Indijci su uspjeli, sletjeli su na Mjesec. Ali, zašto je uopće odjednom krenula nova mahnita svemirska utrka?

Sonda Chandrayaan-3 dotaknula je površinu Mjeseca, čineći Indiju prvom zemljom koja je uspješno spustila svemirsku letjelicu blizu Mjesečeva južnog pola. Sve prethodne misije na Mjesec sletjele su blizu ekvatora, no istraživanje južnog pola ključno je za potragu za vodom. Sada, nakon što je sonda sletjela, znanstvenici će pokušati pokrenuti rover za slanje fotografija i podataka nazad na Zemlju.

“Indija je sada na Mjesecu”, uskliknuo je premijer Narendra Modi, obraćajući se kontrolnoj sobi indijske svemirske agencije ISRO. Premijer je trenutno u Južnoafričkoj Republici, ali kaže da je s mislima sa sondom kao i svi ostali u njegovoj državi. Čestitao je ISRO-u i svim ostalim Indijcima na ovom značajnom postignuću. “Indijska uspješna misija na Mjesec nije samo uspjeh za Indiju”, kazao je.

Potom je pohvalio indijski “pristup usmjeren na čovjeka” rekavši da “jedna zemlja, jedna obitelj i jedna budućnost odzvanjaju cijelim svijetom”. Potaknuo je i druge zemlje da pokrenu vlastite misije, dodavši da je uspjeh Indije uspjeh cijelog čovječanstva. “Svi možemo težiti Mjesecu i šire. Nebo više nije granica”, nastavlja Modi.

Kako je došlo do teorije o vodi na Mjesecu?

Indijsko slijetanje na Mjesec je misija koja se smatra ključnom za istraživanje Mjeseca i status zemlje kao svemirske sile, samo nekoliko dana nakon što se srušio sličan ruski lender. Evo što se zna o prisutnosti smrznute vode na Mjesecu – i zašto je svemirske agencije i privatne tvrtke vide kao ključ za kolonizaciju, rudarenje i potencijalne misije na Mars.

Još 1960-ih, prije prvog slijetanja Apolla, znanstvenici su nagađali da bi voda mogla postojati na Mjesecu. Uzorci koje je posada Apolla vratila na analizu kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih činili su se suhima. Godine 2008. istraživači Sveučilišta Brown ponovno su pregledali te lunarne uzorke s novom tehnologijom i pronašli vodik unutar sićušnih zrnaca vulkanskog stakla. Godine 2009. NASA-in instrument na sondi Chandrayaan-1 Indijske organizacije za svemirska istraživanja otkrio je vodu na površini Mjeseca.

Iste godine, druga NASA-ina sonda koja je pogodila južni pol pronašla je vodeni led ispod površine Mjeseca. Ranija NASA-ina misija, Lunar Prospector iz 1998., pronašla je dokaze da je najveća koncentracija vodenog leda u zasjenjenim kraterima južnog pola.

Što bi omogućila voda na Mjesecu?

Znanstvenici su zainteresirani za džepove drevnog vodenog leda jer bi mogli pružiti podatke o lunarnim vulkanima, materijalu koji su kometi i asteroidi dopremili na Zemlju i podrijetlu oceana. Ako vodeni led postoji u dovoljnim količinama, mogao bi biti izvor pitke vode za istraživanje Mjeseca i mogao bi pomoći u hlađenju opreme. Također se može razgraditi za proizvodnju vodika za gorivo i kisika za disanje, podržavajući misije na Mars ili lunarno rudarenje.

Ugovor Ujedinjenih naroda o svemiru iz 1967. zabranjuje bilo kojoj naciji da polaže pravo na vlasništvo nad Mjesecom. Ne postoji odredba koja bi zaustavila komercijalno poslovanje. Napori pod vodstvom SAD-a da se uspostavi skup načela za istraživanje Mjeseca i korištenje njegovih resursa, Artemis Accords, imaju 27 potpisnika. Kina i Rusija nisu potpisale.

Prošla misija nije bila uspješna

Raniji pokušaji slijetanja na Mjesečev južni pol su propali. Ruska letjelica Luna-25 ovog je tjedna trebala sletjeti na južni pol, ali se otela kontroli pri prilazu i srušila se u nedjelju. Južni pol – daleko od ekvatorijalnog područja koje su ciljale prethodne misije, uključujući slijetanje Apolla s posadom – pun je kratera i dubokih rovova.

Prethodna indijska misija 2019. godine nije uspjela sigurno sletjeti blizu područja koje je ciljao Chandrayaan-3. I Sjedinjene Države i Kina planirale su misije na južni pol.