Nekad je nužno odabrati stranu
FOTO: Profimedia, Zuma Press - Entertaiment
Bio je veliki playboy, kasnije je priznao da je imao iskustva i s muškarcima

Hugh Hefner bio je žilav, čudesan tip, vrsta kakva više ne postoji. Ovo je priča o njegovu nevjerojatnom životu

Osnivač Playboya i medijski mogul preminuo je u 91. godini

Hugh Hefner bio je žilav, čudesan tip, vrsta kakva više ne postoji. Ovo je priča o njegovu nevjerojatnom životu

Osnivač Playboya i medijski mogul preminuo je u 91. godini

Bio je veliki playboy, kasnije je priznao da je imao iskustva i s muškarcima
FOTO: Profimedia, Zuma Press - Entertaiment

Hugh Marston Hefner bio je jedan od posljednjih medijskih magnata dvadesetog stoljeća. Kad je pokretao Playboy posudio je, između ostalog, od mame 1000 dolara: "Ne zato što je vjerovala u moju viziju, nego zato što je kao svaka zabrinuta majka željela da njezin sin postane netko". Godinama kasnije postao je jedan od najuspješnijih, najbogatijih i najzanimljivijih ljudi u medijskoj industriji. Preminuo je jučer, u 91. godini, u svom Playboy Mansionu, a iza sebe je ostavio nevjerojatnu životnu priču. Donosi je Boris Homovec

Kada netko cijeli život provede u najraskošnijem luksuzu, živi u dvorcu, okružen desetinama bujnih dama, budi se na svilenim plahtama, dan provodi u svilenim pidžamama, doručkuje šampanjac i jagode, cijeli dan pijucka Dom Perignon koji kombinira s plavim pilulicama i tako proživi desetljeća pod kalifornijskim palmama i na kraju mirno ode u 91. godini, onda možemo reći da je ta osoba, zapravo, živjela kao u raju.

I doista, Hugh Marston Hefner, jedan od posljednjih medijskih magnata dvadesetog stoljeća, osnivač i glavni i kreativni urednik planetarnog brenda Playboy, čiji se život protegnuo i na 21. stoljeće, kontroverzni, žilav, podjednako omiljen i omražen, bazično ružnjikav, ali na neku foru simpatičan tip, vjerojatno se iz ovozemaljskog raja preselio u onaj gornji. Svijet je njegovim odlaskom izgubio jednog od najvećih hedonista, o čijem će se burnom, dugom i ekstravagantnom življenju tek ispisivati neki novi romani, snimati filmovi i serije, izaći desetine lažnih autobiografija i “istina o meni”, koje nitko nikada nije saznao.

I poslije smrti Hefner, taj medijski žilavi vrag sa svojedobnim političkim ambicijama, biznismen, plejboj i filantrop, budit će interes svjetske javnosti, a oni najsretniji i najspretniji, koji uspiju prvi dobiti autorska prava za razne pismene ili video ekranizacije, zgrnut će milijune. Što je to u tom tipu da cijeli život intrigira svijet? Koja je tajna njegova uspjeha?

Naslijedio je skandinavsku strogoću i germansku sklonost za redom

Njegova success story započinje dolaskom na svijet u travnju 1926. u Chicagu, kad je rođen kao prvo dijete u skromnoj građanskoj obitelji koju su stvorili dvoje učitelja, oboje podrijetlom iz Nebraske. Majka mu se zvla Grace Caroline Swanson, bila je švedskih korijena, a otac Glenn Lucius Hefner, bio je germansko-britanskog podrijetla. Nije bio jedinac, imao je tri godine mlađeg brata Keitha, koji je preminuo lani, u 87. godini. Životni vijek Hefnera je, očito, dulji nego kod drugih, valjda zahvaljujući sjajnoj genetici.

Hugh je sasvim sigurno naslijedio tu skandinavsku strogoću i germansku sklonost za redom, radom i disciplinom, što je među ležernim Amerikancima, među kojima je stasao, vjerojatno bila dobitna karta na koju je igrao i koja mu je pomogla na putu prema uspjehu. Vlastitu obitelj Hefner je ne jednom nazivao srednjozapadnjačkom i konzervativnom. Ranu sklonost prema pisanju pokazivao je kao srednjoškolac u Steinmetz High School u Chicagu, a vrijeme Drugog svjetskog rata nije proveo na frontu u rovovima, već u redakciji novina američke vojske, od 1944. do 1946. godine.

Hefner kao beba © hughhefner/instagram

Već tad je bilo primjetno da su njegovi izvještaji, iako u suštini suhoparni, bili pomalo drugačiji, plastičniji i stilom su se izdvajali od ostalih vojnika koji su radili u redakciji. Svršetkom rata, Hefner je pokazao kako je izuzetno bistar, ima klikere (genijalni IQ 152) i brzo pamti. U svega dvije i pol godine stekao je dvije diplome; jednu iz umjetnosti i psihologije, a drugu iz kreativnog pisanja, za koje je imao prirodni talent.

Nije dobio povišicu od 5 dolara, nafurio se i bijesno dao otkaz

Za vrijeme studiranja, istovremeno je pisao, crtao stripove, redovito pohađao sva predavanja, davao ispite na vrijeme i bio vrlo aktivan u studentskom vijeću, zalažući se za istaknutija i pravednija studentska prava. Imao je ambicije poslije diplome završiti i sociologiju, no ipak ga je život odveo u profesionalne vode i za učenje je bilo sve manje vremena. Objavljivao je stripove u niskotiražnom dnevniku Daily Illini, a uredničke ambicije pokazao je već u studentskom humorističkom časopisu Shaft.

Već tijekom studija objavio je prvu zbirku vlastitih stripova nazvanih That Toddlin’ Town. Profesionalnu medijsku karijeru započinje početkom pedesetih kao copywriter u prestižnom magazinu Esquire, i to za tjednu plaću od 60 dolara. Nakon što je redakcija preseljena u New York tražio je povišicu od pet dolara, a kad su mu je šefovi hladno odbili nafurio se, uzeo kaput, zalupio vratima redakcije i krenuo vlastitim putem. Već tad je imao viziju o pokretanju vlastitog sofisticiranog muškog časopisa, koji bi se obraćao dečkima postratne generacije, željnih iluzije boljeg života.

Počeo je kao mladi novinar Playboy Enterprises

Hefner nije želio biti ničiji potrčko, nije želio biti u sjeni šefova, prezirao je hijerarhiju u kojoj bi on godinama morao biti neki poslušni mali mrav prema šefovima, za koje je upitno da li bi mu ikada pružili pravu šansu. Uzeo je sudbinu u vlastite ruke. Bio je vrlo uporan, pomalo dosadan, ali ustrajan u svom naumu. Ekskluzivni i provokativni muški magazin postao je njegovom opsesijom. Sam je pronašao stroj na kojemu je mogao otisnuti prve primjerke, te distributera.

Mama mu je za prvi broj posudila tisuću dolara

Prve novce za projekt, koji je samofinancirao, skupljao je ustrajno na nekoliko načina: majka mu je prva pozajmila tisuću dolara (“ne zato što je vjerovala u moju viziju, nego zato što je kao svaka zabrinuta majka željela da njezin sin postane netko”, priznao je u jednom TV intervjuu), od banke je dobio zajam od 600 dolara, a ostatak potrebne sume od osam tisuća dolara sakupio je od čak 45 financijera s raznih strana koji su mu povjerovali i odlučili investirati u njegov poslovni projekt.

Hefner drži prvi broj Playboya, 1953. godine Playboy Enterprises

Bilo je to 1953. godine, tako je nastao časopis koji je prvo namjeravao nazvati Stag Party, ali ga je onda u zadnji tren promijenio u Playboyu. Prvi broj pojavio se skromno, bez reklame, u prosincu 1953. na kioscima, nastao za kuhinjskim stolom u skromnom, prilično zapuštenom stančiću u South Sideu. Časopis nije imao otiskan broj izdanja, jer Hefner nije znao hoće li ga itko željeti kupiti i hoće li uopće imati dovoljno novca za drugi broj.

Na coveru je bila Marilyn Monroe Playboy Enterprises

U njemu su osvanule obnažene fotografije s kalendara na kojemu je pozirala zanosna, najseksepilnija holivudska plavuša svih vremena Marilyn Monroe. I časopis je već s prvim brojem dosegnuo nakladu od 50 tisuća primjeraka, sasvim dovoljno da pokrije troškove tiska i distribucije i krene dalje. U jednom od mnogih intervjua Hefner je otvoreno priznao kako mu je ostala neispunjena želja strpati u svoj krevet, prekriven ljubičastim svilenim plahtama, zanosnu Marilyn, koju nije čak ni upoznao, a kamoli s njom bio intiman. Čak i za njega Monroe je bila i ostala nedostižnom boginjom, kojoj se mogao samo diviti i maštati o njoj, poput milijuna drugih muškaraca diljem svijeta.

Počeo je oko sebe okupljati mladu, talentiranu ekipu

Hefner je od samih poslovnih početaka imao petlju. Nakon što je Esquire odbio objaviti kontroverznu kratku priču The Crooked Man, s autobiografskom pozadinom o heteroseksualcu u homoseksualnom okruženju, Hefner je pozvao inkriminiranog autora Charlesa Beaumonta u svoju redakciju i objavio mu priču. Od samih medijskih početaka stjecao je neprijatelje, koji su s priličnom dozom zavisti i mržnje pratili njegove poslovne uspjehe i ponekad vrlo riskantne poteze koji su mu se kasnije manje, više pokazali ispravnim. U lipnju 1963., primjerice, optužili su ga za objavu opscenih fotografija filmske dive Jane Mansfield, zbog kojih je završio i u sudskom procesu.

 

Nimalo ne sumnjajući u veliki uspjeh Playboya okupljao je iz tjedna u tjedan oko sebe ekipu mladih, talentiranih fotografa, pisaca, marketingaša i stilista, koji su mu entuzijastično pomagali korak po korak graditi brend. Playboy je postigao veliki uspjeh, već u prvoj godini izdavanja dosegao je nakladu veću od milijun primjeraka mjesečno, čemu se ni najveći optimisti u njegovom timu nisu nadali. I kao nagradu svima i zahvalu vjernim čitateljima, pokrenuo je Playboy Jazz Festival u Chicago Stadiumu. Pokreće i vlastiti televizijski show, kojeg sam uspješno vodi, nazvan Playboy’s Penthouse, te u lipnju 1960. prvi Playboy Club u rodnom Chicagu.

Šezdesete godine prošlog stoljeća postaju zlatnom dekadom Playboya, koji postaje najprodavaniji i najutjecajni muški časopis na svijetu, čiji su zaštitni znak bile raskošne obnažene ljepotice svih rasa i obujma na coveru i duplerici, te veliki intervjui s najutjecajnijim ličnostima iz svijeta politike, biznisa, medija, zabave, sporta te intrigantne teme. Takvu sadržajnu formulu mnogi su nakladnici poslije Hefnera probali kopirati, no Playboy je bio prvi i ostao najjači na tržištu, među desecima časopisa sličnog profila.

23 Playboy kluba, 900 tisuća članova, resorti, casino…

Već 1971. magazin se prodavao mjesečno u sedam milijuna primjeraka, Hefnerovo bogatstvo iz mjeseca u mjesec gomilalo se u milijunima, a njegov medijski utjecaj na Ameriku i ostatak svijeta postao je enorman. Otvoreno je 23 Playboy kluba, resorta, hotela i casina s logotipom zečića, koji je brojio 900 tisuća članova diljem svijeta. Playboy je odavno prerastao okvire magazina koji je bio sinonim muškog objekta želja, već je prerastao u svjetski poslovni poduhvat, u kojemu su se na dnevnoj bazi počele okretati stotine tisuće dolara.

S Playboyjevim zečicama 1960. godine u Chicagu Don Bronstein/Playboy Enterprises

Imperij Hefnera počela se nezaustavljivo širiti na izdavačke kuće, osiguranja, modeling agencije, najam limuzina, diskografske kuće te filmske i televizijske kompanije. No, bio je to imperij koji je osmislio, pokrenuo i na čijem je čelu stajao samo jedan čovjek, jedinstveni i genijalni Hugh Hefner. Slavu produžuje vlastitim TV emisijama u kojima se samodopadno pojavljuje pred kamerama, a ispunjava i dječački san da jednog dana ima vlastiti avion, te kupuje DC9-30, kojim svakodnevno leti na poslovnim relacijama između Chicaga i Los Angelesa, gdje boravi sve češće, fasciniran holivudskom filmskom industrijom čijim dijelom i sam počinje pripadati, te diljem svijeta gdje promovira vlastiti brend.

Godine 1975. definitivno seli u Hollywood, ostvarajući snove da u godinama koje dolaze ima privilegiju doručkovati s Jackom Nicholsonom, ručati s oskarovkom Faye Dunaway, a večerati sa zanosnom Farrah Fawcett koju i nagovara da se, kao jedna od tisuće celebritya, slika obnažena za njegov časopis. Zbog velikog medijskog utjecaja, kao dio holivudske medijske elite dobiva i svoju zvijezdu na Hollywood Walk of Fame.

S drugom suprugom dobio je dva sina, izdržali su zajedno 10 godina

Da ga nisu zanimale samo gole glumice i laka i brza zarada, već da ima smisla i za ozbiljnu filmsku umjetnost, dokazao je kad je odlučio producirati, pored desetine drugih projekata, i masterpiece Romana Polanskog, filmsku ekranizaciju Macbetha. Poslije burnih i ludih, seksualno raspaljenih sedamdesetih, osmdesete godine donose Hefneru i njegovom biznisu smirenje, ali i pad masa aktivnosti, koje nova konzervativnija elita više nije podržavala smatrajući je malograđanskom, jeftinom i neozbiljnom. Raskalašen život, cjelonoćne zabave, nekoliko brakova, stotine ljepotica koje su mu svakodnevno ulazile i izlazile iz života, prilična dnevna doza alkohola, pojačana brojnim lajnama kokaina, počinju ostavljati posljedice na Hefnerovo zdravlje. Sredinom osamdesetih doživljava prvi jači srčani udar, kao upozorenje da s ovakvim načinom života neće dugo izdržati.

Hugh Hefner u svom prepoznatljivom mantilu Playboy Enterprises

Kao jedan od najpoznatijih slobodnih muškaraca u godinama, koncem osamdesetih uspjeva ga makar nakratko ukrotiti i odvesti pred oltar Kimberly Conrad (druga supruga) i Playboyeva ljepotica 1989. godine. Dobivaju dva sina, Marstona Glenna i Coopera Bradforda, a nakon deset godina uslijedio je Hefnerov razvod i s ovom ljepoticom. Koliko je oduvijek bio tražena medijska roba govori i podatak da je u jednom izdanju kultni mjesečnik Vanity Fair Hefu (kako ga odmilja zovu) i njegovom lifestyleu posvetio editorial na 15 stranica, što je doživio malo koji celebrity.

S Crystal se vjenčao 2012. godine. Osim nje, imao je dvije supruge i pet partnerica te četvero djece

O njemu je snimljeno desetine televizijskih i filmskih dokumentaraca i izdano knjiga, a svjestan kako su reality programi postali najtraženijom televizijskom robom odlučio je za kanal E! otvoriti kamerama svoj život u vlastitoj vili pod nazivom The Girl Next Door. Show je bio toliko uspješan da ga je otkupilo 15o zemalja diljem svijeta. Iako već u ozbiljnim godinama, Hefner se trudio živjeti u duhu vremena, savladavao je tehnologiju koja je rapidno napredovala, svjestan ako nisi dostupan medijima na svim platformama, kao da ne postojiš. Počeo je dobivati medijske nagrade za životno djelo na raznim svjetskim destinacijama, a kako je oduvijek jako volio talijanske canzone i pop, bio je presretan kad je dobio poziv da bude ekskluzivan gost najprestižnijeg talijanskog festivala u San Remu 2009.

Otkrio je da je intenzivno eksperimentirao s vlastitom seksualnošću

Kako je oduvijek bio slab na filmsku umjetnost, godinama je ispisivao čekove za razne humanitarne priredbe, ceremonijale počasnih nagrada, a podržavao je povremeno i nezavisnu filmsku produkciju. Kao strastveni filmofil u svojoj vili priređivao je filmske večeri na koje je pozivao mnoge celebrityje, u ogromnom programskom rasponu od nijemih filmova, europskih i američkih klasika, do današnjih blockbustera. Volio je priređivati glasovite pidžama partyje za tisuće uzvanika, kad god bi ga pozvali da gostuje u hit serijama poput Svite, ili Seksa i grada, s veseljem bi se odazivao, a volio je povremeno biti i dio celebrytija i na prestižnom kanskom festivalskom crvenom tepihu.

Bio je veliki playboy, kasnije je priznao da je imao iskustva i s muškarcima Profimedia, Zuma Press - Entertaiment

Ljepotice svih rasa i dimenzija su obilježile njegov intenzivan život, nitko ne zna broj onih koje je uistinu zaveo, s njima vodio ljubav, s koliko je njih uistinu bio zaručen, a koliko njih mu je samo služilo za medijsku prezentaciju sebe kao “nezasitnog ljubavnika i u osamdesetima”. Neke lukavije ljepotice izmuzle bi od njega desetine milijuna dolara, kojima se on rasipao, ostavljajući cijeli život dojam tipa kojemu novac i služi samo da ga bjesomučno troši.

Tek prije desetak godina u jednom je TV intervjuu priznao da je tijekom sedamdesetih intenzivno eksperimentirao s vlastitom seksualnošću i da je imao nekoliko uzbudljivih gay veza. Javno se među prvim javnim osobama u Americi zalagao za liberalizaciju istospolnih brakova. S ulaskom u 21. stoljeće globalni utjecaj Playboya u cijelom svijetu je definitivno oslabio. Došlo je neko novo vrijeme u kojemu više nikome nije zanimljivo kupovati časopis s obnaženim ženama, kad su mu dostupne u svakom trenu jednim klikom na svim platformama.

Ostavština velikog Hugha Hefnera

Hefner je medijsko carstvo prvo prepustio kćeri Cristie, dok je prije pet godina najmlađeg sina Coopera proglasio prvim nasljednikom Playboya. Prošle godine njegovo obitovalište Playboy Mansion dano je na tržište za 200 milijuna dolara, pod uvjetom da stari Hefner može doživotno tamo boraviti. No, kako je tržište nemilosrdno, ipak je prodano kompaniji Daren Metropoulos za upola manju cijenu od 100 milijuna dolara, koja navodno kani obnoviti imanje i vratiti mu negdašnji plejbojevski sjaj.

U trenutku smrti vrijednost njegove imovine procijenjena je na 43 milijuna dolara Playboy Enterprises

Hugh M. Hefner, taj fascinantan medijski genije i ekscentrik kakvog svijet zasigurno više neće imati, pronađen je mrtav jučer, u svom domu u Holmby Hillsu u Los Angelesu u 91. godini. Odmah je obznanjeno kako je jedan od najuspješnijih holivudskih producenata Brian Grazer s viješću o smrti odmah pokrenuo megaprodukciju filmskog biopica o Hefneru.

Bit će to jedan od projekata koji će se sljedeće godine najviše iščekivati u Hollywoodu i filmskom svijetu, a već su krenule i glasine o tome koja će filmska zvijezda imati tu privilegiju utjeloviti ga na velikom ekranu. A sudeći po svemu navedenom o Hughu M. Hefneru, sami zaključite je li taj tip samo iz ovozemaljskog rajskog života preselio u onozemaljski. Ili ipak…?