Imate osjećaj da je vama hladnije nego drugima? Evo male utjehe, znanstvenici kažu da niste ni ludi ni razmaženi

Neki od nas uživaju provoditi vrijeme vani kad je hladno, nekima to baš i nije osobito drago. Sposobnost da osjećamo promjene temperature je važna za preživljavanje. Male promjene unutrašnje tjelesne temperature mogu imati štetan utjecaj što vodi u opasnost od toplotnog udara ljeti ili pothlađivanja zimi, piše Medical News Today.

Da bi održalo stabilnu unutrašnju temperaturu, tijelo je razvilo mehanizme da osjeća promjene temperature i na njih odgovara. Prva linija obrane tijela su živci u koži. Oni osjete promjene i prosljeđuju informaciju mozgu. Percepcija hladnoće vrlo je subjektivna. Neki ljudi počinju drhtati čim se malo snizi temperatura dok drugi navlače toplije stvari vrlo rijetko.

Kada mozak dobije informaciju da je temperatura niža, šalje signale krvnim žilama da smanje dotok krvi prema koži. Ovaj proces tzv. vazokonstrikcije, sužavanja krvnih žila, prevenira dalji gubitak topline i štiti stabilnu tjelesnu temperaturu. Zbog ograničenog dotoka krvi u kožu, počinjemo drhtati; neželjene, ritmičke kontrakcije mišića izbacuju toplinu da bi zagrijale tijelo.

Žene imaju više masti pa im je manje hladno

Takva fiziološka reakcija ugrađena je u naš sustav ali varira od osobe do osobe. Što utječe kako reagiramo na hladnoću? Kad se radi o hladnoći veličina tijela jest bitna. Što je veća površina tijela, veći je i gubitak topline. Ovo je usko povezano s potkožnim naslagama masnog tkiva. Mast je izvanredan izolator. Što više potkožne masti tijelo ima, to je bolja izolacija.

Razlika je i u spolu. Žena i muškarac, približno iste težine, reagiraju različito jer žene imaju više potkožne masti i manje im je hladno. Ako usporedimo ženu i muškarca koji imaju istu količinu potkožne masti, žene vjerojatno imaju veću površinu ali manji indeks tjelesne mase i gubit će toplinu brže.

Spol ima utjecaj i kada se radi o ekstremitetima jer je vazokonstrikcija izraženija kod žena. Postoje i studije na blizancima koje pokazuju da su hladni prsti, djelomično, uvjetovani genima. I fluktuacije hormona doprinose osjećaju koliko nam je hladno. Ženski odgovor na hladnoću mijenja se tijekom menstrualnog ciklusa. Kod muškaraca, više razine testosterona mogu smanjiti osjetljivost na hladnoću, desenzibilizirajući jedan receptor za hladnoću u koži.

Kažu da biste trebali više vremena provoditi vani

Žene češće od muškaraca mogu razviti Raynaudov sindrom koji čini prste hladnima kada im je hladno. Uzrok sindroma je nepoznat. Oko šezdesete godine, sposobnost tijela da konzervira toplinu i osjećaj za hladnoću postaju slabiji. Starije osobe ne počinju drhtati dok temperatura zamjetno ne padne ali imaju problema da se zagriju.

Kada su naša tijela opetovano izložena hladnoći, eventualno se priviknu, ako nemate Raynaudov sindrom. Ne govorimo o tome kako je ako smo vani pet minuta pa uletimo natrag u toplo. Populacija koja živi u polarnim regijama manje reagira na hladnoću. I oni se tresu i krv im ograničeno kola prema površini tijela ali manje. Dva su načina kako se tijelo može prilagoditi nižim temperaturama, generiranjem metaboličke topline ili konzervacijom topline.

Znanstvenici još imaju puno nedoumica kako neka osoba reagira na hladnoću, kako se tijelo osjeća i kako se prilagođava hladnim temperaturama. Ako naginjete tome da vam je hladno, pokušajte više vremena provoditi vani da razvijete toleranciju. Nosite šalove, rukavice, kape da vam ne bude tako hladno i da sačuvate toplinu tijela. Kako god, nadamo se da ćete ove zime provoditi više vremena vani i da ćete posjetiti sva zanimljiva mjesta koja ovog Adventa nudi naš grad.