Intervju sa šeficom Europske federacije novinara: Tužbe političara protiv medija jedna su nam od najvažnijih tema

S Renate Schroeder razgovara Barbara Matejčić

ZADNJA IZMJENA: srp 17, 2020

Renate Schroeder direktorica je Europske federacije novinara (EFJ), najveće europske novinarske organizacije koja predstavlja 320.000 novinara širom Europe te se zalaže za njihove bolje radne uvjete kao i za kvalitetno i nezavisno novinarstvo. S Renate Schroeder razgovarali smo s obzirom da je pandemija silovito pogodila medije pa su tako i u Hrvatskoj mnogi novinari ostali bez posla ili su im smanjene ionako nevelike plaće.

Mediji su se za vrijeme pandemije našli u paradoksalnoj situaciji: publika digitalnih medija se drastično povećala, ali istovremeno su im se smanjili prihodi. Kolika je šteta koju je pandemija nanijela medijskom sektoru u Europi

SCHROEDER: Još ne znamo kolika će šteta biti u konačnici, ali od preliminarnih brojki te od informacija koje smo dobili od novinarskih udruženja i institucija, čini se da će šteta biti bez presedana. Imali smo već mnogo kriza u medijima – financijsku krizu 2008., krizu koju je izazvala tranzicija tradicionalnih medija u internetske, suočavanje s nedostatkom održivog poslovnog modela za današnje medije itd. – a pandemija je dodatno produbila već postojeće krize. Godinama upozoravamo na težak položaj lokalnih medija te na prekarnu poziciju slobodnjaka, primjerice, a sada se suočavamo s vrlo mogućom smrti tiskanih medija. Oglašavanje u medijima je drastično palo, u nekim zemljama čak za 80 posto. No, točno je da se istovremeno publika digitalnih izdanja povećala, a poraslo je i poštovanje prema novinarstvu. Tako studije pokazuju da se povećalo povjerenje u medije, koje je bilo vrlo nisko. Dakle, da, u ironičnoj smo poziciji: građani su shvatili da je novinarstvo jako važno, a istovremeno se medijska financijska konstrukcija urušava.

U Hrvatskoj je dodijeljena kratkoročna financijska potpora za samozaposlene i honorarne slobodne novinare. Kako su druge europske zemlje reagirale na medijsku krizu uzrokovanu pandemijom?

SCHROEDER: EFJ je pokrenuo mapiranje kako bismo vidjeli koje su hitne mjere oporavka za novinare i medije donijele EU zemlje. Ne čudi nas da su zemlje s visokom razinom medijskih sloboda i stabilnim medijima, kao što su nordijske zemlje, brzo reagirale. Recimo, u Danskoj Vlada daje potporu svakom mediju koji je izgubio 30 i više posto prihoda od oglašivača te u omjeru od 75 posto pokriva davanja za plaće medijskim radnicima. Cijeli paket potpore za medije u Danskoj iznosi 24 milijuna eura, a otprilike isto toliko je izdvojio i Portugal za pomoć medijima. Mi smo tražili od EU zemalja hitnu pomoć medijima, no voljeli bismo vidjeti i dugoročne mjere za pomoć medijskom sektoru.

Do nedavno je bilo rašireno mišljenje da medije treba prepustiti tržištu, no sve se češće čuje da su mediji javno dobro i da ih tako treba i financijski tretirati. Tako, primjerice, i u nedavnom izvještaju Reutersovog Instituta za studij novinarstva stoji da će se neovisno, profesionalno novinarstvo ugasiti ukoliko bez financijske potpore. Koji je stav EFJ-a?

SCHROEDER: EFJ je već prije nekoliko godina proveo kampanju sa sloganom o novinarstvu kao javnom dobru. Kada smo s tom tezom pristupili Europskom parlamentu i europskim institucijama, nije baš bila dobro prihvaćena, smatrala se previše ljevičarskom, čak komunističkom tako da, osim s ljevice, nismo dobili podršku. No, sada se to promijenilo. Za vrijeme pandemije se svuda podrazumijevalo da je novinarstvo ključan sektor, a ključni sektori trebaju zaštitu i potporu.

Nadamo se da je ova kriza potvrdila vladama, političarima i institucijama Europske unije da novinarstvo treba dugoročnu zaštitu, posebno neovisno novinarstvo. Postoje različiti modeli potpore pa smo tako prošle godine objavili studiju o poslovnim modelima za digitalne medije. No sve je to i nadalje nedovoljno, dok veliki internetski igrači poput Facebooka i Googlea oduzimaju ogroman dio od oglašavanja i smatramo da je vrijeme da Europska komisija to regulira kako bismo imali pravičniji medijski ekosustav.

Tražili smo od Europske komisije da potpora medijskom sektoru bude bitno veća nego što je bila do sada. Rekla bih da nas Komisija puno više sluša nego do sada i da po prvi put shvaća da je demokracija ugrožena ako je ugroženo novinarstvo. Sada je trenutak u kojem odlučujemo hoćemo li ulagati u medije ili ćemo ih pustiti da propadnu. No, također je važno poticati medijsku pismenost jer ako mladi ljudi ne budu zainteresirani za kvalitetno novinarstvo, onda su nam svi napori uzaludni.

U Hrvatskoj je postojao učinkovit model financiranja neprofitnih medija preko Ministarstva kulture, no tadašnji ministar Zlatko Hasanbegović je ukinuo taj fond 2016., a njegova nasljednica ministrica Nina Obuljen Koržinek ga nije ponovno uspostavila. K tome, Ministarstvo kulture je godinama odgađalo raspisivanje natječaja za sredstva iz Europskog socijalnog fonda za medije zajednice, a sada već gotovo godinu dana čekamo objavu rezultata toga natječaja. Kako to komentirate?

SCHROEDER: Taj hrvatski model je bio najbolji u Europi za jačanje neovisnih medija. Kada se najavljivalo ukidanje tog modela financiranja, izrazili smo našu zabrinutost. U zemljama poput Hrvatske, gdje je i neovisnost javne televizije ugrožena, posebno je važno da postoje digitalni, pluralistički, neovisni mediji. Ukoliko se taj fond ponovno ne pokrene, to će nadalje ugroziti medijski pluralizam u Hrvatskoj.

EFJ je zajedno s 25 organizacija potpisao pismo Europskoj komisiji sa zahtjevom da se na europskoj razini poduzmu mjere za rješavanje zastrašivanja novinara, medija, aktivista i sindikalista putem sudskih tužbi. Trenutno je u Hrvatskoj aktivno 905 sudskih predmeta protiv novinara i medijskih kuća, prema podacima Hrvatskog novinarskog društva. Posljedica tih tužbi i prijetnji tužbama je da su i neki od najboljih, najhrabrijih urednika postali odviše oprezni u objavama. Kako se boriti protiv toga?

SCHROEDER: Tužbe protiv medija i novinara, poznate pod kraticom SLAPP, Strateške tužbe protiv sudjelovanja javnosti, trenutno su jedna od najvažnijih tema koje adresiramo na europskoj razini. Ubijenoj malteškoj istraživačkoj novinarki Daphni Caruani Galiziji su također prijetili tužbama. Iako je ta praksa raširena u cijeloj Europi, ni u jednoj drugoj zemlji nema toliko tužbi kao u Hrvatskoj, i to potiče autocenzuru i velika je prijetnja novinarstvu. Ozbiljnost situacije je shvatio i Europski parlament, s kojim pripremamo radnu verziju akcijskog plana zaštite medija i novinara od strateških tužbi. Kao što smo se bavili zaštitom zviždača, tako želimo zaštiti i novinare i medije od tužbi, no s istom se praksom susreću i nevladine organizacije – oni koji imaju novaca pokušavaju tužbama ušutkati one koji rade u interesu javnosti. Europska komisija je obećala da će u svoj akcijski plan uključiti i problem s tužbama.

Čak je i javna radiotelevizija HRT podigla tužbe protiv svoje novinarke Sanje Mikleušević Pavić te protiv predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Hrvoja Zovka i protiv samog HND-a. Nije li jedinstveni europski slučaj da javni servis tuži svoje zaposlenike i profesionalno novinarsko udruženje?

SCHROEDER: Da, to je jedinstven slučaj u Europi, nešto što bi se moglo očekivati u Mađarskoj ili Poljskoj. Prijavili smo slučaj HRT-a Platformi Vijeća Europe za zaštitu novinarstva i sigurnost novinara. Ovogodišnji susret EFJ-a u odlučili smo u studenome održati u Zagrebu upravo kako bismo podržali novinare i pozvali nadležne ministre na razgovor.

Jedan od najvećih problema hrvatskog novinarstva upravo je javna radiotelevizija, prvenstveno zbog političkog utjecaja na HRT. Ne čini se da će ni s novom Vladom biti drugačije. Može li se u takvim okolnostima uopće izboriti za neovisan javni servis?

SCHROEDER: Manjak uredničke neovisnost je veliki problem hrvatske javne televizije. Naravno da bi se to moglo promijeniti kada bi postojala politička volja i svjesnost važnosti neovisnog novinarstva, no jasno mi je da je godinama nema tako da za sada bitka za neovisnost ostaje na urednicima i novinarima unutar kuće.

U posljednju godinu dana u Hrvatskoj zabilježili smo nekoliko fizičkih napada na novinare, kao i govor mržnje prema novinarima natpisima “Smrt novinarima” u neposrednoj blizini medijskih kuća. Hrvatska Vlada je o tome šutjela. Kakvu poruku time šalje?

SCHROEDER: To je vrlo opasno. To je trumpizacija politike, mada su Trump, kao i neki europski političari s desnice, još gori jer ne šute, već otvoreno napadaju novinare. Govor mržnje usmjeren na novinare treba osuditi s najviše političke razine. Kada je desna stranka AFD u Njemačkoj napala novinare za vrijeme Covid-19 krize, Angela Merkel je glasno branila slobodu medija rekavši da se u demokraciji novinari ne smiju napadati. To možda nije puno, ali je važno.


Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije u okviru projekta “Towards an open, fair and sustainable Europe in the world – EU Presidency Project 2019 – 2021”. Za sadržaj je isključivo odgovorna autorica i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.

Barbara Matejčić
Telegram autor
12 članaka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program