Ispada da smo nacija genijalaca; četvrtina učenika prolazi s 5,0, polovina s odličnim prosjekom. Je li to realno?
Od 460.836 učenika prošle školske godine, njih 99.044 su superodlikaši; iz svega su imali 5
Prema friškim podacima Ministarstva obrazovanja, gotovo četvrtina hrvatskih učenika prošlu je školsku godinu završila općim uspjehom 5,0. To znači da su iz svakog predmeta ima zaključnu ocjenu 5 i takve se učenike kolokvijalno naziva superodlikašima. Njihov broj iz godine u godinu nezaustavljivo raste; u školskoj godini 2013./2014., učenika s općim uspjehom 5,0 bilo je 73.137, a podaci za završenu 2019./2020. govore o 99.044 superodlikaša u hrvatskim školama.
Ti su brojevi obrnuto proporcionalni s ukupnim brojem učenika u školama. Naime, dok broj školaraca u Hrvatskoj upadljivo opada (imali smo 508.965 učenika 2013./2014., a 2019./2020. taj je broj bio 460.836), broj superodlikaša isto tako upadljivo raste. U postocima, prošle je školske godine 21.67 posto svih učenika razred završilo s općim uspjehom 5,0. Opći uspjeh “odličan” (koji nužno ne podrazumijeva sve petice) ostvarilo je 52,63 posto učenika, odnosno na praznike je ljetos otišlo 240.482 učenika s prosjekom ocjena 5.
U Zagrebu prevladavaju odlikaši
Gledajući ukupno sve učenike prošle školske godine, nacionalni prosjek ocjena je visokih 4.38, a najbolji opći prosjek ocjena (4.54) ostvaruju učenici u Gradu Zagrebu i taj se trend nastavlja od školske godine 2015./2016. Najslabiji opći uspjeh (4.22) ostvarili su učenici Požeško-slavonske županije. Međutim, što znače sve ove silne petice i jesmo li zaista nacija genijalaca? Telegram je o fenomenu superodlikaša već pisao, s posebnim osvrtom na Grad Zagreb i to uoči ovogodišnjeg upisa u srednje škole.
U Gradu Zagrebu, naime, samo jedna zaključena četvorka u višim razredima osnovne škole može značiti potpuni neuspjeh i razočaranje u upisivanju željene srednje škole jer su ocjene u tim razredima ključne za upis u srednju. Osim toga, uslijed prošle turbulentne školske godine koju su obilježili štrajk prosvjetara i nastava na daljinu, ocjene u Zagrebu još su malo porasle; u brojnim je školama, kako smo istražili, porastao najmanji broj bodova s kojima su se učenici upisivali. U konačnici, ono što se popularno zove poklanjanje petica, nije odraz znanja, već potrebe za što boljim prosjekom s kojim se potom konkurira za daljnje školovanje.
Opći uspjeh malo toga govori
O svemu ovome, Telegram je krajem srpnja razgovarao sa Zrinkom Ristić Dedić, znanstvenicom s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu. Ukazala je na problem strukture srednjoškolskog sustava, u kojem 30 posto učenika pohađa gimnazije, a ostatak otpada na strukovne programe koji se u Hrvatskoj još uvijek uvelike smatraju neatraktivnima. Istaknula je tada i problem učeničkog i roditeljskog pritiska na učitelje koji, kada treba zaključiti ocjene, rijetko o tome mogu autonomno odlučivati.
Također, Ristić Dedić i Boris Jokić u istraživanju iz 2018. proučavali su fenomen superodlikaša u hrvatskim školama; zaključili su kako opći uspjeh izračunat kao prosjek zaključnih ocjena “ne ukazuje na jake i slabije strane učenika, njihove interese i potencijale i nije valjan pokazatelj onoga što pojedini učenik jest”. Isticali su kako je potrebno okrenuti se “sustavnim rješenjima koja kombiniraju školsko i vanjsko vrednovanje”.