Nekad je nužno odabrati stranu

Hrvatsku je obišao video bake iz Banije; tražila je volontera koji joj je toliko pomogao. Pronašli smo ga. Kakva priča!

Kako su mladi Daniel iz Međimurja i baka iz okolice Gline postali divni prijatelji

FOTO: ADRA

Prije nekoliko dana s Banije se društvenim mrežama proširila vijest o potrazi jedne gospođe za čovjekom čije je ime zaboravila.

“Mladić, visok, još nije oženjen, četiri puta je bio kod mene”, opisuje na snimci starija gospođa koja s volonterkom sjedi u skromno namještenoj sobi. “Dolazi da vidi jesam li ja pala, da li mi što treba. Stvarno, duša od čovjeka, ali zaboravila sam mu ime”, kaže baka.

Tražimo zgodnog, visokog, neoženjenog, s malom bradicom volontera Hrvatski Crveni križ/Croatian Red Cross!Samo da mu kažemo hvala i volimoooo teee! ❤️

Posted by Ljudi za ljude on Wednesday, March 10, 2021

Kuća joj je neuporabljiva, baka je u jednoj sobi

Volonterka na snimci je dogradonačelnica Gline Branka Bakšić Mitić, žena o čijem su neumornom pomaganju stradalnicima potresa pisali gotovo svi mediji. Bakšić Mitić dobro poznaje većinu stanovnika Gline i okolice, kao i ljude koji im dolaze pomoći. Kada smo joj se javili s pitanjem je li nepoznati mladić pronađen, uputila nas je na organizaciju koja je tog volontera poslala na Baniju.

Baka Nada i volonter Daniel ADRA

Dogradonačelnica Gline usput nam je rekla nešto više o gospođi sa snimke. “Zove se Nada Crevar, ’37. je godište. Živi u Banskom Drenovcu. Nakon potresa kuća joj je dobila žutu naljepnicu, da nije za uporabu. Sanirana je jedna soba tako da negdje može boraviti. Upisali smo je za kontejner, kao i njezinog prvog susjeda, i sada čekamo. Tragedija do tragedije”, kaže Branka Bakšić Mitić.

Povezali su nas s mladim čovjekom

Sljedeći savjet dogradonačelnice Gline, javili smo se udruzi ADRA, iz koje su nas povezali s Danielom Presečanom, mladim volonterom za kojim je gospođa Nada tragala. Daniel nam je odmah kazao kako je nedavno bio kod svoje prijateljice, i kako je ne namjerava prestati posjećivati. Dapače, organizacija čiji je član trajno se angažirala pomažući stanovništvu okolice Gline.

„ADRA je Adventistička agencija za pomoć i razvoj. U Hrvatskoj djeluje preko 30 godina, s fokusom na pomoć pri katastrofama i rješavanju humanitarnih problema. Ima i neke svoje razvojne projekte. Prisutna je u oko 130 zemalja u svijetu, i svi zajedno djelujemo kao mreža“, priča Daniel.

ADRA

Pomažu u okolici Gline

„Ja sam humanitarni koordinator za potres na Banovini. ADRA trenutno radi u 20 sela glinske općine. Imamo detaljan popis ljudi na tom području, odnosno njihovih potreba. Bili smo u svakoj kući, u svakom selu, mada je sve tamo dosta raštrkano. Često u tim selima ima više ljudi nego kuća“, opisuje Daniel stanje na Baniji.

„Počeli smo s podjelom humanitarne pomoći. Sad smo više fokusirani na male građevinske radove, da ljudima ne curi voda u kuće i da im ne propada imovina, kao i na psiho-socijalnu podršku. To je trenutno najveća potreba, barem po mojem mišljenju“, objašnjava volonter, koji je prilikom jednog obilaska ljudi čiji su domovi stradali u potresu upoznao i Nadu Crevar.

ADRA

‘Volim otići k njoj nakon posla’

„Gospođa Nada je… kako bih vam rekao? Bio sam na puno mjesta na terenu i upoznao te ljude, i do svih mi je stalo, ali kod nje posebno volim ponovo otići. Ona je za mene utjelovljenje čovjeka koji još nije izgubio pravu iskrenost. U njoj nema podlosti. Kako je – tako ti kaže. Ali pritom ne voli konflikte, voli da se svi dobro slažu“, raznježeno priča Daniel.

„Sjećam se kad sam došao do nje da popuni formulare za primanje jednokratne pomoći. Ispalo je da se ne zna potpisati. Nepismena je. Onda mi je rekla: ‘Ajde ti meni Daniel ovako školski napiši, a ja ću to prekopirati.’ I stvarno, ja sam na jedan papir tiskanim slovima napisao NADA CREVAR. Ona je to onako polako prepisivala, i kada je završila, radosno mi je rekla: ‘E vidiš kako sam se ja znala potpisati’, prisjeća se volonter.

„Volim sam otići kod nje kad završim sve druge poslove. Bez nekog posebnog razloga, tek toliko da je pozdravim. Onda mi priča o svojem životu, doživljajima iz mladosti. Baš volim sjediti s njom“, dodaje Daniel.

ADRA

Oduševljenje rođendanskim poklonom

Na snimci gospođe Nade koja se proširila društvenim mrežama spomenuto je kako joj je Daniel za rođendan donio neku piletinu. Objašnjava nam da zapravo nije imao pojma da je starici taj dan bio 84. rođendan. „Jedan restoran iz Zagreba je pripremao obroke, bio je to drugi ili treći tjedna poslije potresa. Mi smo ih distribuirali među ljudima, još dok se u to nije uključio Pleter. Vlasnik restorana mi je dao 10 ili 15 kašeta sirovog mesa. Dio toga sam odmah odnio baki Nadi.“

Kao i mnogi drugi ljudi na tom području, gospođa je oklijevala primiti toliko pomoći. Danijel kaže kako je prijateljicu ipak uspio nagovoriti da prihvati piletinu, i kako je sretna bila kada je idući put došao do nje. „Baka koja živi na selu cijeli život, ima svoje piliće, ne zna što to znači kupiti piletinu u trgovini. Rekla mi je: ‘To je sve bilo očišćeno i narezano. Stavila sam dva batka peći, dva dana sam ih slatko jela'”, prisjeća se Daniel. „Dugo je to prepričavala ljudima koji je obilaze“, dodaje.

ADRA

Pravi junaci priče

Daniel prilično šturo odgovara na pitanja o sebi. „Rodio sam se u Lipiku. Izbjegli smo kad je počeo rat, mama i ja trenutno živimo u Međimurju. U Hrvatskoj sam zadnje dvije godine, prije toga sam se skoro deset godina bavio humanitarnim radom u inozemstvu. Četiri i pol godine sam vodio organizaciju ADRA-e u centralnoj Aziji, u Tadžikistanu, Kirgistanu i Kazahstanu. Bio sam volonter i u Ugandi“, kaže.

Zvuči izuzetno zanimljivo, ali naš sugovornik smatra kako o tome ne treba govoriti. „Ako već pišete ovu priču, volio bih da glavni lik ne budem ja, nego da to bude gospođa Nada i slični ljudi. Ova situacija na Banovini u ljudima je probudila ono najbolje i ono najgore.

Ima ih koji dobiju puno ali vas psuju jer nisu dobili više. Ima i krađa, i kojekakvih podvala. S druge strane, imate tamo ljude koji bi vam dali sve, kod kojih je ova tragedija samo naglasila dobrotu i karakter. O njima bi trebalo pisati“, kaže nam Daniel na kraju razgovora.