni na igranje”, priča nam Štefica i dodaje:
“Mislim da je Bubici jako lijepo kod mene. Mona i ona se slažu, igraju i vole, a ja ih sve volim i mazim”. Osim s ostalim obiteljskim psima Bubi se odlično složila i sa Štefičinom unučicom Emmom: “Slijedi je od prvog trenutka kada ju je vidjela, jako je voli i kada Emma ode u školu, Bubi je čeka kod vrata.”
Kako su se našle?
Inače, gospođa Štefica ciljano je došla u azil kako bi jednom psiću pružila novi dom, a, kako nam kaže, već na ulazu se rasplakala jer nikako ne može shvatiti da netko može psa izbaciti na cestu: “Dok sam hodala okolo vidjela sam puno onih koje bih htjela, a da imam prostor za više bilo bi pola azila kod mene. Svidjela mi se Bubi, ima predivnu sjajnu dlaku, mio pogled i kada sam pružila ruku odmah je došla k meni”, priča nam Štefica.
Gospođa nam kaže i kako ju Bubi neodoljivo podsjeća na njezinu voljenu kujicu Sindi: “Bila je crna, umiljata i voljele smo se bezgranično. Uginula je jer je imala upalu uha, dok su joj veterinari liječili štenećak”. Štefica je nakon toga rekla da više nikada neće imati psa jer još uvijek plače za Sindi, ali nije mogla odoljeti njuškicama u Azilu Osijek. Zapravo, toliko se zaljubila u njih da je već rezervirala još jedno sićušno bijelo štene koje bi trebala udomiti kroz dva mjeseca, kada malo naraste.
Ključno je kastrirati
Volonterka Ivana iz osječkog azila, koja nam je ispričala kako je Bubi više od godinu dana čeznutljivo čekala svoju vlasnicu u azilu još jednom naglasila kako bi ljudi zaista trebali postati odgovorniji vlasnici i kastrirati svoje ljubimce kako se ne bi događali ovakvi slučajevi:
“Kroz godine smo shvatili da je prevencija, odnosno kastracija, najbolja opcija za smanjenje broja pasa lutalica, odnosno odbačenih štenaca”, rekla nam je.
Ivana dodaje i kako je trenutno ponovo u tijeku akcija besplatne kastracije, na koju se mogu prijaviti vlasnici pasa i to putem ove prijavnice.