HZZO privatnim poliklinikama i bolnicama lani platio pola milijarde kuna

Lani je HZZO potpisao ugovore s 87 privatnih klinika i bolnica i 129 privatnih praksi

17.11.2021., Zagreb - U Nacionalnoj i sveucilisnoj knjiznici odrzana 85. sjednica Vlade. Ministar zdravstva Vili Beros.
  Photo: Slavko Midzor/PIXSELL
FOTO: Slavko Midzor/PIXSELL

Gotovo 551 milijun kuna HZZO platio je usluge u prošloj godini privatnicima u zdravstvu, od čega je 382,6 milijuna otišlo u 87 privatnih poliklinika i bolnica.

Samo tri klinike na toj top-listi uprihodile su čak 281 milijun kuna ili gotovo 80 posto od državnog osiguravatelja. No, bez obzira na veličinu iznosa, svima koji imaju ugovore s HZZO-om prihodi od javnog novca lani su rasli unatoč koronakrizi, piše Jutarnji list.

Najviše je, i to 120 milijuna kuna, plaćeno Klinici za bolesti srca Magdalena, potom 93 milijuna kuna Radiochirurgiji te 68 milijuna Klinici Medikol koja godinama ima ugovor s HZZO-om za dijagnostičke pretrage, a 23 milijuna uplaćeno je Poliklinici za hemodijalizu Avitum.

Ugovori s 87 privatnih klinika

Također je klinikama za dijalizu, i to Poliklinici International Dialysis Centersu plaćeno 12,928.326, a Fresenius Medical Careu 5,75 milijuna kuna. Samo za PET CT dijagnostiku Medikolu je lani plaćeno 55 milijuna kuna, a KBC-u Zagreb, koji jedini ima uređaj za tu uslugu u javnom zdravstvu, 29 milijuna kuna.

Među ostalim svojim je osiguranicima HZZO kod privatnika platio 1382 CT pretrage “jedne regije” i za to platio 506.000 kuna, 129 CT-a mozga i glave plaćeno je 54.936 kuna, 29 milijuna kuna plaćeno je 40.756 postupaka magnetske rezonance (MR), a za oko 3300 mamografija plaćeno je 550.000 kuna.

Lani je HZZO potpisao ugovore s 87 privatnih klinika i bolnica, 129 privatnih praksi (specijalističkih ordinacija i laboratorija), 77 ustanova koje obavljaju fizikalnu terapiju u kući te s 27 privatnih praksi za provođenje fi zikalne terapije.

Problemi u javnom zdravstvu

Za sklapanje ugovora s privatnicima za različite, poglavito dijagnostičke usluge godinama vrijedi opravdanje da je sve u cilju smanjenja listi čekanja, a da je osiguravatelju svejedno kome plaća dok te cijene nisu veće od onih koje se plaćaju u javnom zdravstvu.

Godinama to, uz premalo reguliranja, nije dovoljan poticaj da se nešto stvarno promijeni u funkcioniranju sustava u kojem se isplati platiti pretragu privatnicima, ali se ne isplati uvesti dvosmjenski rad i osigurati da svi uređaji u javnom zdravstvu rade maksimalno, a ne samo ujutro.